Zima pravi depresivnim

danas za sve postoji depresija kao sufiks
zimska depresija
praznična depresija
porođajna depresija
...
i meni je pun ****** ovog vremena
i radije bih da hodam napolju i sedim na toplom betonu i srčem pivčinu
al hebiga
robovi izgovora
 
I ja sam vedriji leti, ali ne bih zimu povezao sa depresijom. Možda zato što je u principu volim. Zavisi, na neke ljude zaista utiče. Valjda jer nemaju dovoljno načina da budu aktivni, pa ih onda pasivnost dovede do stanja svojevrsnog razočaranja.
 
...zima i sjegovi su osvježivači i podstiču na topline i kutke gdje se u toplini uživa,-gledajući vani na lepršanje bjeline
ali
kad nas izjedaju neke misli zaustavljene ili čekanja koja zima sprečava.To je uput na padanje glave medju ruke ...kao i vrijeme koje imamo i trošimo ga
na mjerenje dogadjaja i uvijek krivimo sebe do beskraja a vatrica ili nekakav radiator davajući vještačke topline , samo nas onako_sibirski protrese po dubinama
unutrašnje metafizike...
 
Ne volim zimu, sve me boli prsti na rukama i nogama, nos....sneg volim, minus 23 opet ne volim, ne spadam u ekstra vesele ljude, nisam nešto neraspoložena što je zima....kada imaš obaveze i ćuskije sa neba da padaju, što se kao mora nije teško, ma ne teško je, ali moram i mogu.
 
Moguće da ima veze...Kraći i tmurniji dani,više u alfi i bliži podsvesti gde su zagurana pod tepih loša sećanja...Ebem li ga...Mada je u januaru Sunčeva aktivnost bila
veoma visoka (Sunčeve oluje) a Beta razdražljivo i depresivno deluje...
Proleće ne pogoduje psihotičarima-svi se uzlude i kriziraju...z:( A jedava ga čekamo...(Naravno i na neurotične deluje KATASTROFALNO... Kaže moj
drugar:"Kad se setim kako sam nervozan-popizdim...z:mrgreen:)
 
Ni ja ne volim zimu i dosta sam drugacija nego kad je prolece, leto ili rana jesen.

Inace sam nemirnog duha i hiperaktivna, stalno sam multifunkcionalna :lol:, a za to mi je najpogodiji suv teren, topao vazduh i lepa spoljna atmosfera.

Medjutim, kad dodje zima, slika ogolelih grana, sivilo, bare i blato koje belina snega ostavlja za sobom, hladnoca, pustos, sve to malo menja i moje unutrasnje stanje.

Povucem se u sebe malo vise, ne volim da izlazim toliko kao kad je lep vreme, ali ipak se otimam toj zimskoj depresiji.

Igram i vezbam kod kuce, namontiram se, pa idem ususkana u setnje, okupljam drustvo uz gilm i kokice, karaoke...

Ignorisem grad s druge strane prozora, koji je nasprma vedrog duha koje prolece nosi sa sobom, nekako zao.
 

Back
Top