Zene bioloski iskoriscavaju muskarce

Ne znam sta ti je tu cudno, u pravu je Zef.
S tim da je tesko reci koliko je dobrih, koliko losih slucajeva.
Anyway, kako god bilo, ako dvoje odluce da imaju dete, uprkos losim uslovima i za njih same, nema posle da se bunish kad naidju teski dani. E sad, ima roditelja koji ce da rade od jutra do mraka i odvajaju od usta, samo da bi izgurali dete, izskolovali ga, da mu bude bolje nego njima, a ima i onih koji nece biti toliko pozrtvovani, cak najcesce ce se zavrsavati sukobom izmedju roditelja i razvodima.
Al' jbga, to je jedina stvar, gde drustvo zakonom ne moze da se mesha... jedino da se radi na podizanju standarda.
 
Ja na to gledam kao na: do sukoba i svega dolazi ne zbog nemanja ili previše truda da bi se imalo, već zbog nezrelosti (ne smatram je negativnom u ovom primeru, jer je odgovarajuća njihovim godinama) koja ih čini nespremnim da u trenutku postanu roditelji. I tada nekim ljudima nastaje haos (ima i slučajeva koji se snađu iz prve), krenu da se mešaju babe, dede, glava počinje da puca, sasvim promenjen život (dakle ne odricanje od svega, već novi pogledi i obaveze)... iako sve to nije tema nije zgoreg spomenuti. Ona je potencirala nemaštinu kao posledicu odluke da ipak postanu roditelji, ne slažem se (a da sam nepristojno odgovorio, jesam, ali da ne editujem).
 
Sigurnost.
To društvo želi da se ljudi osećaju sigurnije ili više po pravilima....bez iznenadjenja.....

Vidim da smo živeli u bogatom društvu po sledećem "u kojoj ce opet dete patiti zbog siromastva".
Što se niko ne bori za bogato društvo? Zato što ljudi ne znaju šta imaju dok ne izgube, a neki ni kad izgube....

Sve je ovo jedno veliko pleme. Neko nek priča , drugi nek prave decu.
Neko nek plaši decu siromaštvom i bolestima , drugi nek jačaju decu da zajedno mogu više i bolje.
Moji roditelji su me naučili jedno , a to je nikada mi nisu preneli ni jedan njihov san.
Svi snovi koje imam ili sam imao su nastali kao moji , kao moje interagovanje sa okruženjem , sa osobama. Učili su me moralu , šta je dobro i zašto je dobro i šta je loše i zašto je loše, a i unakrsno dobro u lošem i loše u dobrom.
Ali svi snovi su moji.

Da ja spustim loptu na vaš nivo razmišljanja.....
Dete kao ŽRTVOVANJE roditelja.
Dete kao PRESTANAK (divljeg) života.
Dete kao LUKSUZ.(na njega bi trebalo da se troši višak vrednosti i vremena što preostane posle samih nas)
Dete kao USAVRŠENA KOPIJA nas samih, (naravno i naših nesreća i strahova to ide nesvesno u paketu).
Dete kao DRUŠTVENA OBAVEZA (društvo , tj njeni uvaženi predstavnici se stalno izjašnjavaju za zaštitu dece, ali prećutno je to naše dece, njihove dece)

Hoćete još........
 
Kad_LupimLupim:
Ne znam sta ti je tu cudno, u pravu je Zef.
S tim da je tesko reci koliko je dobrih, koliko losih slucajeva.
Anyway, kako god bilo, ako dvoje odluce da imaju dete, uprkos losim uslovima i za njih same, nema posle da se bunish kad naidju teski dani. E sad, ima roditelja koji ce da rade od jutra do mraka i odvajaju od usta, samo da bi izgurali dete, izskolovali ga, da mu bude bolje nego njima, a ima i onih koji nece biti toliko pozrtvovani, cak najcesce ce se zavrsavati sukobom izmedju roditelja i razvodima.
Al' jbga, to je jedina stvar, gde drustvo zakonom ne moze da se mesha... jedino da se radi na podizanju standarda.

OH vidi vidi...polagano se mijenjaju stavovi...eto vidis ..nije tesko...i ne boli... :wink:
 
dboskan:
Ja na to gledam kao na: do sukoba i svega dolazi ne zbog nemanja ili previše truda da bi se imalo, već zbog nezrelosti (ne smatram je negativnom u ovom primeru, jer je odgovarajuća njihovim godinama) koja ih čini nespremnim da u trenutku postanu roditelji. I tada nekim ljudima nastaje haos (ima i slučajeva koji se snađu iz prve), krenu da se mešaju babe, dede, glava počinje da puca, sasvim promenjen život (dakle ne odricanje od svega, već novi pogledi i obaveze)... iako sve to nije tema nije zgoreg spomenuti. Ona je potencirala nemaštinu kao posledicu odluke da ipak postanu roditelji, ne slažem se (a da sam nepristojno odgovorio, jesam, ali da ne editujem).

Pa zbog nemastine dolazi do najvishe prepreka. Pre svega upoznaj ljude koji su se suocili sa tim pa onda filozofiraj. Docices do zakljucka uostalom da imamo iste stavove.
 
Ne nije nemastina posledica odluke da postanu roditelji.U nemastini su bili , a dete crpi pare iz porodice pa je normalno da ce se josh vishe uvuci u nemastinu. I jeste nezrelost ono sto ce dovesti neminovno do sukoba. Ali pored toga ne mozes reci da je lako odgajati 4-oro dece sa platom od 15000mesecno , i sa muzem koji ima neredovna primanja jer je zanatlija....
I kad se krpish i za sebe i za svoju decu , i gde tebi sad ostaje mesta za sebe , za nesto sto tebe interesuje. Ta zena se vracala kuci umorna , da se milion puta deshavalo da zaspe za stolom od umora sa kasikom u ruci.
Ali nije posustala i stvari se nisu mnogo poboljsale ali ona se i dalje drzi sa svojom neverovatnom energijom i verom u sebe. A odgajila je zrelu i odgovornu decu , prave ljude po svim kriterijumima. U tome je njena sreca. I to je to , ili ces naci srecu u deci i u poslu koji radis,ili ces potonuti.
Zrela osoba ce izdrzati sve nedace zivota , a nezrela ce se slomiti jos na pocetku.
Sto se tice te zene , onako umorna i istrosena , a ipak sa osmehom na licu. Ona je moj pravi zenski heroj i zrtva u isto vreme. I to ne zrtva svoje dece. Nego nemastine.
 
Izvini, ali takve stavove (tvoje) može da ima samo neko ko je još uvek izdržavano lice. Nisu nam isti stavovi, ja ne vidim problem u nemanju, već u trenutnom suočavanju sa obavezama, kako onima da bi se nešto priuštilo i steklo (rad, ozbiljnost, odmerenost), tako i sa obavezama oko deteta. Mladi parovi o kojima sada govorimo su kao i većina od nas: hteli bi još malo da su slobodni, da prožive nešto, i onda se pojavi dete prema kome se neki odnose kako? Kao nepredviđenom trošku, ako daju za pelene i sirup neće imati za pljuge i kafu, i katkad kao neželjenoj sponi sa onim drugima (to je trebao da bude samo kres, niko nije mislio da provede život sa onim drugim). I onda nastaju problemi, svađe, raskidi, nemaština... Ponavljam se, dok sve više izilazimo iz okvira teme. I ljude poznajem, kakve takve; neki imaju priče slične ovima o kojima diskutujemo - zato nije potrebno da mi predlažeš da se ponovo upoznajem sa njima. Niti filozofiram, ovo nije priča za lelemudanje.
 
dboskan:
Izvini, ali takve stavove (tvoje) može da ima samo neko ko je još uvek izdržavano lice. Nisu nam isti stavovi, ja ne vidim problem u nemanju, već u trenutnom suočavanju sa obavezama, kako onima da bi se nešto priuštilo i steklo (rad, ozbiljnost, odmerenost), tako i sa obavezama oko deteta. Mladi parovi o kojima sada govorimo su kao i većina od nas: hteli bi još malo da su slobodni, da prožive nešto, i onda se pojavi dete prema kome se neki odnose kako? Kao nepredviđenom trošku, ako daju za pelene i sirup neće imati za pljuge i kafu, i katkad kao neželjenoj sponi sa onim drugima (to je trebao da bude samo kres, niko nije mislio da provede život sa onim drugim). I onda nastaju problemi, svađe, raskidi, nemaština... Ponavljam se, dok sve više izilazimo iz okvira teme. I ljude poznajem, kakve takve; neki imaju priče slične ovima o kojima diskutujemo - zato nije potrebno da mi predlažeš da se ponovo upoznajem sa njima. Niti filozofiram, ovo nije priča za lelemudanje.

ej izvini sto se mijesam...sta je to lelemudanje...ajd prevedi...
 
Pa to....mislim da bi svi bili najsrecniji da imamo decu sa pravom osobom i da imamo normalan zivotni standard i vremena da uzivamo u porodicnoj ljubavi,igrama i to.
To je pomalo utopija , ali na kraju krajeva smatram da smo odgovorni da uradimo po mom misljenju sve sto mozemo za detetovo psihofizicko zdravlje. Tezimo ka necem idealnom, a budemo spremni da prihvatimo neidealnost. To je to.
...sad nase poimanje sta cemo od ideale prihvatiti kao pocetne uslove je razlicito , ali to je sasvim ok...;)
 

Back
Top