Зеница

Zenica...gustina naseljenosti solitera po broju kvadratnih metara prostora, velika...Sjećam se..a bilo je to negdje 90,91...da me je čudilo da nema mnogo "običnih"kuća,sve sami soliteri...Sa jednog prozora pogled na željezaru,sa drugog na zatvor...Na mene je taj grad ostavio izuzetno depresivan utisak,neke skučenosti i privremenosti...kao neko sumorno,radničko naselje...što vjerovatno u suštini i jeste...sa gradnjom željezare rasli su i stambeni blokovi...Ali fali ta nekakva "istorija"grada... Djelovala mi je i kao neki grad gdje su njegovi stanovnici (ne samo oni u zatvoru :) )osuđeni da tu žive,a ne žive tu zato što žele...
Jedini povoljan utisak su mi ostavile padine Vlašića u okolini i neki kao park i zelena oaza u dolini rijeke Bosne...
Ne znam kako je sada,a nemam ni neku veliku želju da saznam...:)
 
Ja sam rođena zeničanka. Završila sam osnovnu školu "Manojlo Popić", a sad čitan da se više ne zove tako. Završila sam i srednju elektrotehničku školu i onda sam otišla iz Zenice na daljnje školovanje. Mama i udana sestra su ostale živjeti u njoj. Ja se više nikada nisam vratila u Zenicu. Udala sam se i sad sam u Hrvatskoj. Više nemam tamo nikoga. Rat je učinio što je učinio. Moji su mrtvi i svake godine za Sve svete idem na gradsko groblje koje je u Crkvicama iznad kliničkog centra. Zenica je sad neki drugačiji grad i u njemu žive neki drugi ljudi koje ja ne poznajem. Meni je ostala u sjećanju kao grad crne metalurgije, uvijek kad pogledate prema željekarskima dimnjacima vidite dim, a i rijeka Bosna je bila uvijek prljava zbog rudnika i termoelektrane u Kaknju. Kad sam živjela tamo Babina rijeka je bila poljana s gradskim bazenima. To je bilo naše izletište i tamo smo išli na teferiče i izlete. Inače stanovala sam u žutoj zgradi, koja i sad postoji, ispod KP doma kraj đačkoga doma. Sad je Babina rijeka već odavno gusto izgrađeno stambeno naselje bez zelenila. Gradsko groblje je prelijepo. Uređeno je, ograđeno je jednom ogradom, podijeljenoj po parcelama po vjeroispovijesti koje su međusobno povezane popločanim puteljcima. Drugi dan jedanaestog mjeseca bili smo na groblju. odavno se nisam osjećala ugodnije na groblju. Grobovi su bili puni cvijeća, gotovo svi. Nije bilo gužve. Bio je sunčan dan i pogled na Zenicu s groblja je bio veličanstven. Sjetila sam se svoga djetinjstva. Imaš osjećaj da tu pripadaš, ali ne možeš naći svoje mjesto. Eto slučajno ovo nađoh na forumu pa sam htjela da ovo napišem jer sjetih se svoje prošlosti. Kako kažu ljudi s prošloću imaju budućnost. Pozdrav
 
Ja sam rođena zeničanka. Završila sam osnovnu školu "Manojlo Popić", a sad čitan da se više ne zove tako. Završila sam i srednju elektrotehničku školu i onda sam otišla iz Zenice na daljnje školovanje. Mama i udana sestra su ostale živjeti u njoj. Ja se više nikada nisam vratila u Zenicu. Udala sam se i sad sam u Hrvatskoj. Više nemam tamo nikoga. Rat je učinio što je učinio. Moji su mrtvi i svake godine za Sve svete idem na gradsko groblje koje je u Crkvicama iznad kliničkog centra. Zenica je sad neki drugačiji grad i u njemu žive neki drugi ljudi koje ja ne poznajem. Meni je ostala u sjećanju kao grad crne metalurgije, uvijek kad pogledate prema željekarskima dimnjacima vidite dim, a i rijeka Bosna je bila uvijek prljava zbog rudnika i termoelektrane u Kaknju. Kad sam živjela tamo Babina rijeka je bila poljana s gradskim bazenima. To je bilo naše izletište i tamo smo išli na teferiče i izlete. Inače stanovala sam u žutoj zgradi, koja i sad postoji, ispod KP doma kraj đačkoga doma. Sad je Babina rijeka već odavno gusto izgrađeno stambeno naselje bez zelenila. Gradsko groblje je prelijepo. Uređeno je, ograđeno je jednom ogradom, podijeljenoj po parcelama po vjeroispovijesti koje su međusobno povezane popločanim puteljcima. Drugi dan jedanaestog mjeseca bili smo na groblju. odavno se nisam osjećala ugodnije na groblju. Grobovi su bili puni cvijeća, gotovo svi. Nije bilo gužve. Bio je sunčan dan i pogled na Zenicu s groblja je bio veličanstven. Sjetila sam se svoga djetinjstva. Imaš osjećaj da tu pripadaš, ali ne možeš naći svoje mjesto. Eto slučajno ovo nađoh na forumu pa sam htjela da ovo napišem jer sjetih se svoje prošlosti. Kako kažu ljudi s prošloću imaju budućnost. Pozdrav

Znači, groblje ti je najljepše...Izgleda da si i djetinjstvo provela na groblju.....Zar ti ništa drugo nije ostalo u sjećanju kao što je groblje ostalo...
 
Znači, groblje ti je najljepše...Izgleda da si i djetinjstvo provela na groblju.....Zar ti ništa drugo nije ostalo u sjećanju kao što je groblje ostalo...
Itekako mi je ostalo puno toga lijepoga u sjećanju. Svoje djetinjstvo i rano djevojaštvo ne bih nikad mijenjala. Zenica je bila industrijski grad koji je nudio velike mogućnosti za rad, za školovanje, za sportske aktivnosti , izlaske... Imali smo sve u njoj. To su bila vremena kad si morao učiti, baviti se sportom, kulturnim aktivnostima...Onda možeš zamisliti koliko smo mnogo vremena provodili zajedno, koliko smo se družili. Prve simpatije, prve ljubavi, prijateljstva koja još traju zar je malo? O groblju sam pričala jer sam na njemu bila nedavno. Opet kažem prelijepio je. Nisam imala vremena da prošetam gradom da sjednem u gradsku kavanu i da pogledam naokolo. Moja generacija se raselila diljem svijeta. Tamo od poznatih nemam nikoga, nažalost. Međutim čujemo se i kad dođu, ovdje na more vidimo se i onda počinje priča. Nemoj biti toliko ograničen i groblja su lijepa mjesta jer tamo počivaju ljudi koji su nam ispunili život i uvijek ih se sjećamo s lijepim mislima i pričamo o njima pa kakvi god bili. Pozdrav.
 
Nemoj biti toliko ograničen i groblja su lijepa mjesta jer tamo počivaju ljudi koji su nam ispunili život i uvijek ih se sjećamo s lijepim mislima i pričamo o njima pa kakvi god bili. Pozdrav.

Nisam ograničen i nije lijepo da tako pišeš.......Ne živim ni ja u mjestu svoga rođenja ali ga se sjećam po nekim drugim stvarima a ne po groblju.......Ja u svom mjestu takođe posjetim groblje ali nisam ga nikada posjetio da vidim kako je sređeno nego radi rahmetlije (pokojnika).......
 
Nisam ograničen i nije lijepo da tako pišeš.......Ne živim ni ja u mjestu svoga rođenja ali ga se sjećam po nekim drugim stvarima a ne po groblju.......Ja u svom mjestu takođe posjetim groblje ali nisam ga nikada posjetio da vidim kako je sređeno nego radi rahmetlije (pokojnika).......

Mislim da smo se pogrešno razumjeli. Ispričavam se ako sam te uvrijedila. To mi nije bila namjera.I ja posjećujem groblje radi pokojnih, koji su nekad bili dio mog života. Ali sam morala reći, a i sad kažem da je Zeničko groblje lijepo. Tog dana bio je lijep dan i sve mi je bilo lijepo i groblje i pogled na Zenicu i čevapi koje sam pojela. Ama baš sve.Inače staro gradsko groblje "Crkvice" u Zenici slove za ljepšim i održavanim grobljem u BiH. Pozdrav
 
Ej cao Tina , sasvim slucajno sam ovde , bas nekako ziveli smo i odrastali pod slicnim okolnostima :) Moje ime je Aleksandar rodjen sam 1981 , isto kao i ti ziveo sam u Kineskom Zidu u T3 zgradi , isto tako kao i ti do neke 11 godine sam ziveo sa porodicom u Zenici i isao sam u istu skolu :), Secam se i uciteljice Zlatica Popovic :) , Isto tako I ja sam ziveo na mnogim mestima , po Srbiji , Bosni , Evropi i ko zna gde jos , sada sam trenutno na Bliskom Istoku , radim za UN , Bio sam ranije u Nisu u vise navrata , inace sluzio sam vojsku tamo , imam neke lepe uspomene :) .... Ja iskreno retko kada dolazim ili odlazim u Zenicu , nemam vise nikoga dole , zadnja osoba koja je bila tamo je jedna starija gospodja i rodjena sestra od moje pokojne bake ni ona vise nije tamo , prosle godine je otisla u Ameriku kod svojih , inace nju sam samo posecivao jer je bila sama dole ...Od tada i ne idem dole.....Kako je u Nisu cime se ti bavis ? , nadam se da su tvoji svi dobro i na okupu tvoja bliza porodica...Nadam se da ces procitati moju poruku , ja u ovom momentu kada ti pisem nisam u Srbiji , da moja majka je poreklom iz Srbije iz mesta Sid u Sremu na granici sa Hrvatskom ,ne znam da li su cula za to mesto , u svakom slucaju kod tebe je kasno vec , uzivaj u ostatku veceri i laku noc :)
 

Back
Top