Sjajna ti je poema, divna.

Ali kako bi izgledala da je Bakunjin uspeo?
Zar mi nismo imali neku varijantu "vlast narodu, živelo samoupravljanje"?
Svaki put kada neki sankilot - proleter, mali kaplar ili beznačajni moler, krene
da popravlja svet u ime plemenitih ciljeva, svet pretvori u ruševine, a posle
seče svih glava koje mu smetaju, stavlja krunu na svoju pohlepnu guzicu.
I to je to.
A šta je sa propalim revolucionarima koji su sledili vođe?
Kako izgleda njihov život "dan posle"?
Većina se uspešno uklapa u novi-stari sistem, uživajući sve pogodnosti
i povalastice. Sazreli su i postali mudri. Tačno.
Mali deo postaje "bivši čovek", zombi.
Oni koji znaju da pevaju uzimaju gitare i pevaju tugovanke
kako se na svetu ništa ne može promeniti, da će 2012 i ona 3012
biti iste, i zato ne vredi ništa preduzimati...
Da li?
Mora da postoji neki način .
Ako već ne mogu hakeri, možda neki bioinženjering?
Zašto ne skrojiti neki gen tako da se iseče agresija, pohlepa, sebičnost?
Ali i genetičari mogu da omanu i šta onda? Ispadne neki krelac koji samo
jede, pije i blene?
Izgleda da je Svevišnji imao sve u vidu i da čovek ovakav kakav je
i treba takav da bude, da je prosto neophodan -
da uništava i ubija sam svoj rod, jer mu niko drugi ne može doakati.
A planeta je već prenaseljena.
I tetura pod teretom ljudskih govana.