Životinje kao terapeuti

ja-i-nesto-moje

Početnik
Poruka
18
Hm...izgleda da nauka otkriva ono što svaki vlasnik odavno dobro zna- da životinje imaju blagotvorno dejstvo na ljude...Vidim, u inostranstvu ih koriste i u bolnicama...kod nas neće još dugo...izgleda da je i Frojd koristio svog psa tokom seansi...naravno, čovek je na kraju pokupio sve zasluge :)

Šta mislite o ovoj ideji? Pas kao koterapeut...još jedan hir iz inostranstva ili zanimljiva praksa koju biste voleli da vidite ovde?

http://en.wikipedia.org/wiki/Animal-assisted_therapy
http://www.deltasociety.org/
 
Poslednja izmena:
To je više nego poznato nama koji imamo puno ljubimaca, one smiruju, kako mentalno tako i fizički, mačke znaju da legnu čoveku baš na bolno mesto, ugreju ga i ne samo to, kao da nekom specifičnom energijom čudesno oporave (isto kao što i čudesno osete gde nije u redu).
Mogu iz ličnog iskustva da kažem da su mi mačke mnogo pomogle i neverovatno je koliko je to zapostavljen način lečenja a ljudi se podvrgavaju nekim debilnim metodama gde usput ispadaju i glupi.
 
To je zaista poznato vec decenijama, ne znam od kuda da se sada pojavljuje ova tema.

Medjutim, sigurno je da ne lece karcinome , ali recimo pomazu starim ljudima da imaju kvalitetniji zivot.
Kucni ljubimac ( ja tu mislim na pse,drugi ljudi na macke) neka su vrsta obaveze, a covek mora da
ima neki svoj dnevnni program koji naravno sadrzi i obaveze.

Ljudi koji imaju pse,moraju 3-4 puta dnevno da izlaze s njima,srecu druge ljude, postoje socijalni kontakti.
 
Pa jeste da odavno postoji ideja da su zivotinje korisne, ali je tek odskoro pocela praksa da se zvanicno uvode i istrazuje njihov uticaj u psihoterapiji. Dakle, oblast koja zove "terapija uz asistenciju zivotinja" je nesto prilicno novo i jos uvek ne postoji kod nas. Otuda tema...
 
To je više nego poznato nama koji imamo puno ljubimaca, one smiruju, kako mentalno tako i fizički, mačke znaju da legnu čoveku baš na bolno mesto, ugreju ga i ne samo to, kao da nekom specifičnom energijom čudesno oporave (isto kao što i čudesno osete gde nije u redu).
Mogu iz ličnog iskustva da kažem da su mi mačke mnogo pomogle i neverovatno je koliko je to zapostavljen način lečenja a ljudi se podvrgavaju nekim debilnim metodama gde usput ispadaju i glupi.

Tema je odlicna. Licna iskustva su ono sto bih voleo citati. Nisam imao kucnog ljubimca u duzem periodu, mozda mi to nedostaje.
 
Terapija konjima je odlična za hiperaktivni poremećaj...naravno...u Srbiji se ne sprovodi, ali je ima u Hrvatskoj. Takođe (da ne bude sad reklama), jedna od vodećih terapeutkinja u Srbiji u oblasti Transakcione analize redovno drži pored sebe psa tokom seansi i kaže da klijenti odlično reaguju.
 
Terapija konjima je odlična za hiperaktivni poremećaj...naravno...u Srbiji se ne sprovodi, ali je ima u Hrvatskoj. Takođe (da ne bude sad reklama), jedna od vodećih terapeutkinja u Srbiji u oblasti Transakcione analize redovno drži pored sebe psa tokom seansi i kaže da klijenti odlično reaguju.

Ja se bavim terapijom konjima i to profesionalno vec godinama, imam i licencu. A zivim u Srbiji.

Terapija konjima ima vise pod vrsta. Da je odlicna za hiperaktivni poremecaj, bas i nije jer konji negativno reaguju na dacu sa hiperaktivnoscu (ja recimo ne smem da radim sa hiperaktivnim detetom na svojoj kobili jer poludi samo ako joj takvo dete i pridje) umeju da se ukoce i da odbiju saradnju, takodje mogu da pokusaju da "pobegnu" od takvog deteta. Isti slucaj i sa autisticnom decom. Za dete sa hiperaktivnoscu konj mora da je odabir odabira i blagorodan do te mere bomba na glavu da mu padne da se ne pomeri, sto je retko. Kod dece sa hiperaktivnoscu pomaze da oni recimo rastave opremu, pa je namazu, pa je sastave (posto ima dosta sitnih delova), zatim da ciste konja (jednolicni ritmicni pokreti).

Inace konji u terapiji jako puno trpe kako na fizickom, tako i na psihockom nivou. Jedan konj bi trebalo da radi samo jedan takav cas dnevno, ne vise od pola sata, sa odmorima na po nekoliko dana, kao i da se jase van takvih treninga da bi mu se razbila rutina.
 
Ja se bavim terapijom konjima i to profesionalno vec godinama, imam i licencu. A zivim u Srbiji.

Terapija konjima ima vise pod vrsta. Da je odlicna za hiperaktivni poremecaj, bas i nije jer konji negativno reaguju na dacu sa hiperaktivnoscu (ja recimo ne smem da radim sa hiperaktivnim detetom na svojoj kobili jer poludi samo ako joj takvo dete i pridje) umeju da se ukoce i da odbiju saradnju, takodje mogu da pokusaju da "pobegnu" od takvog deteta. Isti slucaj i sa autisticnom decom. Za dete sa hiperaktivnoscu konj mora da je odabir odabira i blagorodan do te mere bomba na glavu da mu padne da se ne pomeri, sto je retko. Kod dece sa hiperaktivnoscu pomaze da oni recimo rastave opremu, pa je namazu, pa je sastave (posto ima dosta sitnih delova), zatim da ciste konja (jednolicni ritmicni pokreti).

Inace konji u terapiji jako puno trpe kako na fizickom, tako i na psihockom nivou. Jedan konj bi trebalo da radi samo jedan takav cas dnevno, ne vise od pola sata, sa odmorima na po nekoliko dana, kao i da se jase van takvih treninga da bi mu se razbila rutina.

Izvinjavam se ako sam dao dezinformaciju. Zaista sam od mnogih stručnjaka čuo isto pa eto vodeći se time, preneo informaciju da u Srbiji ne postoji terapija konjima. Imate li neku web stranicu, mejl, bilo šta, voleo bih da se još informišem o tome?

E sad...zbog čega se kaže da je terapija konjima dobra za ADHD. Zato što ova deca imaju problem senzorne integracije i zbog toga često moraju sve da pipnu, guraju se u grupi, mogu biti osetljivi na dodire drugih. Za njih jedan blag dodir ne mora biti doživljen kao ,,blag''. Iz tog razloga se uostalom prave i tzv. senzorne sobe, a može se reći da i neurofeedback metoda ima sličnu namenu. Slušajući Nebojšu Jovanovića koji jedan od (ako ne i najistaknutiji) terapeuta hiperaktivnog poremećaja u Srbiji, učinilo mi se logičnim da se dete polako spusti na konja i pri njegovim pokretima dobija mogućnost da vrši integraciju senzornih draži. Kažu (video nisam) da se čak u tim situacijama deca sa ADHD mogu jako smiriti i pokazati blago raspoloženje.
 
Izvinjavam se ako sam dao dezinformaciju. Zaista sam od mnogih stručnjaka čuo isto pa eto vodeći se time, preneo informaciju da u Srbiji ne postoji terapija konjima. Imate li neku web stranicu, mejl, bilo šta, voleo bih da se još informišem o tome?

E sad...zbog čega se kaže da je terapija konjima dobra za ADHD. Zato što ova deca imaju problem senzorne integracije i zbog toga često moraju sve da pipnu, guraju se u grupi, mogu biti osetljivi na dodire drugih. Za njih jedan blag dodir ne mora biti doživljen kao ,,blag''. Iz tog razloga se uostalom prave i tzv. senzorne sobe, a može se reći da i neurofeedback metoda ima sličnu namenu. Slušajući Nebojšu Jovanovića koji jedan od (ako ne i najistaknutiji) terapeuta hiperaktivnog poremećaja u Srbiji, učinilo mi se logičnim da se dete polako spusti na konja i pri njegovim pokretima dobija mogućnost da vrši integraciju senzornih draži. Kažu (video nisam) da se čak u tim situacijama deca sa ADHD mogu jako smiriti i pokazati blago raspoloženje.

ADHD dete je prvo nemoguce polako spustiti na konja - iako postoje rampe za pojahivanje sa kojih se na konja stavljaju invalidi, od slabe su pomoci u ovakvim slucajevima, a o pojahivanju sa zemlje tek da ne govorim. Konji su po svojoj prirodi vrlo osetljive zivotinje sa ekcitacijskiom strukturom nervnog sistema i dete sa ADHD moze samo to da pojaca i uspanici konja. Kao sto sam vec rekla, dete sa ADHD moze se privesti konju da ga mazi/cisti, ali samo pod uslovom da je vrlo tolernatan i trpeljiv konj, pa cak i kod njih se mogu videti negativne reakcije u smislu zalizivanja usiju uz glavu, skljocanja zubima i slicno.
Takodje se mora uzeti u obzir stepen razvijenosti ADHD jer intenzitet poremecaja nije kod sve dece isti. Tacno je da pokreti tela konja vrse integraciju + simulaciju senzornih drazi i to daje odlicne rezultate kod dece/osoba sa multiplom sklerozom. Kod ADHD dece jahanje moze da ima primenu u kasnijoj fazi terapije, ali samo pod odredjenim uslovima (temperament konja + jacina hiperaktivnosti).
Ne postoji sajt na kome bi mogao da dobijes informacije, na hipodromu pored mene radi jos jedna devojka. Ja licno sam dobila licencu jos pre 10 godina, kao jos jedna grupa ljudi iz Novog Sada i Panceva koji se time uspesno bave.
 
Da ponovim, s jedne druge teme: pas pozitivno utiče na psihičko zdravlje čoveka, pre svega na njegovu socijalizaciju. Preporučuje se kao terapeut za lečenje usamljenosti i otuđenosti (u zatvorima i prihvatilištima za zlostavljane žene i decu); pomaže pri lečenju poremećaja koncentracije kod ljudi obolelih od kliničke depresije, i vraćanju govorne sposobnosti kod osoba koje su doživele šlog; pospešuje komunikaciju kod nekih psihijatrijskih bolesnika i autističara.

Mačka se, kao kućni ljubimac, preporučuje za smirivanje i opuštanje, naročito neurotičarima i ljudima sa povišenim krvnim pritiskom. Zvuk predenja signalizira da je mačka zadovoljna i naklonjena vlasniku, što rezultira povratnim dobrim "socijalnim raspoloženjem", tj. osećanjem "ušuškanosti". Dokazano je da ritam, intenzitet i glasnost predenja utiču na sniženje pulsa.

Ptice (mali papagaji, kanarinci, zebe) su najčešći "ljubimci" u zatvorima i domovima za maloletne delikvente. Bavljenje pticama pospešuje osećaj odgovornosti a i cvrkut nekih vrsta ptica deluje smirujuće* i, ujedno, izaziva prijatan osećaj dodira sa prirodom.

*Mnogi zvuci koje životinje proizvode odavno se snimaju kao audio zapisi i puštaju na psihoterapijama ili "u kućnoj radinosti" za opuštajuću atmosferu.
 
Dok sam bila letos na drugom kraju sveta, upoznala sam jednu zenu sto radi doktorat vezan tretman autizma, koja mi je rakla da delfini i autisticna deca ispustaju zvuke na istoj frekvenciji i da ona hoce da nadje nacina to da iskoristi da bi kod autisticne dece razvila govor (naravne kod one dece koja imaju problem sa govorom).
 

Back
Top