Zbog čega se naježimo?

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Dr Šeri Hart, docent neurologije na Univerzitetu u Ohaju, i dr Vesna Petronić-Rosić, dermatolog sa Univerziteta u Čikagu, objašnjavaju zašto od straha rastu dlake na telu.
frightened-woman-covers-face-with-palms-peeks-through-fingers-sees-something-horrible-and-unexpected-hides-from-all-difficulties-intrigued-what-happening-wears-jumper-in-one-tone-with-wall_273609-42720.jpg

https://img.freepik.com/free-photo/...e-with-wall_273609-42720.jpg?size=626&ext=jpg
 
3. ODBRAMNA REAKCIJA JE AKTIVIRANA

Vaš mozak radi 300 na sat, a vi već razmišljate o tome kako bi malo dete sada dobro došlo kao ljudski štit. Ubrzava se disanje i srce kuca kao ludo, što ubrzava cirkulaciju, pa se adrenalin brže širi po telu. Tako dostiže sloj kože poznat kao dermis. Ovde se adrenalin i noradrenalin spajaju u svom delovanju.
 
5. KOŽA RAZMIŠLJA

Kontrakcija ovih sićušnih mišića dovodi do podizanja dlake i stvaranja malih izbočina na koži, odnosno skupljanja kože. Ovo je reakcija stečena tokom evolucije i delimo je sa našim rođacima iz sisara, kao što su mačke ili bodljikave svinje. Samo, izgledaju veće i opasnije kada se naježe, a mi izgledamo smešno.

Izvor: vvv.menshealth
 
Meni se to ne desava iz straha ,pre neki adrenalin kad cujem text neke pesme
Da! Čitajući ovaj tekst pokušavam da se setim da li sam se ikad naježila od straha...
Ili se nikad nisam uplašila, ili se nikad nisam naježila kad sam se uplašila, ili u trenutku pod strahom nisam ni konstatovala da mi se to desilo.
:eek:
A kad se bojim, što nije često, ne naježim se.

Bojati se i uplašiti se nije isto.
 
Da! Čitajući ovaj tekst pokušavam da se setim da li sam se ikad naježila od straha...
Ili se nikad nisam uplašila, ili se nikad nisam naježila kad sam se uplašila, ili u trenutku pod strahom nisam ni konstatovala da mi se to desilo.
:eek:


Bojati se i uplašiti se nije isto.
To sam mislio. Ali da te radnje ili stanje, su drugačije pojave u našem mozgu, i nervnom sistemu...

Uplašiti je bliže zabrinuti, nego bojati....
 
To sam mislio. Ali da te radnje ili stanje, su drugačije pojave u našem mozgu, i nervnom sistemu...

Uplašiti je bliže zabrinuti, nego bojati....
Uplašiti, zabrinuti i bojati se... ipak ne bi trebalo da uzimaju mesto sinonima jedni drugima.
Uplašiti se je instant reakcija.
Zabrinuti se je već proces, a bojati se je trajno stanje. :D
Uplašiti se je slično-užasnuti se-prestraviti se-štrecnuti od nečega...
Šta znam...
Kad si uplašen, verovatno nemaš mnogo vremena da konstatuješ da ti se dlake na telu ježe.
 
Mene recimo danas od promaje tresak vrata,da sam podskocila,i imala neku neprijatnost,no nisam ili se ne secanm videla,osetila da sam se najezila
Kad zagrlim malu sestričinu i poljubim je u kosu, pa vidim da joj se na licu pojavi osmeh dok me gleda u oči...
jao... tad osetim da mi se kosa na glavi diže, male antene po telu se nakostreše... i isplakala bih se od sreće, ali gde da plačem pred detetom?!

Šta me briga kako se moje ''antene'' ponašaju u trenutku straha?
Tad ionako hoću da se bavim izbegavanjem opasnosti, a ne time da li se ježim.
MIslim, sasvim zgodna činjenica... ali sad, pokušaji da se ovom pravilu izbegne su smešni.
Najmanje što radiš kad si uplašen je obzervacija dlaka na telu. :zcepanje:
 
Uplašiti, zabrinuti i bojati se... ipak ne bi trebalo da uzimaju mesto sinonima jedni drugima.
Uplašiti se je instant reakcija.
Zabrinuti se je već proces, a bojati se je trajno stanje. :D
Uplašiti se je slično-užasnuti se-prestraviti se-štrecnuti od nečega...
Šta znam...
Kad si uplašen, verovatno nemaš mnogo vremena da konstatuješ da ti se dlake na telu ježe.
Uplaši me izazivam te.

Porukom me možeš samo zabrinuti. Naježi nas mislima kroz rečnik.

Gledam Venoma novog.... aluzija je to sve.
 
Mene recimo danas od promaje tresak vrata,da sam podskocila,i imala neku neprijatnost,no nisam ili se ne secanm videla,osetila da sam se najezila
Mene jos uvek uplaši buka od iznenadne petarde. Iako je se ne bojim. A zabrinut sam uvek jer nikad nisam video smisao u tome. Iako razumem da se adrenalin może podići paljenjem i eksplodiranjem nečega..mene to ne pali. I žao mi kučadi..
 
Uplaši me izazivam te.

Porukom me možeš samo zabrinuti.
Zašto bih želela da te uplašim?
Ne želim ni da te zabrinem.
Svrha mog postojanja i moja najveća želja su mir, red, sitne radosti, izostanak iznenađenja...

Svratio sam do nekog zoo shopa
Sa životinjama se uvek zna na čemu smo. One su naša sigurna karta za život bez trzavica. Znaš kakvog ljubimca želiš, a ako ne znaš-trudiš se da naučiš i izvagaš da li to možeš ili ne. Samo sa čovekom je to nemoguće jer je to uvek pulsirajuća, tempirana bomba.
 
Ja sam mišljenja da ljubimac tebe nadje a ne ti njega. Kao i manje više sve u životu...

Možeš ti da hoćeš ali ako te neće, neće biti deo tebe...Naravno ako se potrudiš, ima više šanse da ostane deo tvog života.
Ali ako nije da bude za tebe, refleksija tvojih misli(racionalnosti i neracionalnosti) kroz pojavu u tvom životu će nestati kako je i nastala....

A zmije, ne bojim ih se. Više bih se bojao vuka.



Potrebna su iznenadjenja, i pozitivna i negativna po tvoj mir, jer da ih nema stalno bi bila u jednom limbu koji nije dobar, bez talasa nema mira(ne bi znala šta je mir da nisi iskusila suprotnost, nemir)....

Preterana očekivanja nisu dobra. Pretpostavke treba izbegavati.
Ali kako je neko napisao u scenariju, vrv citirano od negde, u činjenicama ne postoji samo istina.

Sitne radosti, ili trenuci, su život za koji provodimo svo ovo vreme izmedju, ali sve je gubljenje vremena...Od ovog posta pa do rodjenja i smrti....
Red da, ali ne po cenu oduzimanja kreativne slobode. Rad, red, redosled, raspored.....


Gledam novi South Park, odrasli su, i zove se Post Covid....
 
Poslednja izmena:

Back
Top