Zivot/Smrt

Oni koji toliko cene i uzdizu zivot,oni koji govore da je zivot samo jedan i da treba postovati svaki trenutak,oni se plase smrti vise no iceg drugog.
Ti isti veruju u taj jedan/vredan zivot
Ali grese
Iza svega se krije veo tajanstvenosti koji nas navodi na vise zivota,da dusa prelazi iz jednog u drugi,tj iz jednog fizickog oblika,u drugi
Dok ona sama je stara vekovima.
Nesvesni smo,naravno,nasih proslih zivota,ali dobro je bar znati da imamo drugu sansu,iako to ne znaci da mozemo raditi bez posledica,jer se sve to onda oslika,i osakati nasu dusu,ostavi trajne oziljke koje dalje uticu.
Opet,da se vratim:
Strah od smrti,od zavrsetka ovog,sada poznatog nam zivota.
Neki ljudi govore da se ne boje smrti
Mogu da te potpuno ubede u to,ali sve dok se ne nadju u jednoj situaciji koja ih stavi na tanku granicu izmedju zivota i smrti..do tada ne smeju nista reci.
Jer onda svi usponi i padovi u tom zivotu prolete kao brze misli kroz nase oci..
Verovatno oni koji su srecni i kojima je zivot lep se boje smrti
I ne krivim ih,niti ih smatram kukavicama
Verovatno ce u sledecem da se napate dovoljno za svaki uzitak,da bi se odrzala potpuna ravnoteza univerzuma
Izgleda surovo,ali to je zivot ;)
 
Da,slazem se da ovaj zivot koji sad zivimo nije jedini...zivjeli smo i prije ovog zivota,a zivjecemo i poslije..... Ne bojim se smrti u smislu straha od samog trenutka umiranja,ne,tog se ne bojim....I ne mislim da sad kao treba zivjeti 200 na sat,da bi prozivjeo sve jer nikad ne znas kad ce kucnuti cas i kad dolazi smrt po tebe...Ne... mislim da treba kvalitetno duhovno zivjeti i da je to svrha... Inace,blog je odlican :D
 
Hm....:think:
Ja verujem u reinkarnaciju....
I verujem da ce se sve sto u ovom zivotu uradimo odraziti na sledeci..
Bilo dobro ili lose...
Sa te strane verujem da treba biti posten i dobronameran...
Ali,verujem i u to da treba ziveti aktivno....Ne bukvalno 24/7...
Vec kvalitetno u toj meri da svoj duh zadovoljis..
Nebitno na koji nacin..
Volis prirodu..idi u prirodu...
Volis grad..idi u grad...
Itd.....
Blog je odlican:ok:
 
Sve je stvar licne precepcije,sopstvenog shvatanja pojma "umiranja"..
Mislim da je sam cin smrti zapravo samo prelaz iz jednog oblika zivota u drugi.
Ovo je licni stav,posto mi je suvise ocigledan filozofski dualizam materije i duha (telo je trosno i ono nestaje,a dusa je nesto nematerijalno i ne podleze materijalnim zakonima Prirode)..

Jedan od "dokaza o neumiranju" duse,jesu i ispovesti ljudi koji su preziveli klinicku smrt.
Njihovi iskazi "sta se dogadja posle" (kad srce prestane sa radom),frapantno su indenticni..

I u svim velikim religijama se zastupa ovaj kontituitet neunistivog zivota: i islam i hriscanstvo i budizam govore (svaka sa svojim varijetetima,ali sustina je identicna) o "zivotu posle zivota"...
 
Verovatno ce u sledecem da se napate dovoljno za svaki uzitak,da bi se odrzala potpuna ravnoteza univerzuma

A mozda su se u prethodnom toliko napatili, da su zalsuzili da u ovom uzivaju! ;)
 

Back
Top