Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
ZENICA - ЗЕНИЦА je umrla.
Ja sam rođena zeničanka. Završila sam osnovnu školu "Manojlo Popić", a sad čitan da se više ne zove tako. Završila sam i srednju elektrotehničku školu i onda sam otišla iz Zenice na daljnje školovanje. Mama i udana sestra su ostale živjeti u njoj. Ja se više nikada nisam vratila u Zenicu. Udala sam se i sad sam u Hrvatskoj. Više nemam tamo nikoga. Rat je učinio što je učinio. Moji su mrtvi i svake godine za Sve svete idem na gradsko groblje koje je u Crkvicama iznad kliničkog centra. Zenica je sad neki drugačiji grad i u njemu žive neki drugi ljudi koje ja ne poznajem. Meni je ostala u sjećanju kao grad crne metalurgije, uvijek kad pogledate prema željekarskima dimnjacima vidite dim, a i rijeka Bosna je bila uvijek prljava zbog rudnika i termoelektrane u Kaknju. Kad sam živjela tamo Babina rijeka je bila poljana s gradskim bazenima. To je bilo naše izletište i tamo smo išli na teferiče i izlete. Inače stanovala sam u žutoj zgradi, koja i sad postoji, ispod KP doma kraj đačkoga doma. Sad je Babina rijeka već odavno gusto izgrađeno stambeno naselje bez zelenila. Gradsko groblje je prelijepo. Uređeno je, ograđeno je jednom ogradom, podijeljenoj po parcelama po vjeroispovijesti koje su međusobno povezane popločanim puteljcima. Drugi dan jedanaestog mjeseca bili smo na groblju. odavno se nisam osjećala ugodnije na groblju. Grobovi su bili puni cvijeća, gotovo svi. Nije bilo gužve. Bio je sunčan dan i pogled na Zenicu s groblja je bio veličanstven. Sjetila sam se svoga djetinjstva. Imaš osjećaj da tu pripadaš, ali ne možeš naći svoje mjesto. Eto slučajno ovo nađoh na forumu pa sam htjela da ovo napišem jer sjetih se svoje prošlosti. Kako kažu ljudi s prošloću imaju budućnost. Pozdrav
Itekako mi je ostalo puno toga lijepoga u sjećanju. Svoje djetinjstvo i rano djevojaštvo ne bih nikad mijenjala. Zenica je bila industrijski grad koji je nudio velike mogućnosti za rad, za školovanje, za sportske aktivnosti , izlaske... Imali smo sve u njoj. To su bila vremena kad si morao učiti, baviti se sportom, kulturnim aktivnostima...Onda možeš zamisliti koliko smo mnogo vremena provodili zajedno, koliko smo se družili. Prve simpatije, prve ljubavi, prijateljstva koja još traju zar je malo? O groblju sam pričala jer sam na njemu bila nedavno. Opet kažem prelijepio je. Nisam imala vremena da prošetam gradom da sjednem u gradsku kavanu i da pogledam naokolo. Moja generacija se raselila diljem svijeta. Tamo od poznatih nemam nikoga, nažalost. Međutim čujemo se i kad dođu, ovdje na more vidimo se i onda počinje priča. Nemoj biti toliko ograničen i groblja su lijepa mjesta jer tamo počivaju ljudi koji su nam ispunili život i uvijek ih se sjećamo s lijepim mislima i pričamo o njima pa kakvi god bili. Pozdrav.Znači, groblje ti je najljepše...Izgleda da si i djetinjstvo provela na groblju.....Zar ti ništa drugo nije ostalo u sjećanju kao što je groblje ostalo...
Nemoj biti toliko ograničen i groblja su lijepa mjesta jer tamo počivaju ljudi koji su nam ispunili život i uvijek ih se sjećamo s lijepim mislima i pričamo o njima pa kakvi god bili. Pozdrav.
Nisam ograničen i nije lijepo da tako pišeš.......Ne živim ni ja u mjestu svoga rođenja ali ga se sjećam po nekim drugim stvarima a ne po groblju.......Ja u svom mjestu takođe posjetim groblje ali nisam ga nikada posjetio da vidim kako je sređeno nego radi rahmetlije (pokojnika).......