Žene, blago mene, ukrašavaju sve - filozofiju najviše

Nije problem toliko u tome što u udžbenicima filozofije, još srmanije je što ih nema ni u udžbenicima istorije filozofije, nema žena, već u tome što nema onog ženskog, onog lepršavog, onog mamljivog, onog magičnog i magnetičkog, onog inspirativnog i onog prkosnog, a time ni onog, uistinskog, muškog. Filozofija koja se ne napaja na izvoru ovog iskonskog odnosa, spoja i nerazmrsivosti teško može biti interesantna tako da ujedno bude ozbiljna i plodonosna, jednom rečju mudra, poučna, svetla i sveta...

Elem, mora nas radovati da se danas prepoznaje pravo mesto dve velike dame filozofinje: Simone de Beauvoir i Hannah Arendt. Za ceniti je i to da se ne uvažava samo njihov originalni i značajni misaoni doprinos, već i ona alkemija, ontologija, fenomenologija i svojevrsna, baš ona platonovska, metafizika koju su one razvile prema svojim filozofskim muškim učiteljima, predvoditeljima i partnerima. Jean-Paul Sartre i Martin Heidegger prepoznali su u njima, pre svega i iznad svega – misao, životni smisao i, nadasve, sebi, po svemu sličnog i naličnog čoveka – dva oblitka jedne duše spojene mišlju, srcem i dušom u nerazmrsivost i besmrnost…
✍️


hannah-arendt-9187898-1-402.jpg
 
Ma kakva besmrtnost Simon de bovoar je u knjigama starost 1 I 2 demistifikovala odnos drustva Prema starenju tu zapravo ima besmrtnosto Al u pukom cinu odbacivanja starosti sto danas vidimo u budzenjima raznim implantima
Toliko mi je bilo potresno da čitam "Starost", da drugu knjigu nisam dovršila.
Ne samo da je temeljno istražila starost, nego je dala udženik o ponašanju za svakog ko planira dugo da živi.
"Drugi pol" bih uvela kao obaveznu literaturu za svu žensku decu.
 
Toliko mi je bilo potresno da čitam "Starost", da drugu knjigu nisam dovršila.
Ne samo da je temeljno istražila starost, nego je dala udženik o ponašanju za svakog ko planira dugo da živi.
"Drugi pol" bih uvela kao obaveznu literaturu za svu žensku decu.
Nista se nije promenilo tu osim sto se stvorio biznis na nazovi podmladjivanju
 
Toliko mi je bilo potresno da čitam "Starost", da drugu knjigu nisam dovršila.
Ne samo da je temeljno istražila starost, nego je dala udženik o ponašanju za svakog ko planira dugo da živi.
"Drugi pol" bih uvela kao obaveznu literaturu za svu žensku decu.
Sva njena dela, priznajem, sam čitao po nekoliko puta, pažljivo analizirao, pokušavao kroz silogizam doneti zaključak, ali od početka mi je to delovalo kao da čitam onu nerazmrsivu, zakukuljenu i zamumuljenu dušomorku: "Hypnerotomachia Poliphili, ubi humana omnia non nisi somnium esse docet. Atque obiter plurima scitu sane quam digna commemorat." ~ Francesco Colonna, jer mi je, baš svaki put, njen: ὕπνος, ἔρως, μάχη...izgledao drugačiji, puniji, sadržajniji i finiji ... Biće da su mi moji profesori filozofije nametnuli totalno pogrešnu percepciju o njoj i njenim delima - nešto slično kao kada su mi u bogosloviji, a kasnije i na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, nametnuli pogrešnu percepciju o knjizi Quo Vadis ~ Henryk Sienkiewicz. Tu nema ni jednog slova, čak što više on je voleo i bio okružen hrišćanima, samozvani apostol Saul (Neron ga je zazvao Paulus - Mališa) i sekirijanac (zilot) Simon (Neron je i njega zazvao Petros - stena, kamen) su mu bili redovni gosti na njegovim bahanalijama, o progonu hrišćana od strane Nerona, one koji su zapalili Rim progonio je Tigelen, već se u tom delu slavi i veliča ljubav jednog aristokrate i Grkinje, robinje ...Dakle, da ne bude zabune, često je potrebno pretrgati okove nametnute percepcije, o bilo čemu, i tek posle zdravim i obrazovanim umom nešto shvatiti pravilno ...
 
Poslednja izmena:

Back
Top