- Poruka
- 392.800
Dunja je voće koje izgledom najviše podseća na jabuku i krušku, ali se za razliku od njih znatno manje upotrebljava.
Miris dunje sa ormara nekada davno budio je naše bake i mame. Ovo slasno voće jedan je od simbola jeseni i ako malo pažljivije potražite, naći ćete ga i na svojoj pijaci.
Dunja potiče iz područja drevne Mesopotamije i Mediterana, gde se i danas najviše uzgaja, a lider u proizvodnji dunje je Turska. Danas se ova voćka uzgaja od Južne Amerike do severne Afrike i srednje Azije. Srbija je u svetskoj proizvodnji dunja na 9. mestu, pa zaista nemamo izgovor što je toliko malo konzumiramo.
Dunja je simbol ljubavi, sreće, braka, plodnosti, lepote, pameti i bezvremenosti, a u stihove su je uobličili Đorđe Balašević i Isidor Bajić. Naravno, pesme govore o ljubavi koja je nežna i aromatična poput mirisa dunje. U staroj Grčkoj, na primer, dunju su delili mlada i mladoženja kako bi im bračni život bio skladan i srećan. U starogrčkoj mitologiji dunja se povezuje sa Afroditom, boginjom ljubavi, kojoj je Paris dao zlatnu jabuku za koju se smatra da je upravo dunja.
Bilo kako bilo, dunja je veoma zdravo voće i obiluje vitaminom Ce i mineralima: kalijumom, natrijumom, cinkom, bakrom, gvožđem i manganom. Pored toga, u dunji ćete naći i pektin i organske i neorganske kiseline. Seme dunje se ne koristi kao takvo, već se prilikom konzerviranja ili kuvanja odbacuje, a seme, baš kao i celo voće se kao sirovina koristi za proizvodnju sirupa protiv kašlja. Seme obiluje sluzima (oko 20 odsto) i masnim uljima (15 procenata), a pored toga i cijanid glikozidom, pa se zato ne konzumira. Dunja je slatka i zbog visokog sadržaja šećera, oko osam odsto, a sadrži i nešto malo amigdalina, tanina, emulzina i protida. Dunja sadrži i voćne kiseline, u prvom redu jabučnu (oko 1 procenat).
Miris dunje sa ormara nekada davno budio je naše bake i mame. Ovo slasno voće jedan je od simbola jeseni i ako malo pažljivije potražite, naći ćete ga i na svojoj pijaci.
Dunja potiče iz područja drevne Mesopotamije i Mediterana, gde se i danas najviše uzgaja, a lider u proizvodnji dunje je Turska. Danas se ova voćka uzgaja od Južne Amerike do severne Afrike i srednje Azije. Srbija je u svetskoj proizvodnji dunja na 9. mestu, pa zaista nemamo izgovor što je toliko malo konzumiramo.
Dunja je simbol ljubavi, sreće, braka, plodnosti, lepote, pameti i bezvremenosti, a u stihove su je uobličili Đorđe Balašević i Isidor Bajić. Naravno, pesme govore o ljubavi koja je nežna i aromatična poput mirisa dunje. U staroj Grčkoj, na primer, dunju su delili mlada i mladoženja kako bi im bračni život bio skladan i srećan. U starogrčkoj mitologiji dunja se povezuje sa Afroditom, boginjom ljubavi, kojoj je Paris dao zlatnu jabuku za koju se smatra da je upravo dunja.
Bilo kako bilo, dunja je veoma zdravo voće i obiluje vitaminom Ce i mineralima: kalijumom, natrijumom, cinkom, bakrom, gvožđem i manganom. Pored toga, u dunji ćete naći i pektin i organske i neorganske kiseline. Seme dunje se ne koristi kao takvo, već se prilikom konzerviranja ili kuvanja odbacuje, a seme, baš kao i celo voće se kao sirovina koristi za proizvodnju sirupa protiv kašlja. Seme obiluje sluzima (oko 20 odsto) i masnim uljima (15 procenata), a pored toga i cijanid glikozidom, pa se zato ne konzumira. Dunja je slatka i zbog visokog sadržaja šećera, oko osam odsto, a sadrži i nešto malo amigdalina, tanina, emulzina i protida. Dunja sadrži i voćne kiseline, u prvom redu jabučnu (oko 1 procenat).