
Neverovatno je koliko se brzo mirno i romantično nedeljno popodne može pretvoriti u oštru raspravu. Obično zbog jednog te istog pitanja. U startu zvuči bezopasno, ali...

Zbog čega me voliš?
Ako niste dovoljno oprezni, to pitanje može izazvati potpuni mentalni haos.
Oni koji su to iskusili danas znaju da moraju odgovoriti pametno, nešto kao: " Dušo, osećaš li dim?

Jer gde ima dima, ima i vatre."
Međutim, ako ste kojim slučajem osoba koja je voljna razgovarati o svemu, a to pitanje vas zatekne, razmislite hoćete li odgovoriti baš ono što vam izgleda logično. Recimo:
- Zbog čega me voliš?
- Volim te.
- Ma, da - ali zašto? Što je to u meni što voliš?
- Nije nešto u tebi ono zbog čega te volim. Mislim, nije ni da te volim samo zbog duge kose, ma da je ta duga kosa prilično privlačna. To je samo delić, ali nije razlog zbog kojeg te volim.
- Zbog čega me onda voliš?
- Samo te volim. Ne postoji neki određeni razlog. Uživam u tvom društvu, ali volim te i kad nisi pored mene. Volim te kad si strastvena, ali te volim čak i kad nisi raspoložena.
- Hoćeš reći da nisam dovoljno strastvena?
- Ne, nisam to rekao.
- Nego što?
- Hoću reći da te volim zbog - tebe, a ne obavezno zbog nečega što radiš ili nečega što imaš.
- To zvuči suviše nesigurno. Mislim da ti i ne znaš zbog čega me voliš. Da li me uopšte i voliš? Znaš li bar to?
- Naravno! Dobro, recimo da sam ti rekao da te volim jer praviš fantastičnu sarmu. Zvuči li ti to logično?
- Ne, ali to je drugačije.
- Drugačije od čega?
- Sad samo izbegavaš odgovor.
- U redu, što ako ti kažem da te volim zato što si tako lepa? To bi zvučalo grozno, kao kad bi ti meni rekla da me voliš jer sam bogat, zar ne?
- Međutim, ti nisi bogat, a ja te ipak volim!
- Točno.
- Znaš li onda zbog čega me voliš ili ne?
- Da. Delom zbog... Znam, ali to nije određena stvar. Pre je kao...
- Ne znaš.
- Znam! To samo nije...
- Ma, u redu. Nisi čak ni siguran da li me voliš. Baš lepo.
- Kako to misliš baš lepo?! Zbog čega ti mene voliš? Ko može odgovoriti na to pitanje?
- Ne znam da li sam raspoložena da ti to sad kažem. Upropastio si celo popodne.
- Ja sam upropastio? To je bilo tvoje pitanje, samo sam pokušao odgovoriti.
- Čini mi se da se nisi baš potrudio.
- Dobro, reci ti onda meni zbog čega me voliš? Baš bih voleo čuti. Samo napred.
- Ponekad, kada se udubiš u objašnjavanja, podsetiš me na to kako mi je tata objašnjavao neke stvari. To volim. Uozbiljiš se i skoncentriraš se ali mi sve lepo objasniš... E, to mi se sviđa.
- Ipak, to nije odgovor na pitanje zašto me voliš.Kažeš li to da me više nećeš voleti ako mi cigla padne na glavu i ne budem više mogao tako razmišljati i objašnjavati?
- Ne, i dalje bih te volela.
- Eto ti! Vidiš? To nije razlog zbog kojeg me voliš, jer me voliš i bez te osobine.
- Dakle, govoriš da su ljudi zajedno bez nekog posebnog razloga? Je l' tako?
- Ne. Mislim da osoba voli drugu osobu nezavisno od toga kakva je ili šta može pružiti, kao one žene koje vole muškarce koji ih tuku. Ne dobijaju ništa dobro, ali ipak su im odane i verne.
- Ti misliš da su žene glupe!
- Ne, i muškarci rade slične stvari. Hoću reći da neke ljude voliš iako to nisu zaslužili. Jednostavno, voliš osobu zbog onoga što je, a ne zbog nekih razloga.
- To ne zvuči kao nešto posebno.
- Kako to misliš? Koji razlog može biti važniji od činjenice da voliš nekoga naprosto zato što ne postoji nitko drugi na svetu koga bi mogao voleti na taj način?
- Samo nemaš odgovor i pokušavaš da me totalno zbuniš.
- Ne! U redu, majka voli svoju decu. Zašto? Zato što su dobra deca? Ne jedu mnogo? Zato što su, uh, inteligentna? Ne. Ona ih voli i nema tog deteta na svetu koje može zameniti njenu decu.
- To je drugo. Uostalom, ti nisi majka, kako bi to mogla znati?
- Ne radi se o tome, čoveče!
- Ne viči.
- Ne vičem - samo naglašavam.
- Dobro, onda nemoj ni naglašavati!
- Kad ne slušaš što govorim.
- Kad ne govoriš razumno.
- Razuman sam.
- Nisi.
- Jesam.
- Ne.
- Dobro!
- Dobro!
- Šta imamo za večeru?

Još jedan nesklad između ženske neodređenosti i muške čvrste racionalnosti. Kakav je rezultat? Porast industrije brze hrane, jer ćete samo to i dobiti za večeru.

Trebalo bi biti očigledno, ali je jedini pravi odgovor na to "nemoguće pitanje":
"Dušo, osećaš li dim?


Bolje da ipak odem i proverim, da budemo sigurni.''

