ZAVIST

AlexandarNS

Domaćin
Poruka
3.703
Istrazivanja su dokazala da svaki covek u svom zivotu upada u periode zavisti prema nekome ili necemu.

Neki manje, neki vise, neki zavide a toga nisu svesni pa se to kamuflira u prezir.


Mene zanima sa stanovista psihologije, sta coveka tera da oseca zavist?

Da li je ona urodjena? Da li su ljudi u kamenom dobu bili zavidni jedni prema drugima, verovatno jesu, primer> ko je upecao vecu ribu, itd...


PS: Pustite sad price "Ja nisam zavidan ili zavidna, fazon "deve marije", nego probajmo da nadjemo neke odgovore.
 
Ne bih rekao da je to period ili faza, mislim da je to uvek prisutno samo u manjoj ili vetjoj meri. Brzo prechitavanje wikipedie kazhe da je definisana u svim vetjim religijama, shto opet znachi da postoji min par iljada godina, da svakako je tu od pamtiveka. Vish kazhe da su skorije postavili ideju o malignoj i beningoj, shto tje retji mozhe da bude i stimulans, npr kod sportista kapiram da je bitno.
 
Zavist dolazi onda kada pocnemo da obracamo vise paznje na druge i vrednujemo vise njihove uspehe nego svoje.
Mali Dragisa je isao sa mnom u osnovnu. Dragisa je bio, sedeo ispred prodavnice i pio pivo, knjigu nije u zivotu procitao, jedva je i zavrsio osnovnu.
Srednja mu nije isla od ruke, pa se prebacio na zanat a u slobodno vreme se bavio poljoprivredom.
Dragisa jednog dana zapali preko grane i radi u nekom skladistu. Posle dve godine, Dragisa dolazi kuci, nov auto, nabildovan, ten, lepo obucen, ma da ne poverujes da je on. Sve devojke jure Dragisu.
A ti se busom vracas sa posla na kom zaradjujes 20 000 i jedva se skrpis da platis stan i pitas se "Kako je neko kao on upseo da ima sve u zivotu sto si ti hteo?"
Mislis da si ti zasluzio to, jer uvek si bio i bolji, i pametniji i lepsi, ali mali Dragisa te je pretekao, i onda krece zavist.
 
Zavist je podmukla "bolestina" i to malo zesca, ona se u nasu dusu uvuce nenadano,krisom onda kada mi to i ne zelimo.

Zavist moze da bude koren mrznje i to bas teske....

Ali jedan profwsor psihologije je izneo svoju teoriju> On kaze da je cak zavist nekad dobra...

Zavist može da bude moćna alatka koja će vam pomoći da otkrijete šta zaista želite u svom životu, ako poslušate šta pokušava da vam poruči.

Istraživanja govore da frustracija koju osećamo zbog toga što nemamo, nesto sto neka druga osoba ima, moze da nas motivise da krenemo u realizaciju mnogo agresivnije.

Zavist nam skrece paznju na nase iskonske teznje.

 
zavist nije nikakva boleština već vrlo bitan mehanizam u službi opstanka koji te tera da radiš na sebi ili sa svog puta ukloniš one koji te na neki način ugrožavaju
zavist je, pravilno kanalisana, vrlo korisna, pozitivna
zavist je dobra
 
Завист је извор сујете коју има сваки човек, у мањој или већој мери. Наравно да се то са годинама ставља под тепих, занемарује или ингорише, али постоји.

Једино је ствар васпитања и принципа хоће ли то нека особа показати. Односно хоће ли пустити себе да то покаже. И према коме.
 
Neko gore lepo reče...pravilno kanalisana zavist može biti korisna.....a pravilno je kanalisati, teže je nego peške obići ovu našu planetu, za neke ljude.....
E to su one naše borbe i pobede sa samima sobom, koje su važne, da nam um ne bi bio zatrovan čitavog dana, pa i života......
Ima ljudi koji to u sebi ne mogu da pobede, i tačka.
 
pa dobro od praistorije ljudi su valjda evoluirali
mislim što je veća ponuda veća je i želja
ti ako ne znaš da ne što postoji tebi je dovoljno ono što ti je poznato
zavist je uvek ogledalo ličnog nezadovoljstva i očaja
jer zašto bi neko kome je dobro u svojoj koži, želo da ima bilo šta tuđe ili da bude neko drugi
 
Pa mozemo da kazemo da je ZAVIST samo korisna onda ako je "desifrujemo" i saznamo sta nam ona govori?

A biti zavidan i to kanalisati u mrznju je stetno po samu zavidnu osobu... E zato ja kazem da je zavist "bolestina" jer 80% ljudi ne zna da je iskoristi za svoje dobro.
 
Ne treba neko da tezi zavidnosti, da bi ona postala deo njega,
dovoljno je da je ne prepozna na vreme i da joj dozvoli da se useli u njegovo srce.
Nekada sam veoma voleo, cenio i postovao svoju rodbinu, ali jedan mali deo te rodbine,
je postao toliko zloban, zavidan, lazljiv i licemeran, da sam morao da se distanciram od njih,
jer sam i sam mogao postati takav vracajuci im milo za drago.
 
Zavist moze biti konstruktivna ili destruktivna, a usko je vezana za samopouzdanje i komplekse. Osobe koje imaju vise samopouzdanja i manje kompleksa, konstruktivno reaguju na zavist (na primer, kupicu bolju stvar od tudje, postujuci pravila takmicenja), dok osobe sa manjkom samopouzdanja destruktivno reaguju na zavist (perfidno spustajuci drugoga, ili perfidno uzdizuci sebe). Osobe koje imaju izrazit manjak samopouzdanja znaju biti izuzetno opasne po okolinu, jer ih velika zavist moze navesti na prilicno destruktivne radnje, koje unistavaju predmet zavisti, ili se drugome prave raznorazne spletke iza ledja u cilju "spustanja" dole. Zavist je jedno od osecanja koja su povezana sa nasim mentalitetom - koje automatski pokazuje manjak samopouzdanja i komplekse. S tim u vezi, uspeh se krije ili kamuflira da se ne bi na sebe navukla destruktivna zavist okoline, tj agresivnost grupe kojoj se pripada. Kao zakljucak, namece se tvrdnja da je zavist nas kolektivni problem, jer uspesno drustvo nije moguce bez uspesnih pojedinaca. Drustvo koje masovno osudjuje uspeh mora ostati neuspesno.

Ima jedna izreka koja kaze: "Mozes biti uspesan i imati neprijatelje, ili biti neuspesan i imati prijatelje." Ili u Nice-ovoj verziji: "The man of knowledge must be able not only to love his enemies, but also to hate his friends."
 
Istrazivanja su dokazala da svaki covek u svom zivotu upada u periode zavisti prema nekome ili necemu.

Neki manje, neki vise, neki zavide a toga nisu svesni pa se to kamuflira u prezir.


Mene zanima sa stanovista psihologije, sta coveka tera da oseca zavist?

Da li je ona urodjena? Da li su ljudi u kamenom dobu bili zavidni jedni prema drugima, verovatno jesu, primer> ko je upecao vecu ribu, itd...


PS: Pustite sad price "Ja nisam zavidan ili zavidna, fazon "deve marije", nego probajmo da nadjemo neke odgovore.
evo posto nisam samo mogu reci u odnosu na druge da je stvar samopouzdanja i zrelosti,pa onda skromnost
 
Istrazivanja su dokazala da svaki covek u svom zivotu upada u periode zavisti prema nekome ili necemu.

Neki manje, neki vise, neki zavide a toga nisu svesni pa se to kamuflira u prezir.


Mene zanima sa stanovista psihologije, sta coveka tera da oseca zavist?

Da li je ona urodjena? Da li su ljudi u kamenom dobu bili zavidni jedni prema drugima, verovatno jesu, primer> ko je upecao vecu ribu, itd...


PS: Pustite sad price "Ja nisam zavidan ili zavidna, fazon "deve marije", nego probajmo da nadjemo neke odgovore.

Verovatno princip identifikacije sa drugima pokreće zavist u nama.

Zavist je dobra ukoliko nas usmerava da postignemo sličan ili isti cilj kao osoba kojoj zavidimo.
Zavist je pogubna i trovač je duše ukoliko se zaustvaila na samoj sebi, odnosno ukoliko nema evoluciju u pozitivnom pravcu.
Zavidnost je jedna od najgorih pojava, ali ne zbog toga što to nije u skladu sa opštevažećim moralnim principima, već zato što uništava onog ko u sebi nosi tu sklonost.
 

Back
Top