Ženski arhetipovi

T i n a

Obećava
Poruka
71
MITOLOGIJA, ARHETIPOVI I KOLEKTIVNO NESVESNO


Pre nego što krenem da iznosim tipologiju žene Džin Šinode Bolen, zasnovanu na sedam grčkih boginja, htela bih da iznesem još nekoliko važnih stvari. Često sam bila svedok da se mitologija, bilo koja, obezvređuje. To su priče za malu decu, po mišljenju nekih ljudi koji se u životu vode isključivo “razumom”. Mitski svet se odbacuje kao imaginaran pogled na svet, i ovo nije samo razmišljanje današnjih pojedinaca, već je i u istoriji od doba prosvetiteljstva (XVIII vek) i dominacije razuma, stvar bila upravo takva na nivou epohe.

Međutim, mit kao i umetnost su značajne forme kulture i zauzimaju s pravom važno mesto u razvoju svake civilizacije. Mit je direktno povezan sa kolektivnim iskustvom, tačnije kolektivno nesvesnim. Da ne pričamo o tome da se danas nijedan fenomen moderne kulture ne može razumeti bez osvrta na mit, počev od književnosti, likovne umetnosti, filozofije, preko ideologije i politike, do masovne kulture. Mitologija je i dan danas polje teorijskog interesovanja, postoje raznorazne škole u tumačenju i određivanju suštine mita i njegovih funkcija, ali na tome se nećemo zadržavati .

Ovde ćemo se osvrnuti kratko na Jungov pojam kolektivno nesvesno, kao i pojam arhetipova.Naravno, izlaganje je pojednostavljeno, radi boljeg razumevanja narednih tekstova. Za Junga nesvesno je “kolektivna dispozicija stvaralačke prirode”. Mitologija kao tvorevina kolektivno nesvesnog rada psihe je sinteza i organizacija konkretnih istorijskih sadržaja. Svi motivi, teme, slike i simboli nastali u ovom procesu su zapravo arhetipovi, tačnije arhetipske predstave- čulno iskazan arhetip u aktuelnoj vremensko- prostornoj dimenziji.

U prevodu arhetipske predstave (sedam boginja koje ćemo razmatrati) su izraz i kreacija kolektivno nesvesnog, zasnovane na osobenom ljudskom iskustvu, te s toga nisu nikakve priče za malu decu. Grčke boginje koje ćemo spominjati su zapravo predstave o tome kakve su žene, koje više od tri hiljade godina žive u našem nesvesnom. Te predstave su žive sile u ženskoj psihi koje su se kroz istoriju prilagođavale patrijahalnom društvu na ovaj ili onaj način, ispoljavajući se manje ili više. Sve imaju potencijalno korisne i nekorisne crte. Kad osvestimo ove obrasce ponašanja boginja, mi žene bićemo u prednosti da svesno odlučujemo kada ćemo i koje ćemo potencijale i koje boginje da ispoljavamo u zavisnosti od naših potreba...


http://kreirajzivot.rs/index.php/ka...4-mitologija-arhetipovi-i-kolektivno-nesvesno
 
Koja grčka boginja vlada vašim životom?

iStock_000000165377XSmall-225x300.jpg


Mitovi i bajke su priče koje nam kazuju na opšta mesta u ljudskoj istoriji, na lične karakteristike ljudi koje se ponavljaju vekovima i tipove odnosa kojima smo kao ljudi skloni. Ljudi čitajući ili slušajući bajke i mitove veoma često imaju mistično iskustvo, osećaj povezanosti, prepoznavanja, ”dodirivanja” istine.

Kao objašnjenje za ove ponavljajuće obrasce K.G.Jung u psihologiju uvodi pojam ”arhetipova” tj obrazaca instiktivnog ponašanja ljudi sadržanih u kolektivnom nesvesnom, koji oblikuju ljudsko ponašanje univerzalnim normama i principima. Predstave arhetipova možemo naći u ljudskim tvorevinama kao što su mitovi i bajke, ali i određenim učestalim temama koje se pojavljuju u snovima. Univerzalni arhetipovi su razlog za sličnosti koje nalazimo u mitovima različitih kultura, i kao takozvani pra-obrasci imaju snažan uticaj na to kako funkcionišemo i dan danas.

Zato nije iznenađujuć uspeh koji je kod stručne i šire publike izazvala knjiga ”Boginja u svakoj ženi”, autorke Jean Shinoda Bolen, profesorke na Univerzitetu u Kaliforniji i jungovske psihoanalitičarke, koja je analizirjući grčko-rimske boginje došla do sedam osnovnih arhetipova koji se pojavljuju u crtama ličnosti žena.

U ovom i nekoliko narednih članaka pokušaćemo da vam prikažemo ove arhetipove u nadi da će biti korisni kako ženama tako i muškarcima. Ženama pre svega, jer će im pomoći da oslušnu boginje u sebi, umire one koje im prave nevolje i naprave prostora onim vrednim da se pokažu. Muškarcima, da bolje razumeju svoje izabranice, ali i svoje majke, da znaju šta mogu da očekuju ali i šta mogu da dobiju ako samo malo prilagode svoje ponašanje. I na kraju, i jednima i drugima, da dok neguju svoje male kćeri koje rastu, prepoznaju u njima ”božanske” potencijale i stvore im uslove da ih nesmetano razviju.

7 grčkih boginja kao ogledalo svih žena

Grčke boginje su predstave žena koje u ljuskoj svesti žive više od tri hiljade godina. Osmišljene su tako da sadrže sve aspekte žene, čak i moć i širok spektar ponašanja koje žene kroz istoriju nisu baš prečesto imale priliku da demonstriraju i neguju. One su i lepe i jake, motivisane onim što im je važno i predstavljaju arhetipove koji oblikuju tok života svake žene.

Boginje se međusobno veoma razlikuju, pri čemu svaka ima pozitivne i negativne crte. Mitovi o njima ukazuju na moguća ponašanja kojima žena, koja nosi crte određene boginje može biti sklona. S obzirom na to da su različite, one su često suprotstavljene i na taj način prikazan je konflikt koje osećaju žene kompleksne strukture ili ”komplikovane žene”, kako se često kaže .

Svaka žena u sebi sadrži ponešto od svake boginje. U zavisnosti od toga koju je boginju negovala i njena priroda će biti više tipska. Kada se boginje bore za dominaciju u jednoj ženi, ona mora da odluči kojoj će dati prevlast, u suprotnom, njeno ponašanje će biti haotično i nekonzistentno.

Prema tome koje vrednosti neguju i šta su im prioriteti boginje se mogu podeliti u 3 vrste:

devičanske boginje: Hestija, boginja Ognjišta i Hrama; Artemida, boginja Lova i Meseca; i Atina, boginja Mudrosti i Veštine
vulnerabilne ili ranjive boginje: Hera – Zevsova žena, boginja Braka; Demetra, boginja Useva, predstavnica svih majki; i Persefona, Demetrina ćerka poznata kao ”Deva”
boginja alhemije ili transformacije: Afrodita, boginja Ljubavi i Lepote

Devičanske boginje ne zovu se tako zato što ih ”muška ruka nikad nije dotakla” (jer i one su prema priči volele određene pripadnike muškog pola) već zato što za razliku od vulnerabilnih boginja ne pridaju značaj emocionalnom tj romantičnom odnosu. One predstavljaju nezavisnost i samodovoljnost kod žena, i emocionalna privrženost ne može da ih skrene sa njihovog izabranog puta. Kao arhetipovi one predstavljaju žensku autonomiju i sposobnost fokusiranja na ciljeve od ličnog i opšteg značaja.

Artemida i Atina predstavljaju orjentisanost ka cilju i logičko razmišljanje što ih čini arhetipovima orjentisanim na postignuće, dok je Hestija spritualni arhetip, koji fokus usmerava prema unutra, ka duhovnom razvoju ženske ličnosti, i prioritet daje kompetentnosti i samodovoljnosti.

Vulnerabilne boginje, Hera, Demetra i Persefona, predstavljaju arhetipove tri dominantne ženske uloge: supruge, majke i ćerke. Za razliku od devica one su u potpunosti orjentisane ka odnosu i njihovi identiteti zavise od značajnih veza koje uspostavljaju u životu. One predstavljaju žensku potrebu za povezanošću i bliskošću. Okrenute su drugima a samim tim i ranjive.

Afriodita, boginja Ljubavi i Lepote je sama u trećoj kategoriji pod nazivom boginja alhemije ili transformacije. Ona je najlepša i najprivlačnija od svih boginja. Imala je mnogo ljubavnih veza i puno dece iz svake od njih. Generiše ljubav i lepotu, erotsku privlačnost, senzulanost, seksualnost i novi život. Ulazila je u veze po sopstvenom izboru i nikada nije bila žrtva. Na taj način sačuvala je poput boginja devica, svoju autonomiju, ali i ostvarila značajne emotivne odnose kao vulnerabilne boginje. Njena priroda je i fokuisrana i receptivna, otvorena za druge. Arhetip afrodite motiviše žene da tragaju za intenzitetom u odnosu pre nego za stalnošću, da vrednuju kreativnost i stvaranje, i budu otvorene za promenu.

Ukratko boginje se mogu predstaviti na sledeći način:

Artemida, boginja Lova i Meseca, personifikuje nezavistan, na postignuće fokusiran ženski duh

Atina, boginja Midrosti i Veštine, predstavlja racionalnu, samosvesnu ženu kojom vlada razum a ne srce

Hestia, boginja Ognjišta, u sebi sadrži strpljenje i stabilnost žene koja nalazi zadovoljstvo u samoći i iz koje zrači aura nedodirljivosti i celovitosti

Hera, boginja Braka, predstavlja ženu koja smatra da su sve uloge u životu žene sekundarne u odnosu na ulogu supruge.

Demetra, boginja Useva i materinski arhetip, predstavlja žensku težnju za obezbeđivanjem fizičke i psihičke podrške svojoj deci.

Persefona, ”Deva” i kraljica podzemlja, izražava žensku težnju ka pripadanju, povezivanju i pasivnosti, i potrebu da udovolji i bude željena od strane muškaraca.

Afrodita, boginja Ljubavi i Lepote, alhemijska boginja koja rukovodi ženskim uživanjem u ljubavi, lepoti, seksualnosti i senzulanosti i navodi žene da budu kreativne i proaktivne.

Mnoge Homerove ode bile su zapravo pozivi bogovima da poklone pažnju smrtnicima. Bogovi su dakle stvarani u mislima slušaoca, kroz opise njihovog izgleda i ponašanja, a zatim i prizivani. Kada saznajete više o boginjama koje vladaju ženama, vi ih zamišljate i na taj način ponovo stvarate, a ako se nađete u situaciji u kojoj bi neka od njih mogla da vam pomogne, možete je i prizvati kroz neki od sledećih tradicionalnih poziva:

Atina, pomozi mi da mislim jasno u ovoj situaciji
Persefona, pomozi mi da ostanem otvorena i osetljiva na druge
Hera, pomozi mi da se obavežem i budem verna
Demetra, nauči me da budem strpljiva i darežljiva i pomozi mi da budem dobra majka
Artemida, učini da budem fokusirana na taj cilj u daljini
Afrodita, pomozi mi da volim i da uživam u svom telu
Hestija, počastvuj me svojim prisustvom, donesi mi mir i razboritost


http://www.psiholoskikutak.com/boginja-u-svakoj-zeni-–-arhetipovi-zena/
 
Vi ste boginja - otkrijte koja

Afrodita oličava arhetip ljubavnice, a Artemida arhetip sestre. Pogledajte u kojim boginjama su oličene "tatina ćerka", majka i supruga, a koja predstavlja mudru ženu.

U našem dubokom nesvesnom kriju se arhetipovi koji nam oblikuju stavove, ponašanje i ličnost. Oni nam ponekad pomažu, ali zapravo nas ograničavaju i onemogućuju nam da razvijemo stvarne potencijale. Bez obzira na to da li se poistovećujete sa suprugom, majkom, mudrom ženom ili ratnicom, u vama ima prostora za sve njih

Mnogi ljudi uvereni su kako je ono što im se događa jedinstveno, svojstveno samo njima i da su drugačiji od svih drugih. To razmišljanje nije daleko od istine. Naše ambicije, sklonosti, ponašanja takvi su zbog okolnosti koje nas određuju od dana rođenja, no postoji i nešto što je deo dubljih slojeva naše duše. Taj deo, koji spada u duboko nesvesno, često je pod uticajem sila koje su u ljudskoj psihi prepoznate od antičkog doba i mitovima se prenose iz generacije u generaciju. I tako se, hteli ne hteli, možemo prepoznati i u drugima! Karl Gustav Jung, začetnik analitičke psihologije, razlikovao je u tom nesvesnom dva sloja: lično i kolektivno nesvesno, a upravo iz tog kolektivnog, temeljenog na mitovima i simbolima, razvila se arhetipska psihologija koju su nakon njega usavršavali mnogi sledbenici – jungijanci. Jedna od njegovih učenica je i Jean Shinoda Bolen, koja je svojim radom ušla u najdublje slojeve nesvesnih i arhetipskih sila koje utiču na našu ličnost, pod uticajem kojih smo toliko različiti, a opet slični jedni drugima. Kombinujući grčku mitologiju i arhetipove koji su iz nje razvijeni – unutrašnji, duboko nesvesni obrasci doživljavanja i ponašanja – J. S. Bolen je u svojim knjigama Bogovi u svakom muškarcu i Boginje u svakoj ženi opisala tipove muškaraca i žena, dajući im imena prema bogovima i boginjama iz starogrčkih mitova.

Arhetipovi nam mogu pomoći da razvijemo sopstveno ponašanje i izbore, ali i dati nam ideju kako da sebi pomognemo njihovim aktiviranjem. Upravo na taj način možemo ublažiti ili otkloniti negativne obrasce u ponašanju i postati bolje, uravnotežene i srećnije osobe. I sama sam nekoliko važnih životnih situacija razrešila upravo aktiviranjem arhetipa koji mi je ponudio kvalitetnije izbore od onoga koji je tada bio dominantan. Postoji sedam temeljnih arhetipova koji vladaju ženama, a na koje nam pažnju skreće Jean S. Bolen: boginja Afrodita – arhetip ljubavnice, Artemida – arhetip sestre, Atina – tatina ćerka, Demetra – majka, Hera – supruga, Hestia – mudra žena, tetka i Persefona – mamina ćerka.

Možemo se prepoznati u jednom ili više arhetipova koji vladaju našim životima u različitim životnim razdobljima. Ograničenja koja osećamo kad se poistovetimo s jednom boginjom često nadilaze prednosti koje imamo u njihovoj koži. No znanje o prednostima i nedostacima (tamna strana) svake, kao i o načinima kako probuditi arhetipske boginje u sopstvenom životu, možemo iskoristiti za svoju dobrobit i dobrobit onih koji nas okružuju. U ovom tekstu osvrnuću se na deo svih arhetipova koji se odnosi na ljubavni život i ponuditi savet šta učiniti ako u svojoj strukturi kao dominantan imate neki arhetip, a izostaje kvalitet u ljubavnom odnosu. I sama sam, često spontano, u životu pravila izbore koji bi u meni probudili onu boginju koja daje rešenje, a jednom sam, odustajanjem od onoga što bi Demetra učinila, uspela da ostvarim temeljnu promenu ponašanja prema sopstvenoj ćerki, što je rezultovalo našim izuzetno kvalitetnim odnosom.

Afrodita – boginja ljubavi i lepote, arhetip ljubavnice:

predstavlja seksualnost, uživanje i lepotu, prisiljavajući ženu da ostvari i kreativnu i prokreativnu ulogu. Žena kod koje dominira ovaj arhetip je zavodnica, dama, privlači muškarce i uživa kad su oni u nju zaljubljeni. Kao žena može biti izuzetno zahtevna, a sebe će realizovati ako razvije svoju kreativnost. Često žudi za decom, ali inspiracija za to nije u majčinstvu, nego u zaljubljenosti u muškarca s kojim želi potomstvo. Zanimljivo je da privlači muškarce, ali često nije srećna u ljubavi jer je privlače uglavnom oni koji za nju ili prema njoj nisu dobri. Imaće naročito problematičan odnos s muškarcem Hefestom, koga je majka odbacila pa prema ženama istovremeno oseća privlačnost i mržnju. Zaljubljiva je i za svakog muškarca misli da je onaj pravi, no samo dok traje zaljubljenost. Drugi česti obrazac je da se zaljubi u muškarca koju nju ne želi. Pomaže joj razvoj arhetipova Here ili Demetre u majčinstvu, ili Hestije kako bi pod kontrolu stavila svoju strast, koja može biti razorna.

Artemida – boginja lova, arhetip sestre:

personifikuje nezavisnu ženu, usmerenu prema dostignućima, takmičarskog karaktera. Žena Artemida živi u pokretu (aktivan život), potrebni su joj stalni izazovi, a brak i deca joj nisu potrebni ako nema aktivne arhetipove Here ili Demetre. Iako joj emotivna bliskost nedostaje, lako će je kompenzovati bliskim prijateljskim i sestrinskim odnosom. Često je razorna u odnosu na druge, lako povredi druge ili im nanese štetu. Rešenje je da kroz sopstveni bol nauči da bude ranjiva. Najnegativniji aspekt njenog karaktera su emocionalna nedostupnost i nemilosrdnost, a rešenje je razvijanje saosećanja prema drugima, kao i opraštanje sebi i drugima. Tada postaje svesna da joj je bliskost potrebna kao i nezavisnost.

Atina – boginja mudrosti, arhetip tatine ćerke:

predstavlja racionalnu, samouverenu ženu kojom vlada razum, a ne srce. Može biti prestroga i tako uplašiti muškarca. U odnosu s muškarcem teži partnerstvu, ravnopravnosti i uvažavanju. Kao ćerka koja je očeva mezimica, naklonjena je moćnim muškarcima koji odgovaraju arhetipu patrijarhalnog oca, šefa, vođe. Voli uspešne muškarce i sama bira svog partnera, a oni je često razočaraju. Rešenje se nalazi u otkrivanju deteta u sebi, odustajanju od svemoći i izgradnji kvalitetnog odnosa s majkom. Razvijanjem sopstvenog majčinstva i aktivacijom arhetipa Demetre uči da razume sopstvenu majku, druge žene, ali i sebe. Tada postaje spontana, opuštenija, a ujedno dozvoljava drugima da je uteše i zagrle, odustajući od uloge ratnice i mudre sveznalice.

Demetra – boginja žita, arhetipska majka:

predstavlja ženu nagonski orijentisanu na sopstvenu decu. Ovaj arhetip simboliše materinski instinkt, naročito ako je reč o ženi koja ima ćerku. Ona može biti velikodušna, ali i destruktivna majka koja ne zna da se odvoji od dece kad odrastu i želi po svaku cenu da bude ona koja kontroliše. Tako se može ponašati i u odnosu prema muškarcima, postajući im majka. Brak joj nije prioritet, kao Heri, a za razliku od nje uvek će se pre odlučiti da podrži svoju decu nego muža. Pasivna agresija i depresija najčešći su problemi s kojima se susreće, naročito kada deca odrastu. Rešenje pronalazi kad svesno odustaje od kontrole, podstiče nezavisnost sopstvene dece i razvija sopstvene interese koji će joj osigurati svrhu i izvan majčinstva.

Hera – boginja braka, označena arhetipom kao supruga:

njen je prvenstveni cilj udaja i muž joj je uvek na prvom mestu. Privlači je brižan i sposoban muškarac, a svom suprugu će u svakoj situaciji dati prednost, čak i pred sopstvenom decom. Dan venčanja smatra najvažnijim danom u životu. Može biti izuzetno ljubomorna i posesivna ako je nesigurna u sebe. Negativnu stranu žene Here probudiće odbacivanje od strane bračnog partnera. Ako je muž prevari, svoju će ljutnju usmeriti na suparnicu. Sreća žene Here zavisi od toga koliko joj je muž odan, koliko mu je važan brak i koliko je ceni kao suprugu. Čak i kada se rastane, oseća se i ponaša kao legitimna žena bivšeg muža. Neudata Hera osećaće se neispunjenom i neuspešnom. Okrenutost radu i stvaranju kao i aktiviranje Atine može ublažiti negativne posledice ovog arhetipa.

Hestia – boginja ognjišta, arhetip mudre žene, tetke:

to je usamljena žena, ali i žena koja u sopstvenom domu nalazi zadovoljstvo i mir. Često su to tihe i nenametljive žene, a ako dožive emocionalnu povredu, povlače se u sebe. Može se osećati kao stranac u sopstvenoj porodici, izolovana od braće, sestara i roditelja. Seksualnost joj nije jako važna. Privlačna je tradicionalnim muškarcima koji žele tihu, nenametljivu ženu i brižnu domaćicu. Ako doživi gubitak emocionalnog uporišta u sopstvenom domu, nužno joj je da pronađe sopstveno ja. Osnovni zadatak za nju tada je da radi na sopstvenom samopouzdanju aktiviranjem arhetipa Atine ili Artemide.

Persefona – gospodarica podzemlja, arhetipska mamina ćerka:

žena koja je sklona pokornosti, žrtvi, udovoljavanju drugima i potrebi da je drugi vole. Njen je osnovni problem nespremnost na odrastanje, prevelika bliskost s majkom i pasivnost u stavovima prema okolini. U odnosu s muškarcem nesvesno se prilagođava onome što muškarac želi da ona bude. Mladolika je i prilagodljiva, što ne znači da nije jaka. Negovanje strpljenja, kao i sposobnost da sačeka da se situacija promeni i da se razjasne njena sopstvena osećanja među najvažnijim su pozitivnim karakteristikama žene Persefone. Razvijanje sposobnosti slušanja, suzdržavanje od predrasuda i osuđivanja unapred mogu joj pomoći u razvijanju osetljivosti prema drugima. Razvijanje dobrote prema sebi pomoći će u razvijanju najpozitivnijih aspekata ovog arhetipa.


http://www.lovesensa.rs/print/clanci/psihologija/vi-ste-boginja-otkrijte-koja
 
Ne bih da zazvučim pretenciozno, ali definitivno Afrodita :)

Afrodita – boginja ljubavi i lepote, arhetip ljubavnice:

predstavlja seksualnost, uživanje i lepotu, prisiljavajući ženu da ostvari i kreativnu i prokreativnu ulogu. Žena kod koje dominira ovaj arhetip je zavodnica, dama, privlači muškarce i uživa kad su oni u nju zaljubljeni. Kao žena može biti izuzetno zahtevna, a sebe će realizovati ako razvije svoju kreativnost. Često žudi za decom, ali inspiracija za to nije u majčinstvu, nego u zaljubljenosti u muškarca s kojim želi potomstvo. Zanimljivo je da privlači muškarce, ali često nije srećna u ljubavi jer je privlače uglavnom oni koji za nju ili prema njoj nisu dobri. Imaće naročito problematičan odnos s muškarcem Hefestom, koga je majka odbacila pa prema ženama istovremeno oseća privlačnost i mržnju. Zaljubljiva je i za svakog muškarca misli da je onaj pravi, no samo dok traje zaljubljenost. Drugi česti obrazac je da se zaljubi u muškarca koju nju ne želi. Pomaže joj razvoj arhetipova Here ili Demetre u majčinstvu, ili Hestije kako bi pod kontrolu stavila svoju strast, koja može biti razorna.
 
CELA SAMO SVOJA- DEVIČANSKI ARHETIP- ARTEMIDA, ATENA I HESTIJA


Sedam boginja (arhetipskih predstava) o kojima će biti reči u narednom periodu Džin Šinoda Bolen podelila je u tri grupe- devičanske, ranjive i alhemijske. Danas se bavimo karakteristikama devičanskih boginja, a to su Artemida, Atena i Hestija. Pre nego se pozabavimo svakom od njih pojedinačno, potebno je da razumemo ono što je zajedničko za sve tri.

Šta leži iza reči „devičanska“? Iako su ove tri boginje u grčkoj mitologiji bile device, jer jedino njih od svih bogova, boginja i smrtnika nije dotakla moć Afrodite, to ne znači da je žena u kojoj dominira arhetip device stvarno fizički devica . Ove tri boginje se nikad nisu udale, nisu bile pokorene, silovane ili zavedene. One zapravo personifikuju žensku potrebu za samostalnošću, ostvarivanju autentične svrhe i vizije, misije (Artemida, Atena) i potrebu da se bave sobom tj. radom na svojoj dubinskoj strukturi (Hestija). One su CELE I SAMO SVOJE. Žive po svojim autentičnim unutrašnjim vrednostima. Ovaj nesvesni i aktivni deo ženske psihologije nije ni na koji način određen u odnosu na muškarce. Žene u kojima dominiraju ove boginje ili jedna od njih, ispuniće istinski lična misija, rad na sebi, a ne muškarac. Kroz istoriju patrijarhata, generalno ovi obrasci ponašanja kod žena nisu bili podsticani, niti su predstavljali ono što se očekuje od žene da bude. Naravno takvih žena je bilo i tada.

Ovo sve naravno ne znači da ukoliko su ove boginje dominantne ili jedna od njih, ostale ranjive i alhemijske nisu prisutne i aktivne. Sve su potencijalno prisutne, a koje su razvijene to zavisi od mnogih faktora okruženja. Iz mog ličnog iskustva u radu sa ženama, sve koje dođu na coaching imaju upravo dominantno razvijene oblike ponašanja ili u krajnjoj liniji potrebe ovih boginja, čak i kada su te potrebe ili ponašanje iz nekog spoljašnjeg razloga suzbijene- porodica, partner, nemogućnost daljeg školovanja, nedostatak podrške, slojevi neautentičnog ja... To je uglavnom i razlog za coaching- potreba da se snaga ovih boginja pokrene u akciju. Suzbijanje te snage vodi u duboko unutrašnje nezadovoljstvo, a kad se ovaj tip žena poveže se sa svojim unutrašnjim vrednostima i kad se ta snaga oslobodi, žena doživljava bukvalno ponovno rođenje.

Pošto svaka grupa boginja ima određen kvalitet svesti, ono što odlikuje svest devičanskih boginja, jeste OŠTAR FOKUS na onome što je njima važno. Obuzima ih ono što rade. Džin Šinoda Bolen poredi tu svest sa reflektorom, a u svom ekstremnom vidu sa laserskim zrakom- to je upravo ono što ovaj tip žene vodi do uspeha na spoljašnjem planu (Artemida i Atena) ili do duboke, duge meditacije koje ne može da poremeti ništa iz okruženja (Hestija).

Tako poput Artemide, boginje lova koja je napustila grad, odvojila se od uticaja muškaraca, žena Artemida odvažuje se na samostalan rad koji je njoj važan i to radi i kad nema podršku okoline. Žena Hestija, poput boginje ognjišta, se takođe povlači od muškog sveta u svoj unutrašnji svet i živi tiho, baveći se duhovnim stvarima. Žena Atena je ona koja radi sa muškarcima, jednako uspešno i postaje jedna od njih. U ekstremnim slučajevima ženama ovog tipa emotivna bliskost može ostati nepoznanica, ali ako ostane u granicama svoje uloge od drugih boginja može naučiti mnogo toga.

Po zastarelim tumačenjima kao što je Frojdovo, ovakva žena pati od dijagnoze “kompleksa muškosti”, a po Jungu koji je bio nešto blaži, žena se identifikuje sa animusom i ponaša se muškobanjasto. Ovim teorijama ovde se nećemo baviti, niti ćemo ih kritikovati. Ponoviću samo reči Džin Šinode Bolen- ovakva žena je “aktivno, na svoju ruku sopstvo”.


http://kreirajzivot.rs/index.php/ka...a-devičanski-arhetip-artemida-atena-i-hestija
 
Vesta/Hestija

Arhetip Veste možemo prepoznati u psihološkim obrascima i društvenim ulogama žena gotovo kroz čitavu ljudsku istoriju, koje su činile središnji stub svake porodice, kao osnovne ćelije društva. Potiskivanjem i kontrolisanjem ženske seksualnosti u patrijarhalnim društvima, vekovima su dominantno opstajali arhetipovi Demetre (majke), Here (supruge), Kore (Persefone - smerne kćerke) i Hestije (čuvarke porodice i plamena ognjišta) kroz ženske društvene uloge, čime su ostali arhetipski predstavnici ženske psihologije držani pod snažnom kontrolom društveno prihvatljivih i ustaljenih normi i vrednosti.

Najpoštovanija od svih boginja Olimpa – Hestija (Rimska Vesta), svojom božanskom ulogom čuvarke Svetog Plamena ognjišta, predstavljala je centralnu figuru Zevsovog Olimpa, ali se kroz svoje arhetipske psihološke obrasce i uloge žena u društvu, ogledala i u svakoj ženi koja je činila centralnu figuru svakog doma i porodice. Sobzirom da je Vesta ispoljavala svoju prirodnu introvertnost i fokus na svoj unutrašnji život, dok je u spoljnom svetu ostajala neprimetna, na isti način se i od žena očekivalo da u društvenom smislu ostanu nevidljive za svet, koji je bio dodeljen muškarcima i njihovoj ekstrovernoj društvenoj ulozi. Ovaj arhetipski obrazac je kroz čitavu istoriju istrajavao takvom snagom, da se, baš kao i od Hestijinih Vestalki, očekivala i od običnih žena smernost, predanost i posvećenost očuvanju porodice i Svetog Plamena kroz potomstvo i brigu o domaćinstvu. Ovaj, dominantno ženski arhetip je stoga morao biti ispoljen kroz istorijsku žensku ulogu u društvu u cilju rađanja i opstanka čovečanstva, jer svaka žena je svojom biološkom predodređenošću čuvarka Svetog Plamena Života i bez ovog uzvišenog dara ni čovečanstva ne bi bilo.

Osnovni psihološki obrazac Hestijinog arhetipa se ogleda u unutrašnjoj centriranosti i uporištu koje Hestija ima duboko u sebi. U njenom mitološkom obrascu se dominantno ogleda i sama priroda ženskog ljudskog znaka Device sa svojom tačkom suprotnosti u uporištu znaka Riba sa kojim čini celovitost, a koji je i sam Jung, opisujući Hestijin arhetipski obrazac, veoma verno prikazao sledećim rečima: „Osnovni motiv (Hestijinog psihološkog obrasca) je predosećanje središta ličnosti, neke vrste centralne tačke u psihi sa kojom je sve povezano, u odnosu na koju se sve uklapa i koja je sama po sebi izvorište energije. Energija ove središnje tačke ogleda se u gotovo neodoljivoj prinudi da čovek postane ono što jeste, kao što svaki organizam mora da uzme oblik koji je svojstven njegovoj prirodi, bez obzira na okolnosti. Ovaj centar se ne oseća kao ego i o njemu se ne misli kao o egu; on je unutrašnje iskustvo koje se ispoljava kada osećamo vezu sa „Jednim“, vezu koja nas spaja sa suštinom svega oko nas“. Stoga, možda ni jedan arhetipski obrazac ne opisuje toliko dominantno psihološku prirodu i potrebu znaka Device, kao arhetip Hestije.

Ova dominantna potreba posvećenosti unutrašnjem životu i osami, izvire iz samog preolimpskog mitološkog događaja, na samom početku Hestijinog života, tokom koga je bezosećajni Hron progutao svu svoju decu, a u čijoj utrobi je Hestija provela najviše vremena u tami i samoći od sve Hronove dece. Hestija je prvo Hronovo dete koje je završilo u njegovoj mračnoj utrobi, ali je isto tako i poslednje koje je iz nje izašlo. Stoga je Hestija, najduže od sve Hronove dece, bila prepuštena samoj sebi, čime se duboko u nju usadila potreba za osamom i posvećenošću unutrašnjem životu. Iz ovog razloga Hestijin arhetipski obrazac nalazi svoje uporište u introvertnim i nenametljivim ženama, koje uživaju u svojoj samoći i uravnoteženosti. Ove žene ostaju u pozadini događaja, ne vezujući se za spoljnu manifestaciju života, za ljude, imovinu, slavu, ugled i moć, već njihova centriranost i fokus na unutrašnji život daje osnovni smisao njihovom postojanju. Stoga se može reći, da sve ono što čini osnovne vrednosti i ciljeve naše moderne civilizacije, prepoznate u takmičarskom duhu, bogaćenju, slavi, moći, ugledu, sticanju materijalnih vrednosti i uspinjanju na društvenim lestvicama, za ženu Hestiju ostaje potpuno strano i besmisleno. Njen ego je dezintegrisan, u službi više svrhe koju pronalazi i u služenju drugima, a njena ličnost uravnotežena, bez potrebe ega da se dokazuje, vezuje i takmiči. Stoga se za osobe sa dominantnim arhetipom Hestije može reći da su stare duše (Hestija je najstarije dete Reje i Hrona) sa stečenom mudrošću i snažno utemeljenom unutrašnjom vezom sa Izvorom, koja ih vodi ka prosvetljenju.

Psihološke odlike Hestijinog arhetipa

Hestijine arhetipske odlike u ličnosti se mogu prepoznati još u najranijem dobu devojčica, u kojima se još tada prepoznaje “mudrost stare žene”, koja kao da je sve već videla i sve prošla svojim neizmernim iskustvom. Ovo prepoznavanje Hestijinog obrasca u najranijem dobu detinjstva se može povezati i sa stupanjem malih šestogodišnjih devojčica u službu Vestalki, koje se praktikovalo u Starom Rimu. Ovo su obično tiha i povučena deca, koja ne govore mnogo, ali koja vas ostavljaju širom otvorenih očiju, onog trenutka kada iskažu svoje mišljenje zaprepašćujući vas razboritošću i mudrošću. Mala Hestija nije gladna pažnje, kao ostala deca, jer je ona dovoljna samoj sebi i najsrećnija je kada u igri neometano provodi vreme sama sa sobom. Ona se ne trudi da svojim prisustvom ili ponašanjem skreće pažnju na sebe, pa i kada je u igri sa drugom decom, obično ostaje po strani, tiha i neprimetna. Nikada se neće boriti za svoja “prava” niti će želeti da bilo kome dokazuje “istinu” koju duboko u sebi snažno oseća. Stoga će mala Hestija još u najranijem dobu biti zaštićena od takmičarskih i egoističnih sklonosti ega, jedne od najdominantnijih osobina čovečanstva. I u dobu devojaštva, mlada Hestija može ostati na periferiji socijalnih aktivnosti. Velike strasti, ljubavne intrige i burna prijateljstva, koji obično prate adolescentsko doba, prolaze pored mlade Hestije čiji je ona samo posmatrač. Međutim, osetljivo tinejdžersko doba može biti period u kome će se ova mlada osoba, sa dominantno izraženim Hestijinim arhetipom, još više povući u sebe, ostajući strana i daleka u svetu svojih vršnjaka. Ipak, uvek će biti i onih koji će duboko poštovati njeno prijateljstvo u kome će nalaziti sigurno utočište i mudre savete za svoje mladalačke probleme.

I u dobu svoje zrelosti, ove osobe čine pravo utočište i mirnu luku za svoju porodicu i prijatelje. Njen dar da sluša svim srcem i da deli radost i tugu sa svojim bližnjima, a da pri tom ostane čvrsto usidrena i uravnotežena i u burnim vremenima, predstavlja veliki oslonac onima koji je poznaju i sa kojima živi. Ni u prijateljstvima, kao ni u poslu, Hestija neće iskazivati ljubomoru niti ambiciju, već će maksimalno i strpljivo biti posvećena i predana svemu što radi, bez ikakvog očekivanja nagrade ili pažnje. Iz tog razloga, ljudi se prema njenim vrednostima i trudu mogu odnositi kao da se oni podrazumevaju, ne uviđajući da i ona ima ljudsko srce kome je potrebna pažnja, podrška i pohvala.

Ženi Hestiji seksualnost neće biti toliko bitna u životu, što ne znači da neće biti posvećena svom suprugu, koji će u njoj imati uvek sigurno utočište. Često muškarci ovih žena mogu imati ljubavnice, u kojima će pronalaziti više strasti nego u svojoj ženi Hestiji, ali će se teško odlučivati na raskid veze ili braka, jer takvu sigurnu luku, teško da će naći u drugim ženama. Ove žene obično privlače muškarce koji vole tihe, nenametjive žene, koje će im biti verne i predane supruge. To su slike tradicionalnih brakova u kojima žena predstavlja stub porodice i doma, a muškarac hranioca i “glavu porodice”. Kao što je prirodna potreba žene Demetre da bude majka, Here da bude supruga, Atine Palade da se iskazuje u poslu, karijeri i društvu, tako je Hestijina suštinska potreba ispoljena kroz dom i njegovu toplinu.

Žene Hestije možemo naći i u manastirima i ašramima, u vidu velikih religijskih i duhovnih posvećenica, čiji je osnovni cilj potpuno povlačenje iz sveta kako bi živele u svom unutrašnjem sopstvu predane molitvi i meditaciji. Ova snažna duhovna potreba za osamom i predanosti Duhu kroz molitvu i osamu, ukorenjena je u vekovima dugoj tradiciji sveštenica Vestalki, koje su se odricale svog pređašnjeg identiteta, odbacujući staro ime i oblačeći iste odore kao i ostale Vestalke, kako bi se njihov identitet utopio sa duhovnim družbenicama, čija je jedina svrha bila u služenju velikog božanstva – Boginje Majke.


http://profesionalnaastrologija.com/clanak.php?id=326#.USPG0WecfIV
 
MITOLOGIJA, ARHETIPOVI I KOLEKTIVNO NESVESNO


Pre nego što krenem da iznosim tipologiju žene Džin Šinode Bolen, zasnovanu na sedam grčkih boginja, htela bih da iznesem još nekoliko važnih stvari. Često sam bila svedok da se mitologija, bilo koja, obezvređuje. To su priče za malu decu, po mišljenju nekih ljudi koji se u životu vode isključivo “razumom”. Mitski svet se odbacuje kao imaginaran pogled na svet, i ovo nije samo razmišljanje današnjih pojedinaca, već je i u istoriji od doba prosvetiteljstva (XVIII vek) i dominacije razuma, stvar bila upravo takva na nivou epohe.

Međutim, mit kao i umetnost su značajne forme kulture i zauzimaju s pravom važno mesto u razvoju svake civilizacije. Mit je direktno povezan sa kolektivnim iskustvom, tačnije kolektivno nesvesnim. Da ne pričamo o tome da se danas nijedan fenomen moderne kulture ne može razumeti bez osvrta na mit, počev od književnosti, likovne umetnosti, filozofije, preko ideologije i politike, do masovne kulture. Mitologija je i dan danas polje teorijskog interesovanja, postoje raznorazne škole u tumačenju i određivanju suštine mita i njegovih funkcija, ali na tome se nećemo zadržavati .

Ovde ćemo se osvrnuti kratko na Jungov pojam kolektivno nesvesno, kao i pojam arhetipova.Naravno, izlaganje je pojednostavljeno, radi boljeg razumevanja narednih tekstova. Za Junga nesvesno je “kolektivna dispozicija stvaralačke prirode”. Mitologija kao tvorevina kolektivno nesvesnog rada psihe je sinteza i organizacija konkretnih istorijskih sadržaja. Svi motivi, teme, slike i simboli nastali u ovom procesu su zapravo arhetipovi, tačnije arhetipske predstave- čulno iskazan arhetip u aktuelnoj vremensko- prostornoj dimenziji.

U prevodu arhetipske predstave (sedam boginja koje ćemo razmatrati) su izraz i kreacija kolektivno nesvesnog, zasnovane na osobenom ljudskom iskustvu, te s toga nisu nikakve priče za malu decu. Grčke boginje koje ćemo spominjati su zapravo predstave o tome kakve su žene, koje više od tri hiljade godina žive u našem nesvesnom. Te predstave su žive sile u ženskoj psihi koje su se kroz istoriju prilagođavale patrijahalnom društvu na ovaj ili onaj način, ispoljavajući se manje ili više. Sve imaju potencijalno korisne i nekorisne crte. Kad osvestimo ove obrasce ponašanja boginja, mi žene bićemo u prednosti da svesno odlučujemo kada ćemo i koje ćemo potencijale i koje boginje da ispoljavamo u zavisnosti od naših potreba...


http://kreirajzivot.rs/index.php/ka...4-mitologija-arhetipovi-i-kolektivno-nesvesno
Pretpostavljam da bi tipizacija žena trebala da poboljša razumevanje stavova i ponašanja žena?
Ili je to potezanje starog grčkog eshatona Olimpa i to ženske populacije -podrška ženskim sujetama?
Kako saznanja o "ženskim" arhetipovima mogu biti praktično iskorištena?U psihoanalizi?
Meni je poznato da je K:G:Jung u svojoj tipizaciji odredio osam tipova i to:Osnovna dva tipa:Ekstrovertni
i introvertni i četiri podtipa:Emotivni,osetilni,racionalni i intuitivni -već prema dominaciji tih osobina...
Ima još tipizacija koje su savremenije,a služe pre svega pristupu pacijentu,a i dobrom razumevanju
"priče" koju iznosi ili aktivnosti u kojima je posmatran...
Mada je ova ,mitološka,tipizacija interesantna i egzotična-nisam baš uveren u svrhovitost,te bih
zamolio pokretačicu teme da mi malo objasni svrhu...:hvala:
 
ovde sve same boginje :p :hahaha:

ima li neki arhetip koji objedinjuje u toj vasoj boginji devicu i qurwu, majku i pozudnu kucku, kuvaricu pralju a i umetnicu istovremeno.... jednom recju, arhetip onoga sta je potrebno jednom sofisticiranom muskarcu? :mrgreen:

inace, sa boginjama je u principu lako iako postane prilicno smorno kad doticna boginja ispuca sve poznate i nepoznate trikove kojima ume da opcini prosecnog zabludnika :lol: cik nek opcini nekog moreplovca ko hanona koga nisu uspele ni dlakave zene maroka :per:
 
Poslednja izmena:
ovde sve same boginje :p :hahaha:

ima li neki arhetip koji objedinjuje u toj vasoj boginji devicu i qurwu, majku i pozudnu kucku, kuvaricu pralju a i umetnicu istovremeno.... jednom recju, arhetip onoga sta je potrebno jednom sofisticiranom muskarcu? :mrgreen:

inace, sa boginjama je u principu lako iako postane prilicno smorno kad doticna boginja ispuca sve poznate i nepoznate trikove kojima ume da opcini prosecnog zabludnika :lol: cik nek opcini nekog moreplovca ko hanona koga nisu uspele ni dlakave zene maroka :per:
Mda...A i boginje su samo donekle,a odnekle...:metla:
 
Mitologija tu dođe kao šlag na tortu, bitni su tipovi zasnovani na porodičnim odnosima. Interesantno je viđenje Jovana Dučića:

U pogledu karaktera, postoje tri vrste žena: supruga, robinja i odmetnik. Ako nije supruga svog muža, ona je uvek supruga nekog drugog čoveka, i ovog će čoveka tražiti dokle ga ne nađe, a često ostaće mu verna i časna, i kada nije njegova žena. Žena bez sopstvene volje i personalnosti, to je žena stvorena robinja; ona je senka jednog ili drugog čoveka, ili čak obojice ujedno, uvek mučenica i uvek žrtva. A žena odmetnik, to je egoista koja ne voli nikog, niti je iko voli. Mesto volje ima prohteve; mesto ukusa, njene sopstvene načine; ona je zatočenik svoje ništavnosti; ona je malo žena a nimalo čovek; najčešće je dete i divljak za ceo život. Može da voli i da ne voli. Ruskinja kaže: možda sutra a možda nikad. Ovom tipu žena odmetnika se najvećma približuje današnja evropska žena. Ona živi preko svoje volje u muževljevoj kući, gde jede i spava s njim bezradosno i bezžalosno, apatično i hladno. Ništa je osobito ne zadržava da ostane gde je, ili da ode sasvim drugde, gde bi bila isto tako usamljena i nepristupačna...

Ali je još kanda opštija i sigurnija podela žena na ova tri tipa: supruga, ljubavnica, majka. Često se u jednoj istoj ženi nađe ljubavnica i majka; a često surpuga i majka; ali najređe supruga i ljubavnica. Skoro nikad nisu sva tri tipa ostvareni u jednoj istoj ženi; a da su ostvareni, to bi bio odista vrhunac božje mudrosti i božje ljubavi za čoveka. Žena ljubavnica i žena majka, to su žene instinkta, gde posredi nema ničeg isključivo čovečanskog, što ne bi postojalo čak i među nižim zoološkim felama. Dobra majka se nalazi čak i među zverovima, a dobra ljubavnica među pticama i među insektima. Skoro u najvišem broju slučajeva, žena je ili samo supruga, ili samo ljubavnica, ili samo majka. Francuskinja nije supruga nego ljubavnica i majka; Talijanka je supruga i majka; Španjolka je majka a Ruskinja je ljubavnica. Srpkinja je od svih drukčija: kad je najčistiji tip, ona je čoveku sestra. Stvarno, žena ima dve svoje misije na zemlji: da bude majka i da bude supruga. Ona je od prirode stvorena da bude majka, a samo je ljudskim zakonima naterana da bude supruga. Zato se žena skoro uvek odazove svojoj prvoj dužnosti, prema božanstvu i prirodi, a prilagođava se, sa manje ili više uspeha prema zakonima braka koji su ustanova čovekova. U toj vezi s prirodom, ona je velika i moćna; ali u toj vezi s čovekom, ona je slaba i često bedna, a zato i lažna. Prva njena misija je instinktivna, a druga razumna; prva nerasudna i mračna, a druga svesna i zato labava. Stoga se može istovremeno biti savršena majka ali rđava žena, jer su to dva razna puta i dva razna zakona. Žena je najviša u svojim bespolnim ljubavima; u ljubavi majke, sestre ili kćeri čovekove. Stari grčki tragičari su dali izvanrednih primera ovakvih ljubavi; one su i danas uzbudljivije nego savremena književna intriga ljubavnika i ljubavnice. Bilo je u antičkoj tragediji supruga koje su se takmičile u svojoj ljubavi ne samo sa ljubavnicama svojih muževa, nego čak i sa ljubavlju muževljevih roditelja za svog sina. Alekstida je umrla za svog muža da bi pokazala da ga voli većma nego što ga vole i njegovi roditelji, pošto ona odlazi s njime u smrt, a njegovi roditelji ostaše posmatrači, nemajući srca da i oni umru zajedno sa svojim sinom. Euripid je od ove ljubavi napisao dramu, a Platon je pominjao ovaj slučaj u svojoj poznatoj teoriji o ljubavi. Ljubav kćeri i sestre se vidi u samoj Antigoni koja je dignuta do božanstva. Ljubav između brata i sestre je kod Grka dignuta do hrišćanske čistote. Ovo je tim uzvišenije što su se u tim istim stolećima persijski kraljevi ženili svojim kćerima i sestrama, kao i u faraonskom Egiptu, i kao mnogo docnije u ptolomejskom Egiptu, gde se Kleopatra bila udala za svog brata, kralja egipatskog. Ljubav između brata i sestre, tu uzvišenu ljubav dvoje mladih, koja je tako čista od svakog nereda spola, opevala je, sa grčkom uzvišenošću, još samo srpska narodna pesma. Prema ovoj čistoj ljubavi, izgleda da je svaka druga ljubav između čoveka i žene samo jedno fizičko slepilo, ili računsko prijateljstvo: jer svako od ovih dvoje ljubi na svoj način, u svoje vreme iz svojih razloga, sa svima protivrečnim sukobima pameti i krvi. U španskom Romanceru, mlada Himena, koja je najpre molila kralja da kazni Don Rodriga, ubicu njenog oca, docnije moli istog kralja da joj dadne Don Rodriga za muža, jer mladi hidalgo prolazi svaki dan ispod njenih prozora. ("Kako je lep ubica mog oca!") Čim žena počne da istinski voli čoveka, onda ga voli pomalo kao majka: tepa mu sitne i slatke reči; boji se za njegovo zdravlje, i utopljuje ga; i brani mu da pije, ili da odveć puši; i strepi od hiljadu prilika i stvari koje bi mogle da mu učine kakvo zlo. U najvišoj ekstazi srca, žena prestaje biti ženka, a postaje dobra majka i nežna sestra. Na ovoj sublimnoj i jedinoj tačci dva protivna i protivnička spola dolaze do idealnog izmirenja. Sve do te tačke su ti spolovi u stalnim sukobima, isključujući se duhovno i duševno, i ne dodirujući se nego samo fizički. Čovek i žena se izmiruju samo u ljubavi čistog srca, i u ljubavi bespolnoj, odakle izbija iskra poezije, koja je magija sveta, sunce sunaca.
 
Poslednja izmena:
a koji bi bio muški pandan Hestiji?
i sa kojom od ovih sedam bi taj muški pandan najbolje funkcionisao?

O muškim arhetipovima moglo bi se naći malo više recimo ovde:

Bilo kako bilo, čini se da bi – umesto pomenutih antičkih bogova – u radu s porodičnim rasporedima primerenije bilo osloniti se na muške pandane izloženih tipova femininog identiteta, makar za njih ne postojala jednoznačna personifikacija u antičkom panteonu. Mutatis mutandis, ti psiho-socijalno-arhetipski tipovi bili bi: a) muškarac otac (u rasponu od domaćina do patrijarha), b) muškarac ljubavnik, c) muškarac suprug, d) tatin sin, e) mamin sin, f) muškarac brat i g) muškarac svetac.

http://www.orderoflove.com/potrebno/seminarski/7.JUNOVSKI TIPOVI ZENSKOG I DENTITETA.pdf

A razume se da bi muškarcu svecu ponajbolje odgovarao sami Bog.
 
svaka zena je ono sto od nje pozelis.... dok ne pomislis da mozes da je kontrolises.

tad sFatis da boginje ne postoje

Nema veze što si (po)četnik-ima da sfatiš da boginje itekako postoje...Kad počneš da se češeš...
A jes vido kako sebi dižu cenu...Jpt-inflacija druže...
Same Afrodite i mudre Atene,a kad tamo-ono međutim...
Ko o čemu-one o uštipcima...:hahaha::rotf::hahaha1:
 
Nema veze što si (po)četnik-ima da sfatiš da boginje itekako postoje...Kad počneš da se češeš...
A jes vido kako sebi dižu cenu...Jpt-inflacija druže...
Same Afrodite i mudre Atene,a kad tamo-ono međutim...
Ko o čemu-one o uštipcima...:hahaha::rotf::hahaha1:

Dobro, boginje su sa samo prikazi osnovnih crta licnosti zene.U zavisnosti od spoljnjih faktora pocev od ranog detinjstva a neretko i od momenta samo i konkretne situacije ispoljice se i dominantna boginja, jelte.I ona boginja kojom mi najprirodnije vladamo je "nasa" boginja.Cak i od zivotnog doba zavisi koja "boginja" dominira nasim ponasanjem, kroz zivot izredjaju se sve, cesto se i preplicu...svaka i sve u svoje vreme.
I zato kada se zena prepozna u nekoj od boginja to je sigurno tako u tom datom trenutku ili periodu zivota i ja u to ne bih sumnjala.Ali to ne znaci da je ista bila juce, ili da ce takva biti i sutra.
 
Moj pokojni svekar je delio zene po vrsti camaca( stravstveni pecarosi u nasoj kuci) A govorio je : Eeee moja Daca je kada sam je ozenio bila ki brodica.Tada nisam znao sta je jahta.E sada se nesto svela moja Daca na maaali sklepani camcic.A svekrva bi vikala iz kuhinje: Cujem te! Cujem! Moj gliseru na puvanje!
 

Back
Top