Zena, dete i novi zivot

Gledala sam sinoc jedan film. Radi se o zeni koja je razvedena sa 27 godina i ima malo dete. Pokusava da nadje novu ljubav i mnogim muskarcima se svidja, medjutim kada krene u ozbiljniju vezu koja ukljucuje i njeno dete, svi se povlace jer ne mogu da je imaju za sebe uvek. Tu je uvek dete na prvom mestu, kome treba majcinski zagrljaj. Sa druge strane, njen bivsi muz ne zivi sa detetom, uzima ga za vikend i ponekad i ima novi zivot i novu zenu bez ikakvih problema.

Sto me je nesto navelo na razmisljanje o tome koliko je ovo u pravom zivotu cest slucaj. Dok se ne uda i ne dobije dete, zena trpi torturu, kada ce, sta ceka, kao da je gradjanin drugog reda. Kad dobije dete, ako sticajem okolnosti ne bude u vezi sa ocem deteta, osudila je sebe na dug period samoce.

Koliko slucajeva znate da je mladji muskarac koji nema brak iza sebe i nema decu, prihvatio zenu sa detetom? Koliko zena znate koje sa druge strane ulaze u veze sa muskarcima koji imaju decu. Ja imam dve drugarice koje su sa starijim vise od 10 godina i sa decom, a samo sam za jedan slucaj mladog momka, neozenjenog, bez dece, koji je sa dosta starijom zenom i koja ima dete.

Zasto sebicni porivi skoro uvek nadjacaju ljudski kvalitet?


Zato što se radi o odricanju, a roditeljstvo nije hobi... u biološkim vezama i kada se raskantaju, ostaje povezanost roditelj-dete, pa preko toga i supružnika, a u ovim situacijama ne.

Razumeš takve odnose, a druge izbore prihvataš kao slobodne odluke. Recimo, meni to ne bi bila nikad prepreka niti tako razmišljam, ali razumem i one druge. I ne smatram ih sebičnim, samo nešto više racionalnim.
 
tvoj kolega je uradio najnormalniju stvar...odhebao je roditelje koji nisu ukapirali da oni nisu prioritet svom detetu. nenormalno bi bilo da se odrekao zene, radi roditelja. mozes da volis koliko hoces roditelje, ali u nekom trenutku krenes svojim putem i ako s eto roditeljima ne svidja, krivica je njihova ako budu napusteni, jer dete je bice za sebe i roditelji ne polazu pravo na njegov zivot. detetov zivot, nije zivot roditelja...samo sto eto drustvo je malo poremeceno, pa neki roditelji istripuju da je zivot deteta i njihov zivot.

naravno...
samo, opet napominjem, on zhivi u Beogradu...
da zhivi u Prizrenu tj nekom selu pored Prizrena odakle je inache,
ne verujem da bi se to tek tako zavrshilo...
verovatno bi se pretvorilo u tragediju...
 
moj bivsi je jednom prilikom rekao da ne zeli drugo dete sa drugom zenom jer misli da ce prvo dete manje voleti i da je svestan cinjenice da je njegova bivsa zena mladja od njega 11 godina i da ce naci nekog sa kojim ce imati novu porodicu
u medjuvremenu ona mu saopsti da ima decka i pocne da zivi sa njim, tip je isto razveden i ima dete
njegovov komentar je bio "eto, razveo sam se imam dete ali sam doziveo da moje dete zivi sa drugim muskarcem"

Po ovome sto si rekla, ja mislim da je tvoj bivsi pomalo rob predubedjenja, koja ga dosta koce u zivotu, dok drugi idu napred i ne bave se takvih stvarima kao sto su "volecu drugo dete manje"...gluposti. Iz tih par recenica sam provalila da je covek preopterecen nekim projekcijama, umesto da zivi svoj zivot u skladu sa mogucnostima. Da, zivot nije idealan, mozes se udati ili ozeniti iz najbolje namere i sa najidealnijom osobom i posle da se razvedes. I da, tvoj zivot mozda nece biti ono sto si zamisljao, zenica, kucica, decica, pas...ali ce opet biti tvoj zivot i lep ako ga takvim napravis. Kad slusam neke mladje ljude kako pricaju, cesto zapazim to koliko ljudi nemaju fleksibilnosti da dozvole neki drugi scenario u svojoj glavi od onog koji su zamislili i to uvek vidim kao najavu za buducu katastrofu. Moras imati fleksibilnosti da zivot vidis lepim i onda kada ne ispadne sve onako kako si zamisljao, ali da li iko moze biti siguran da ono sto zamislja da je prava stvar za njega?

Koliko sam skontala, ti si bila sa njim i da je bio drugaciji i da je imao stav "ok, razveo sam se, idem dalje", i stvorio sa tobom neki novi zivot, koji bi ukljucio i tebe i njegovo dete i mozda novo dete sa tobom, on u glavi stoji na istom mestu,onom jos od pre formiranja svoje porodice i mastarije o tome kako je zivot lep kad je sve po JUS-u.

Sto i jeste mozda tema ovde, zivot moze biti lep i kad nije sve skockano po pravilima.
 
znam par slučajeva gde je muškarac upao u priču sa ženom koja ne samo da ima dete, nego ima dva deteta iz prvog braka...i ne da je upao u priču, nego je oženio, a svoja nemaju, iako je zdravstveno sposoban da ima decu
ne želi da troši svoj novac na njeno dete - sebično
ne želi da njegovo buduće dete deli s njenim detetom - sebično
ne želi obaveze oko njenog deteta - sebično

sve to bi trebalo da je nebitno ukoliko nju stvarno voli...međutim najčešće je u pitanju samo želja za kraćom avanturom i ništa više
pa to da neko zeli brak i slicno i da voli tu osobu ne bi se libio i dete mu ne bi smetalo...
 
Po ovome sto si rekla, ja mislim da je tvoj bivsi pomalo rob predubedjenja, koja ga dosta koce u zivotu, dok drugi idu napred i ne bave se takvih stvarima kao sto su "volecu drugo dete manje"...gluposti. Iz tih par recenica sam provalila da je covek preopterecen nekim projekcijama, umesto da zivi svoj zivot u skladu sa mogucnostima. Da, zivot nije idealan, mozes se udati ili ozeniti iz najbolje namere i sa najidealnijom osobom i posle da se razvedes. I da, tvoj zivot mozda nece biti ono sto si zamisljao, zenica, kucica, decica, pas...ali ce opet biti tvoj zivot i lep ako ga takvim napravis. Kad slusam neke mladje ljude kako pricaju, cesto zapazim to koliko ljudi nemaju fleksibilnosti da dozvole neki drugi scenario u svojoj glavi od onog koji su zamislili i to uvek vidim kao najavu za buducu katastrofu. Moras imati fleksibilnosti da zivot vidis lepim i onda kada ne ispadne sve onako kako si zamisljao, ali da li iko moze biti siguran da ono sto zamislja da je prava stvar za njega?

Koliko sam skontala, ti si bila sa njim i da je bio drugaciji i da je imao stav "ok, razveo sam se, idem dalje", i stvorio sa tobom neki novi zivot, koji bi ukljucio i tebe i njegovo dete i mozda novo dete sa tobom, on u glavi stoji na istom mestu,onom jos od pre formiranja svoje porodice i mastarije o tome kako je zivot lep kad je sve po JUS-u.

Sto i jeste mozda tema ovde, zivot moze biti lep i kad nije sve skockano po pravilima.
nisam i ne bih ja sa njim nista planirala jer on nije za to, ma koji da su mu razlozi
ima on mnogo bagova u glavi, a ja se nadam da je bar jedan izlecio sa mnom :lol:
mi smo se generalno lepo slagali ali su problem bile moje godine, tj ta razlika u godinama, bilo njemu ne meni
mada mu nije bio problem da spava sa mnom :lol: al ajde, ne zanimam me vise u svakom slucaju
 
Sto fala bogu? Sto bi se ti ili bilo ko osim mene nasikirao da nisam rodjen?
Moji roditelji vole decu i to je bio njihov izbor al bas zbog toga sto znam koliko su se odricali zarad dece mi ne pada na pamet da se i ja upustam u to.
Sebican sam, za buducnost ljudske rase me bas briga. Na prvom mestu je moja sreca.
Ali manje sam sebican nego kad bih pravio decu "jer tako treba, jer mi je vreme" ili ne daj boze zbog onog famoznog argumenta da bi me neko cuvao u starosti olicen u recenici "ko ce ti doneti casu vode".
Ko da je obaveza dece da zive u dometu roditelja, ko ce ti doneti casu vode ako ti dete zapali preko? I koji je to sebican mozak koji pravi decu da bi imao ko da ga pazi u starosti? Fuj.
Zaboga miloga Cicak, tebi treba dete da bi bila svoja. Mnogima od nas ne treba. Bez deteta sam prilicno zaokruzena. Dete, ako ga rodim, bice nova faza a ne moj zavrsetak do punog kruga. To je jednostavno Vavilonska kula, nista se ne razumemo, ti se mislis videcete vi kada postanete majke a ja mislim brate ko se nije izgradio do cetvrte decenije taj se nece izgraditi tacno copor da rodi. Promene su u detaljima a ponasanje zavisi od okolnosti i potreba ali da se kompletiram kroz decu, brate niko nece taj teret, ponajmanje deca.
Vi mislite da ja zelim da zivim kroz decu i da zivim za decu.
Ne.
Ja sam oduvek zelela da imam decu. Da u svom zivotu prodjem kroz to iskustvo roditeljstva. Uvek mi je izgledala magicna ta veza izmedju roditelja i deteta.
Zelela sam da JA to osetim. Sebicno... ili ne... svejedno je. To je moja zelja.
Moja lista zelja i prioriteta je bila takva. Nije me zanimalo velicanje sebe u nekoj sferi nauke, da bi svoje JA glorifikovala na taj nacin i dobila paznju drustva. Uvek sam mislila i nisam pogresila, da je ta paznja mnogo jaca kad je posedujes od partnera prvenstveno a onda i porodice.
U zivotu je poenta biti zadovoljan. Nekog ce zadovoljiti pas/macka/diploma/doktorat/sex/ljubav/deca... neko ima sve ove zelje... neko samo poneku...
ali nam se svima razlikuju prioriteti tih zelja...
 
Vi mislite da ja zelim da zivim kroz decu i da zivim za decu.
Ne.
Ja sam oduvek zelela da imam decu. Da u svom zivotu prodjem kroz to iskustvo roditeljstva. Uvek mi je izgledala magicna ta veza izmedju roditelja i deteta.
Zelela sam da JA to osetim. Sebicno... ili ne... svejedno je. To je moja zelja.
Moja lista zelja i prioriteta je bila takva. Nije me zanimalo velicanje sebe u nekoj sferi nauke, da bi svoje JA glorifikovala na taj nacin i dobila paznju drustva. Uvek sam mislila i nisam pogresila, da je ta paznja mnogo jaca kad je posedujes od partnera prvenstveno a onda i porodice.
U zivotu je poenta biti zadovoljan. Nekog ce zadovoljiti pas/macka/diploma/doktorat/sex/ljubav/deca... neko ima sve ove zelje... neko samo poneku...
ali nam se svima razlikuju prioriteti tih zelja...
Не мисле.
Или си ти препуна оптимизма.
Социјалне врсте свој еволуциони успех дугују управо на емпатији према деци.
Да не дужим у ово магловито јутро, као што је слом 2008. у вечна ловишта послао два пензиона фонда од седам највећих у САД, а да људима који су улагали у њих после тога није остало ни жуте банке тако ће и споменуте персоне скончати пре рока јел су се убиле од превеликих очекивања на погрешној страни занемаривши биологију.... постојао је јак разлог зашто је потомство битно у свим културама.
Ебга, тако ти је то.
 
Ja sam ta baba, Derer misli na mene jer zna da sam se zabavljala sa tipom koji ima dete...btw to nema veze sa ovom pricom, niti sam imala osecaj zanemarenosti...ono glavno sto ja vidim kao problem u zemlji Srbiji je novac...kod nas se ni rodjena deca ne mogu izvuci finansijski kamoli TUDJE, kako rece Koto. Dete kao dete najcesce nije problem, problem je novac za taj vikend u Rimu, za bebisiterku u slucaju zena, za ekskurziju i zimovanje u dvoje, e to je zivot...mladi ljudi tako hoce da zive i treba tako da zive a roditelji su u gro slucajeva na sebe odavno zaboravili, provuku neku svoju potrebu izmedju decijih...zato se mi ne mozemo razumeti ma kako hladno to zvucalo...ne vidim da je medj bogatasima sporan neciji bivsi brak i deca iz istog...sto bi kad niko nije ugrozen...

O kako gresis...

Inace novac je idealan izgovor i odbrambeni mehanizam kada dodje do tih nekih sranja. Kao i dete. Kao i posao. Kao i jos neka stvar. Cist odbrambeni mehanizam.

- - - - - - - - - -

Ju...sta ti naprica ovde. To sto neko ima dete, ne znaci da nije sposoban da se daje. Postoje ljudi bez dece koji su nesposobni da se daju i da vole. Film nije bio srpski, vec norveski...znaci drustvo koje je na visem stupnju razvoja od naseg,pa opet ni tamo to ne ide tako lako.

Ako volis bez zadrske i dajes se, onda i prihvatas sve sto ide u paketu sa osobom koju volis i kojoj se dajes. Barem ja tako gledam. Ocekivati da mi neko vraca ono sto objektivno ne moze da mi da, je sebicno i glupo. Jedan decko mi je pricao kako je sreo zenu koja je po svim merilima bila zena njegovog zivota u svakom smislu, ali on u glavi nije mogao da prihvati to sto ona ima decu. Za mene je to glupost. Naravno da ce tu postojati neki problemi koje ne bi imao da izabre slobodnu, ali nista nije savrseno i idealno u zivotu. Uvek ce postojati neke objektivne okolnosti koje otezavaju, da li ce to biti dete iz prethodne veze, bolest, neke druge zivotne okolnosti...Upravo je ljubav davati sebe i ne traziti da ti se vrati ono sto si dao. Na kraju krajeva, to su i drugacije vrste ljubavi, sto ne znaci da joj nisi u tom smislu na prvom mestu. A sto se tice dece i prvog mesta, pa i vasa zajednicka ce joj biti preca od tebe. Samo sto u tome ne treba ici u ekstrem. Ja imam dugaricu kojoj recimo smeta kad njen muz kaze da su joj "ona i dete" na prvom mestu i isto. Ona kaze da je to uzasno nervira jer bi trebalo da mu je njihovo dete broj 1. Sto ljudi, sto cudi.

Mislim da nije tu kljucna stvar to sto mislis da ti se ona nije dala, vec mislim da smeta jer neko mozda ne moze da ti posveti svo svoje vreme jer ima i druge obaveze. U tom smislu jeste sebicnost, jer trazis od nekog nesto sto ne moze da ti pruzi a moze biti cela tvoja i dusom i telom. Moje licno misljenje je da ljudi robuju predrasudama, te "ja ne bih mogao na daljinu",te "ne bih stariju, ne bih mladju, ne bih sa decom, ne bih bez dece" i ne samo u ljubavi, nego uopsteno bacaju akcenat na totalno pogresne stvari. Mnogo manje obracaju paznju na to da nadju osobu koja im odgovara, koja im se svidja, sa kojom se osecaju ispunjeno, nego traze neku sliku koju su zamislili u glavi, a ne shvataju da sve te otezavajuce okolnosti i putevi koji im na prvi pogled deluju cudni, su mozda pravi za njih i njihovu srecu.


Cinjenice su sledece- Svako od nas je sjeban. Sto smo matoriji, vise smo sjebaniji. Sjebanost zene sa detetom zna cesto da bude u nemogucnosti potpunog davanja partneru, gde je ona u detetu nalazi idealan izgovor za tu nemogucnost. Ne u smislu da folira ljude, nego da u svom umu napravi odbrambeni mehanizam da ona sada ima dete, i ono joj je No1, i da to nema nikakve veze sa tim sto je emotivno iscedjenija iz prethodne veze, zatvorenija, ne moze toliko da se daje jer ju je veza sjebala, a ne zato sto ona tehnicki ima tu neko dete kojem treba da se posveti. Ne mislim pri tome na tehnicko posvecivanje najvise vremena partneru, kako ovde na temi neki pokusavaju da izlupetaju to. Zna se sta je davanje, empaticne osobe to znaju. To su objektivni strahovi i rezerve normalnog muskarca koji zele da udje u vezu sa takvom zenom. Vazi i u obrnutom slucaju naravno, samo sto muskarci generalno manje vole decu i deca su im manje bitnija nego sto su zenama bitna, tako da, muska sjebanost u nemogucnosti davanja je u proseku manje vezana za dete. Druge izgovore oni imaju.

Mnogo je tesko medjusobno se razumeti, jbga, mozda je u pravu Rust Cohle kada kaze :


http://truedetectivequotes.blogspot.com/2014/02/we-age-men-women-its-not-supposed-to.html

Samo sto je to mracan stav, to je poraz, gubitak nade, kao sto je i Rust Cohle u celoj seriji porazeni lik.(Naravno, kontekst dezurnih konzervativnih lupetala kada govore ovo isto je skroz suprotan, to je njima pozitivna stvar, i optimizam, ali to su pajseri koji ne poznaju ljudsku dusu i njen bol). Ali na kraju serije, vidimo da mozda i nije sve tako crno, Cohle vidi nadu. Treba se boriti.
 
Poslednja izmena:

Back
Top