Zejna (priča)
Otkako smo prodali stan u centru grada i kupili kuću u predgrađu u kojem
živi mnogo izbjeglica iz istočne Bosne, svakodnevno se susrećem sa
neslućenom ljepotom i šarolikošću našeg nam jezika. Kako sam po struci
nastavnik maternjeg jezika, umjesto što provodim vrijeme na društvenim
mrežama došla sam na ideju da uradim nešto korisnije.
Radi unapredjenja dobrosusjedskih odnosa i lakše komunikacije odlučila
sam da sastavim rječnik. Već sam pronašla i komšinicu koja će mi svojim
autentičnim govorom pomoći u ovom poslu. To je dobroćudna starica Zejna,
kako ona za sebe voli reći Zejna od Bratunca. Živi sa sinom i snahom u
drugoj kući do naše.
Zejna je bila prva komšinica koju sam upoznala kad smo tek doselili.
Jednom kad sam u hodniku skidala pauka koji se bio zaglavio u lusteru,
neko je pokucao na kućna vrata. Nisam stigla ni upitati ko je, a na vratima
se ukaza veselo lice živahne starice. Kad me ugleda na stolici na kojoj
se borim da ne izgubim ravnotežu dok pokušavam uhvatiti pauka ona brže
bolje povika:
- Šta to radiš, nemoj upast bona!
- Skidam pauka, - odgovaram dok pauk vješto izmiče mojim rukama u kojim
je komad krpe.
-Sad će tebi Zejna pomoći, - ulazi u hodnik, staje kraj stolice, baca pogled
prema lusteru i pođe sa navigacijom.
-Hajde, tako. Malo ulijevo, ja(d)na ne bila. Sada goram(gore). Jopet ulijevo.
Eto, sad je haman(skoro) gotovo.
Tako je počelo naše prijateljstvo
Drugi dan Zejna je doniijela tanjir slasnih hurmašica.
-Evo bona da ti osladim dan, - govori dok ulazi u dnevni boravak. Zejna se
odomaćila kod nas. Ulazi ta kao u svoju kuću. Bez najave.
-Lijepo vam ovo odelenje, - nastavlja.
Gledam je zbunjeno.
-Odelenje?
-Ja, ja odelenje, pokazuje na dnevni boravak u kojem sjedimo.
Smiješim se Zejni koja potom baca pogled na veliku saksiju u uglu dnevnog
boravka.
-Šta je s njega (s njim)?, - pokazuje glavom na cvijeće koje je počelo malo
da vene.
-A to, ma ništa Zejno, napala mu korijen neka bolest, ali oporaviće se.
-Uzmi ja(d)na ljuske od orasa (oraha), pa ih metni dolam(dolje) na zemlju
oko cvijeća. Viđet ćeš kako će buknut (početi da raste), sve goram(gore)
do plafona.
-Dobro, dobro, poslušat ću te, - govorim naoko ozbiljno dok sa stola
uzimam komad hurmašice. Red je da ih probam.
Zejna i ja smo već neko vrijeme u poslu na rječniku. Ona svaki dan svrati
kod nas i prenosi mi nove riječi i izraze, a ja ih uredno zapisujem. Već imam
dosta materijala, ali još uvijek imam puno toga da naučim.
RiadaT.
Otkako smo prodali stan u centru grada i kupili kuću u predgrađu u kojem
živi mnogo izbjeglica iz istočne Bosne, svakodnevno se susrećem sa
neslućenom ljepotom i šarolikošću našeg nam jezika. Kako sam po struci
nastavnik maternjeg jezika, umjesto što provodim vrijeme na društvenim
mrežama došla sam na ideju da uradim nešto korisnije.
Radi unapredjenja dobrosusjedskih odnosa i lakše komunikacije odlučila
sam da sastavim rječnik. Već sam pronašla i komšinicu koja će mi svojim
autentičnim govorom pomoći u ovom poslu. To je dobroćudna starica Zejna,
kako ona za sebe voli reći Zejna od Bratunca. Živi sa sinom i snahom u
drugoj kući do naše.
Zejna je bila prva komšinica koju sam upoznala kad smo tek doselili.
Jednom kad sam u hodniku skidala pauka koji se bio zaglavio u lusteru,
neko je pokucao na kućna vrata. Nisam stigla ni upitati ko je, a na vratima
se ukaza veselo lice živahne starice. Kad me ugleda na stolici na kojoj
se borim da ne izgubim ravnotežu dok pokušavam uhvatiti pauka ona brže
bolje povika:
- Šta to radiš, nemoj upast bona!
- Skidam pauka, - odgovaram dok pauk vješto izmiče mojim rukama u kojim
je komad krpe.
-Sad će tebi Zejna pomoći, - ulazi u hodnik, staje kraj stolice, baca pogled
prema lusteru i pođe sa navigacijom.
-Hajde, tako. Malo ulijevo, ja(d)na ne bila. Sada goram(gore). Jopet ulijevo.
Eto, sad je haman(skoro) gotovo.
Tako je počelo naše prijateljstvo
Drugi dan Zejna je doniijela tanjir slasnih hurmašica.
-Evo bona da ti osladim dan, - govori dok ulazi u dnevni boravak. Zejna se
odomaćila kod nas. Ulazi ta kao u svoju kuću. Bez najave.
-Lijepo vam ovo odelenje, - nastavlja.
Gledam je zbunjeno.
-Odelenje?
-Ja, ja odelenje, pokazuje na dnevni boravak u kojem sjedimo.
Smiješim se Zejni koja potom baca pogled na veliku saksiju u uglu dnevnog
boravka.
-Šta je s njega (s njim)?, - pokazuje glavom na cvijeće koje je počelo malo
da vene.
-A to, ma ništa Zejno, napala mu korijen neka bolest, ali oporaviće se.
-Uzmi ja(d)na ljuske od orasa (oraha), pa ih metni dolam(dolje) na zemlju
oko cvijeća. Viđet ćeš kako će buknut (početi da raste), sve goram(gore)
do plafona.
-Dobro, dobro, poslušat ću te, - govorim naoko ozbiljno dok sa stola
uzimam komad hurmašice. Red je da ih probam.
Zejna i ja smo već neko vrijeme u poslu na rječniku. Ona svaki dan svrati
kod nas i prenosi mi nove riječi i izraze, a ja ih uredno zapisujem. Već imam
dosta materijala, ali još uvijek imam puno toga da naučim.
RiadaT.
