Želja za samoubistvom

Nemam mozak da mislim zasto..zasto kada je smrt zagarantovana za svakog od nas..Niko od nas nije siguran da li ce sutra ziv da se probudi-a oni..ma da nemas sta da jedes radis sa dnevnicu pa imas..
Pre bih rekao da to rade oni koji su razmazeni,oni koji neznaju sta su muke i surovost zivota..nekom umrlo dete jedino..jooj nedo Bog"nikome..
Kod nasih starijih ovakvi folovi nisu prosli..zna se sta je lud covek tj'onaj koji nije svesan sebe,ide go i u jednom pravcu..Nazalost danas se sve tolerise pa farmaceutska mafija zaradjuje samo tako na dijagnoze i tablete..
Sto je meni jedna stara zena rekla za ovakve od objesti ovo rade.
 
Nemam mozak da mislim zasto..zasto kada je smrt zagarantovana za svakog od nas..Niko od nas nije siguran da li ce sutra ziv da se probudi-a oni..ma da nemas sta da jedes radis sa dnevnicu pa imas..
Pre bih rekao da to rade oni koji su razmazeni,oni koji neznaju sta su muke i surovost zivota..nekom umrlo dete jedino..jooj nedo Bog"nikome..
Kod nasih starijih ovakvi folovi nisu prosli..zna se sta je lud covek tj'onaj koji nije svesan sebe,ide go i u jednom pravcu..Nazalost danas se sve tolerise pa farmaceutska mafija zaradjuje samo tako na dijagnoze i tablete..
Pametno receno sve..svaka ti je pametna.
 
Nemam mozak da mislim zasto..zasto kada je smrt zagarantovana za svakog od nas..Niko od nas nije siguran da li ce sutra ziv da se probudi-a oni..ma da nemas sta da jedes radis sa dnevnicu pa imas..
Pre bih rekao da to rade oni koji su razmazeni,oni koji neznaju sta su muke i surovost zivota..nekom umrlo dete jedino..jooj nedo Bog"nikome..
Kod nasih starijih ovakvi folovi nisu prosli..zna se sta je lud covek tj'onaj koji nije svesan sebe,ide go i u jednom pravcu..Nazalost danas se sve tolerise pa farmaceutska mafija zaradjuje samo tako na dijagnoze i tablete..
Ma da prosis za hljeb..opet treba zivjeti.Ne neko sav ugodzaj imati.
 
Haj mi objasni pojavu da covjek boluje od teske bolesti..da je covjek slijep..bez nogu i zivi.Neko zdrav na cistu miru sebe ubije.
čime možeš da garantuješ da je ta devojka od 22 god bila zdrava i da je kod nje bilo sve u redu?
pričama iz sela?

da se razjasnimo--ne opravdavam niti branim, samoubistva, ali okolina umnogome može da spreči pokušaje samoubistva ako primeti i reaguje na vreme
a sprečiti samoubistvo sigurno nećemo time ako kažemo da je samoubica bio razmežen, i ostale gluposti
nije nego okolina nije reagovala na vreme i (ili) adekvatno
možda ni tad ne bi uspela da speči, ali ipak, malo empatije nije na odmet
i ne možemo svako samoubistvo strpati pod isti kalup, kao ni svakog čoveka pojedinačno.
 
čime možeš da garantuješ da je ta devojka od 22 god bila zdrava i da je kod nje bilo sve u redu?
pričama iz sela?

da se razjasnimo--ne opravdavam niti branim, samoubistva, ali okolina umnogome može da spreči pokušaje samoubistva ako primeti i reaguje na vreme
a sprečiti samoubistvo sigurno nećemo time ako kažemo da je samoubica bio razmežen, i ostale gluposti
nije nego okolina nije reagovala na vreme i (ili) adekvatno
možda ni tad ne bi uspela da speči, ali ipak, malo empatije nije na odmet
i ne možemo svako samoubistvo strpati pod isti kalup, kao ni svakog čoveka pojedinačno.
Kako..ako je djelovala sretno?
 
da li si ikad bila u situaciji da izgubiš dobro plaćeni i siguran posao, kuću, porodicu, da izađeš gladna i promrzla na ulicu i moliš nekog za koru hleba, ali bukvalno koru hleba?
Nista lakse do resenja..
U tom slucaju onda se nadje neki stariji gospodin koji ima i moc i pare..taj ce je drzi ko malo vode na dlanu i bice presrecna osoba..
Obrnuta stvar je ista i vazi isto i za muskarce..
Neko bi rekao fuuj bolesno itd..a da li je tako❗ta razlika u godinama je uocljiva tek u starosti..da i to ne objasnjavam..
Oni iskusniji i malo stariji znaju u sta se sve moze pretvoriti i zivot i brak sa osobom slicnih godina.,
ima da ti popije krv na slamcicu..nikakav zivot sa njim ili njom nije..
 
Ja nemam tu želju, ali moj otac je izvršio samoubistvo, i ostavio me da razmišljam o smislu života celi moj život.
Generalno, moj otac je imao sve (iz moje perspektive). Sem sreće očigledno.
Njegov otac, moj deda (koji je živ još,gazi pozne godine) je gadan tip,osoba sa teškim ponosom,naduven po egu,teška JA osoba.
Moj otac je bio vesela osoba sa voljom da živi (to bi rekao neko sa strane)..bio je depresivan, jer nije mogao da mrdne prstom,bez da se zna...a imao je pare.
Te pare koje je dobijao je od oca. Zaradjivao je i vraćao je ocu. U jednom momentu se suprostavio ocu, jer je manjkao sa novcem, i pred njim je izvršio samoubistvo...pred njegovim očima. Imao je para, koje su bile njegovog oca (mog dede) imao je decu, budućnost....ali pritisak ga odveo u grob.
Nisu svi stvoreni za sve...neko je rekao,jednom....on očigledo nije bio mentalno moćan....
Postavlja se pitanje...koliko pritisak mora biti jak da bi neko skenjao samog sebe.
Nekima treba manje, nekima više...nisu svi istog konstrukta... Sebe sam očvrsnuo do tačke nemogučnosti, da popustim život...živim umesto mog oca, kao da sam on...živim za nas oboje. Moje treće dete nosi njegovo ime. I zamišljam da se vratio sa tim imenom (to je bitno, zamišljam, jer zamišljam da mi bude lakše).
Samoubistvo da bi se učinilo mora imati teški razlog, ne neki kao "ljubav me izdala" ili tako...mora imati kao "civilizacija propada". to se još nikom nije desilo....obično je "razočaran sam".....pretrpi čoveče, postoje gori slučajevi, istraj. Samo pogledaj one sa fizičkim nesposobnostima, koji se tako rodili, dovoljno je...ima ih nadji ih na netu.
Recite nešto, osobama koji žele samoubistvo...što može da im pomogne. Ili recite problem, da pomognem JA, možda imam neku reč.
Nemam taj stav o samoubistvu kao tabu-u.
Svesna sam da taj čin može, i po pravilu hoće, ostaviti ljude koji te vole, u emotivnoj bedi i žalosti, i u mnogo slučajeva sam taj fakt bi trebao biti dovoljan da čovek odustane od ideje. Naravno, ako ima zdrav odnos sa svojim najbližima, i stalo mu je do njih koliko i njima do njega. Više nego često se dešava da nam neki problemi izgledaju nerešivi, dok zapravo treba samo sačekati, biti strpljiv. Pre par godina bila sam stvarno u k.urcu. Razmišljala sam o toj ideji (veoma ozbiljno), i kad pogledam iz ove perspektive, to jeste bio sebičan čin, jer nisam uzimala nikoga u obzir do sebe - moji su mi problemi bili jedini bitni i, sledstveno tome, JA sam sebi bila jedina bitna. Čak i danas verujem da to nisam uradila samo zbog kukavičluka (ja ne podnosim bol i muku, i sve mi je to izgledalo previše mučno da se sprovede u delo).

Međutim, postoje situacije kad samoubistvo ima određenog smisla, i kad je to čin koji će tebi samom i tvojim najbližima zapravo biti olakšanje i smirenje. Ljudi koji pate od teških, neizlečivih bolesti zbog kojih ne samo da pate oni, već pate i njihovi najbliži koji ih gledaju kako pate a ne mogu im pomoći, ili koji se čak kockaju sa svojom budućnošću, pozajmljujući pare i uterujući sami sebe u bedu kako bi tebi pomogli - mada je pomoć nemoguća i smrt neizbežna. Postoje situacije kad bol, realna, stvarna bol kojoj nema leka ni pomoći ni nade da će ikada proći; postane preteška i, na neki način, besmislena da se dalje produžava. Ako si ti voljan, ako su ljudi koji te vole voljni - zašto bi taj čin bio nešto loše? Ako će tvoje, i patnje tvojih bližnjih tim činom prestati - ako će čak njima doneti smirenje, zašto je to onda nešto loše?

S druge strane, ako situacija nije toliko drastična, onda s potencijalnim samoubicama treba raditi i pomoći im, jer se više nego često desi da donesu odluku u afektu i da bi im život ponovo imao smisla da su samo još malo otrpeli. Bukvalno.
 
Nemam taj stav o samoubistvu kao tabu-u.
Svesna sam da taj čin može, i po pravilu hoće, ostaviti ljude koji te vole, u emotivnoj bedi i žalosti, i u mnogo slučajeva sam taj fakt bi trebao biti dovoljan da čovek odustane od ideje. Naravno, ako ima zdrav odnos sa svojim najbližima, i stalo mu je do njih koliko i njima do njega. Više nego često se dešava da nam neki problemi izgledaju nerešivi, dok zapravo treba samo sačekati, biti strpljiv. Pre par godina bila sam stvarno u k.urcu. Razmišljala sam o toj ideji (veoma ozbiljno), i kad pogledam iz ove perspektive, to jeste bio sebičan čin, jer nisam uzimala nikoga u obzir do sebe - moji su mi problemi bili jedini bitni i, sledstveno tome, JA sam sebi bila jedina bitna. Čak i danas verujem da to nisam uradila samo zbog kukavičluka (ja ne podnosim bol i muku, i sve mi je to izgledalo previše mučno da se sprovede u delo).

Međutim, postoje situacije kad samoubistvo ima određenog smisla, i kad je to čin koji će tebi samom i tvojim najbližima zapravo biti olakšanje i smirenje. Ljudi koji pate od teških, neizlečivih bolesti zbog kojih ne samo da pate oni, već pate i njihovi najbliži koji ih gledaju kako pate a ne mogu im pomoći, ili koji se čak kockaju sa svojom budućnošću, pozajmljujući pare i uterujući sami sebe u bedu kako bi tebi pomogli - mada je pomoć nemoguća i smrt neizbežna. Postoje situacije kad bol, realna, stvarna bol kojoj nema leka ni pomoći ni nade da će ikada proći; postane preteška i, na neki način, besmislena da se dalje produžava. Ako si ti voljan, ako su ljudi koji te vole voljni - zašto bi taj čin bio nešto loše? Ako će tvoje, i patnje tvojih bližnjih tim činom prestati - ako će čak njima doneti smirenje, zašto je to onda nešto loše?

S druge strane, ako situacija nije toliko drastična, onda s potencijalnim samoubicama treba raditi i pomoći im, jer se više nego često desi da donesu odluku u afektu i da bi im život ponovo imao smisla da su samo još malo otrpeli. Bukvalno.
Sta mislis o ovima koji su zdravi i sve imaju i ubiju se?
 
Sta mislis o ovima koji su zdravi i sve imaju i ubiju se?
Mislim, kao što sam i rekla, da im se treba pomoći.
Nekad sam verovala da velike sramote koje čovek doživi (kad čovek uradi nešto od velike sramote, ili čak i ako drugi ljudi misle da je uradio nešto jako sramotno), nekad sam mislila da je to dovoljan razlog da se čovek ubije. Međutim, više ne verujem u to, pogotovo ako ta "sramota" podrazumeva mišljenje komšija i kako selo o nečemu misli. I, osim toga, pedofile i ostale gadosti tu ne računam niti verujem da bi se oni sami ubili (jer nisu ni svesni kakve gadosti rade). Tu više verujem u sud i kaznu društva.

Problem je kako pomoći ljudima koji REALNO stvarno nemaju potrebe (?) da misle o samoubistvu, a ipak to čine. Ljudi koji su vernici, njima je lakše, jer ili će i sami znati da je samoubistvo smrtni greh, ili će otići kod duhovnika da se posavetuju, pa će već tamo naći pomoć. Veći je problem s ateistima, naprimer, jer oni neće otići u crkvu, a po pravilu neće tražiti pomoć ni nigde drugde. To više ostaje njihovim najbližima, da oni prepoznaju o čemu se radi i onda pomognu. Nažalost, porodica i prijatelji često ne prepoznaju da je neko bio toliko depresivan ili šta god da je razmišljao o samoubistvu, a kamoli ga počinio. Ne znam, stvarno, to je teško pitanje, zato je društvo izmislilo SOS linije i slične stvari, jer ne zna šta da radi sa potencijalnim samoubicama. Mada ja verujem da samoubica NEĆE zvati linije za pomoć, NE ako je stvarno odlučio da se ubije. Kad se nađeš u situaciji u životu za koju veruješ da iz nje nema izlaska i nema rešenja, onda nećeš imati poverenja da će ti tamo neke linije za pomoć stvarno pomoći - nećeš verovati ni da će ti doktori, psihijatri itd pomoći. Čovek u takvom stanju stvarno veruje da je jedini izlaz smrt. Teško je, ako ne i nemoguće, od njega očekivati da ide da sam traži pomoć - jer on veruje da je rešenje već našao: on će se ubiti, i to će sve rešiti.

Zato kažem da je bitno da ljudi koji su ti bliski prepoznaju koliko si u bedaku, a to će moći jedino ako su ti i bliski, i intimno te poznaju (ljudi ti mogu biti bliski, mogu te voleti, a da te zapravo uopšte ne poznaju). Mislim da su zato prijatelji bitniji od porodice, jer porodica obično ne zna baš sve o tebi (mislim, teško da ćeš pričati majci ili ocu detalje iz svog sexualnog života, naprimer, ali ćeš pričati prijateljima). Prijatelji, pravi, oni te obično poznaju bolje od porodice, bez obzira koliko te porodica voli. U principu, radi se o ljudima koji o tebi znaju najviše, jer su oni najverovatniji da prepoznaju kad ti se takve misli počnu motati glavom. I onda je na njima da reaguju, da pokušaju pomoći, ili ako ne mogu oni, da te bukvalno za ruku uzmu i odvedu negde gde ćeš dobiti pomoć. Inače mislim da bi te trebali odvesti do pomoći - prijatelji, čak i najbolji, čak i ako te najviše na svetu vole, su laici, i ne znaju kako se pravilno postupa sa samoubicama.
 
Nisam..ali bi radije nego zivot izgubiti svojom rukom.
život je pred tobom, ali se iskreno nadam da nikad nećeš biti u situaciji da razmišljaš crne misli.
i ja ovako mislim kao ti, ali opet insistiram---malo empatije i razumevanja će samo pomoći i sprečiti samoubistva

Sta mislis o ovima koji su zdravi i sve imaju i ubiju se?
i ne sviđa mi se kad se o psih. bolesnim ljudima (jer da bi neko izvršio samoubistvo, mora da je psih. bolestan u momentu kad se ubije) smatra da su razmaženi, obesni lenji
njima treba pomoć
susan sto helit je pisala o tome.
 
Setih se Stivena Hawkinga. Genije poput njega je znao tačno šta ga čeka fizički, pa se ipak nije ubio.
Kad god mi padne na pamet samoubistvo zbog teške bolesti, njega se setim i ne umem da objasnim.
(Jedino ako posmatramo naše telo kao kuću u kojoj privremeno postojiš, a TI si tvoj mozak, još ako kraj sebe imaš stvarno pravog prijatelja kao što je imao on, onda valjda i želiš da živiš.
Pitam se samo da li je patio "do kraja" zato što je verovao u Boga? )
 

Back
Top