Život kroz decu

nekst88

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.101
Čega ste se odrekli dok su vaša deca odrastala?
Jel se ispalti?
Sve ono što uskraćujete sebi, par decenija samo, dok ne porastu, a u medjuvremenu se ogledate u njima?
Ili postoje super roditelji koji žive pun život
i usput i decu odgaje ne odričući se ničeg?
 
Odrekla sam se mnogih sitnica da bih imala dve krupnice. :heart:
To je stvar izbora, dok su deca mala, sve je podređeno njima, svaki slobodan momenat se uklapa prema njima.
Blejanje po gradu sa drugaricama, kafenisanje, šetnje, sportske aktivnosti, spavanje, putovanja, sve to sam svela na minimum jer sam morala napraviti slobodnog prostora za decu.
Dan ima samo 24h i ne može u njega da stanu deca i višak slobodnog vremena. Nisam se ničeg odrekla, ali sam se morala bolje organizovati.
Kako rastu, tako se menja i organizacija, za početak - više i bolje spavam, a onda polako dolazi i ostalo.
 
Čega ste se odrekli dok su vaša deca odrastala?
Jel se ispalti?
Sve ono što uskraćujete sebi, par decenija samo, dok ne porastu, a u medjuvremenu se ogledate u njima?
Ili postoje super roditelji koji žive pun život
i usput i decu odgaje ne odričući se ničeg?

Напутовала сам се, накафанчила, наскитала, наглупирала за три живота пре него што сам децу родила.

После су дошли друкчији приоритети, којих сам се, без жаљења за било чиме, латила.
 
Ne odričem se, biram drugačije stvari ne zato uvek zato što je to potrebno njima, nego zato što meni predstavlja prijatnost.
Pitanje isplativnosti je, po meni, besmisleno i neprimenjivo na roditeljstvo. Nije isto da li se školuješ pa tome podrediš nešto što će ti u životu doneti boljitak, pa ako si završio primenjenu umetnost razmišljaš da li ti se isplatilo ili ne, pošto posla u struci nema.
Iskreno verujem da se roditeljstvo ne može posmatrati tako. Naprosto, to je nešto što izabereš i što utiče na sve tvoje kasnije odluke. Tebi, kao roditelju, veće je zadovoljstvo da po hiljaditi put gledaš dete kako spokojno spava, nego da sam spavaš, čak i kada si baš umoran.
O životu kroz decu ne mogu ništa da napišem. Život je tvoj čak i kada se tuđim uspesima raduješ koliko i svojim. I to ne znači da sam ništa nisi ostvario, postigao, stvorio...
 
Читања књига и одлазака у позориште.

Књиге ми брани да читам, јер каже да тада заборавим на њу (што и јесте тачно, кад читам заборавим на све и то траје данима :rumenko:).

У позориште не идемо јер немамо коме да је оставимо.

Дакле, за две до три године, вратиће се све у нормалу.

Зато се деца чувају кад се заситиш свега, па ти пар година ништа не недостаје :zcepanje:
 
Jao, ovo kao da sam ja pisala pre 10 godina :lol: bojala sam se da ce mi dete uskratiti nesto..eh, kako sam smesna bila i nisam pojma imala.
Isto sam mislila - ma ja cu biti super i opustena keva, uklapati bebu u svoje planove, a ne obratno i slicno.

Inace, ti "super roditelji" koji se apsolutno niceg ne odreknu, su u stvari jako losi roditelji tom detetu. Ne, ne moras se odreci svega, mozes uklopiti dete u dosta svojih planova, ali detetove potrebe uvek da budu na prvom mestu, tako da ako mislis da je dete nesto sto ti oduzima slobodu, a ne malo bice koje te preplavi ljubavlju kao sto nikad u zivotu ne bi mogao da zamislis teoretski, onda ti je rano za decu.
Treba decu ceniti, i praviti ih kad ih jako zelis, kad si zreo za njih, kad su te prosle faze da je recimo nocni provod smisao zivota i tako dalje..sve u svoje vreme.
 
Inace taj izraz "zivot kroz decu" ja skroz drugacije pojmim.
To je kad roditelji ostare, pa nisu u stanju bas da rade ono sto su radili kad su bili mladji, da putuju, da se provode, jednostavno vode mirniji zivot - i onda sve ono sto se desi detetu - sve prozivljavaju kao da se njima licno desava...recimo moja keva mogu da kazem da na neki nacin sad zivi kroz mene (A ne ja kroz moju ceru od 2 god :lol: mislim..) Mada kevica nije tipicni penzos, ide na vikendicu, cita knjige, idu na more..ume da uziva. Ali pasivnija je dosta nego sto je bila, sto je i prirodno.
 

Back
Top