Nije problem toliko u tome što u udžbenicima filozofije, još srmanije je što ih nema ni u udžbenicima istorije filozofije, nema žena, već u tome što nema onog ženskog, onog lepršavog, onog mamljivog, onog magičnog i magnetičkog, onog inspirativnog i onog prkosnog, a time ni onog, uistinskog, muškog. Filozofija koja se ne napaja na izvoru ovog iskonskog odnosa, spoja i nerazmrsivosti teško može biti interesantna tako da ujedno bude ozbiljna i plodonosna, jednom rečju mudra, poučna, svetla i sveta...
Elem, mora nas radovati da se danas prepoznaje pravo mesto dve velike dame filozofinje: Simone de Beauvoir i Hannah Arendt. Za ceniti je i to da se ne uvažava samo njihov originalni i značajni misaoni doprinos, već i ona alkemija, ontologija, fenomenologija i svojevrsna, baš ona platonovska, metafizika koju su one razvile prema svojim filozofskim muškim učiteljima, predvoditeljima i partnerima. Jean-Paul Sartre i Martin Heidegger prepoznali su u njima, pre svega i iznad svega – misao, životni smisao i, nadasve, sebi, po svemu sličnog i naličnog čoveka – dva oblitka jedne duše spojene mišlju, srcem i dušom u nerazmrsivost i besmrnost…
Elem, mora nas radovati da se danas prepoznaje pravo mesto dve velike dame filozofinje: Simone de Beauvoir i Hannah Arendt. Za ceniti je i to da se ne uvažava samo njihov originalni i značajni misaoni doprinos, već i ona alkemija, ontologija, fenomenologija i svojevrsna, baš ona platonovska, metafizika koju su one razvile prema svojim filozofskim muškim učiteljima, predvoditeljima i partnerima. Jean-Paul Sartre i Martin Heidegger prepoznali su u njima, pre svega i iznad svega – misao, životni smisao i, nadasve, sebi, po svemu sličnog i naličnog čoveka – dva oblitka jedne duše spojene mišlju, srcem i dušom u nerazmrsivost i besmrnost…
