Zatvaranje starih kafana - ubijanje duše Beograda

vracaracc

Buduća legenda
Poruka
38.315
Pre neko veče na, do jutarnjih časova, ugodnoj i prijatnoj sedeljci i druženju, razgovoru i ćaskanju, nekako stigosmo i do teme: Kafane. Kad dođoh do reči, ispričah kako smo osamdesetih godina, moj ćale i ja krenuli u celodnevnu nabavku svega i svačega a zbog predstojeće Sleve i Nove godine. Kola je parkirao negde kod Pravnog fakulteta a onda smo se desnom stranom Bulevara uputili ka Smederevu! Za sobom smo ostavili Grgeč, Domovinu, Orašac, Starca Vujadina i klipsali sve tramvajske okretnice na početku smederevskog puta. Ćale je ulazio u neke radnje i prodavnice, ja sam ga čekao ispred pušeći i izlazio s kupljenom robom koju bismo podelili po težini i nastavljali dalje. Pređosmo ulicu i počesmo da se spuštamo niz Bulevar. Kad besmo kod Liona, taman zinuh da kažem: 'ajde da se malo odmorimo i popijemo po jednu, neumorni šetač moj otac, kao da me je čuo, reče: Idemo do Đerma da kupim još neke stvari, pa ćemo negde da sednemo da se odmorimo. Pokupova on šta je naumio i spustismo se pedesetak metara. Kad videh firmu Opanak, ogreja me sunce! Ulegnemo mi u Opanak a kelner i šankerica mi se obraduju kao bratu koji se posle trideset godina vratio iz Amerike! Pa gde si ti, nema te više od dvadeset dana, poče kelner a šankerica ga ispravi: Više od mesec dana. Popijemo ćale i ja šta smo već tada pili, pozdravimo se i ja obećam da ih neću zaboraviti. U Maderi me još na vratima dočekaše s pitanjem: Ti i Gaša ste počeli da nas zaobilazite, nema vas... Slična stvar je bila i u Maloj Maderi, Prešernovoj Kleti a onda se vratismo do kola. Ćale ćuti i vozi, ja ne pušim u kolima, on ostavio duvan pa da ga ne iritiram. Ćutim i ja. Taman pređosmo Brankov most a Ćale će: Bogati, ima li u Beogradu kafana i bife u kojem te ne znaju, u koji nisi ušao? Slegnem ramenima: Možda negde na periferiji ali ni to ne garantujem, mali je bre Beograd.

Kao po komandi, priča krenu o nestajanju dobrih starih kafana i bifea, počeše da naviru sećanja na ovu ili onu u kojoj se dobro jelo i pilo a atmosfera!, žal se razli dušama muškim ali i ženske nisu zaostajale. Kao najstariji i slonovskog pamćenja, počeh da ređam imena i nazive davno nepostojećih kafana. Utrčavali su i drugi, dopunjavali me a onda dobar drugar Albicilla reče: Mikele, baš bi mogao da napišeš nekakav Dnevnik, Sećarnik, podsetnik o kafanama kojih više nema, za mlađe i buduće naraštaje. Nasmejao sam se i odmahnuo rukom ali evo već dva dana mi se u glavi vrti ta njegova ideja! Onda odlučih! Poređaću po sećanju kafane, bifejce, restorane kojih se sećam, u koje sam zalazio, u neke dva, tri puta, u nekima ostavio mladost al' sve su mi na svoj način bile drage i ostavile su dubok trag na formiranje bar jednog dela moje ličnosti. Neke od njih, mali broj, su renovirane ali...! Već sam pisao o Zori, ali nije to to! ,Pitam konobara za teleću glavu u škembetu, kavurmu, crevca, škembiće...uz osmeh odmahuje glavom: Imamo Bečku šniclu, Parisku, Teleće medaljone, sve s roštilja... Umesto olajisanog poda, hladne bordo pravougaone ploče, sve čisto ali nekako apotekarski. Popismo po nekoliko piva i ojdosmo!

Evo počinjem da ih ređam skačući iz opštine u opštinu, s kraja na kraj ondašnjeg Beograda:

Zora, Mornar, Šumatovac, Pod lipom, Grmeč, Srpska kafana, Boka, Brioni, Palilulska Kasina, Žagubica, Kosovo, Mlava, Doboj, Gradski Podrum, Trst, Zlatno burence, Šećeranac, Kalenić, Herceg Novi, Gružanka, Morava, Vardar, Barajevo, Grgeč, Opanak, Orašac, Stari Vujadin, Smederevo, Gospodarska mehana, Bosna, Vidin kapija, Složna braća, Papuk, Suvobor, Vašington, Limovac, Zmajko (Drinčićevo), Pančevo, Šaran, Skadarlija, Šibica (Grafičar), Mala Madera, Mali Mažestik, Prva kapljica, Kosmos, Brankovina, Komunalac, Stara trešnja, Cer, Takovski grm, Obrenovac, Dušanov grad, Šansa, Taš, Konzerva, Kasina, Mala Moskva, Džakarta, Naša krila, Zona Zamfirova, Srem, Banija, Kosovski božur, Manjež, Stari grad, Stambol kapija, Varoš kapija, Venčac, Proleće, Kolarac, Znak pitanja, Tri lista duvana, Beli grad, Triglav, Polet, Orač, Mala astronomija, Crvena zvezda, Lion, Lipov hlad, Tabor, Kalemegdanska terasa, Bled, Bohinj, Stara Hercegovina, Trandafilović, Vltava, Grčka kraljica (Plavi Jadran), Domovina, Avalica, Šeher, Čuburska lipa, Kovač, Ušće, Dubočica, Siđelić, Romanija, Aca devetka, Lovački dom, Glumac, Šumadija, Putnik, Pri Majolka, Kafe soliter..... Vi nastavite dalje!

P. S. Mali, vrlo mali broj gore navedenih kafana i bifea postoji i danas, većina je renovirana i hranom i nameštajnom opremom, prilagođena ukusu današnjih posetilaca. Pet ili šest ih je ostalo takorekuć netaknuto ali se bojim da će i one uskoro izgubiti neravnopravnu bitku.
 
Ah Grgeč :worth: kakve kobaje su tu nekad bile, tu je sada McDonalds :evil:

Postoje Šumice :worth: i dalje, vlasnik je promenjen ali stari šmek je ostao, i obratite pažnju na Kajmakčalan pored Zapleta na Krstu - totalno dva različita sveta jedan pored drugog :lol:

Za Grgech , a i za Vracarca:worth:


To je zaista zabrinjavajuće: da toliko ljudi sasvim pogrešno za sebe misli da znaju da idu u kafanu. Ne znaju i posle se čude zašto su se u kafani loše proveli. Ima, doduše, i onih koji se u svojoj nezgrapnosti i prostakluku dobro provode, ali zato zagorčavaju život svojim bližnjima i kafanskom osoblju: to su oni koji se iz principa svađaju s kelnerima i kuvarima, na užas pristojnih ljudi koji imaju nesreću da sa takvima dele sto.

Kafanu treba poštovati i poznavati. Poštujemo je zato što je kolevka demokratije, škola pristojnosti i izvor zadovoljstva. Poznajemo je zato što su kafane različite: svaka od njih ima svoje signale i osobine po kojima znamo šta da očekujemo; zato ih treba marljivo posećivati i učiti, učiti i učiti. U domaćinskoj (demokratskoj) roštiljskoj kafančini nećete naručivati onaj famozni "Chateaubriand za dve osobe", za koji niko ne zna šta je, mada se često javlja na vrhu jelovnika. Dobro, možda neko i zna, ali ja nikad nisam čuo da je to neko naručio. Isto tako, u dobroj i prefinjenoj kafani, gde se neguje gastronomska filozofija, nećete naručivati deset s lukom ili pljeskavicu u kajmaku. Zna se gde se šta jede i zašto, pa stoga treba učiti.

Ne ulazite u kafanu već spremni za svađu sa osobljem. Kafanskom osoblju stalo je da gost bude zadovoljan i da dođe opet; konkurencija je velika i valja preživeti. Osim toga, kafansko osoblje vičnije je od vas takvim konfrontacijama i teško ćete ih iznervirati. Kantov kategorički imperativ vredi naročito u kafani: osoblje će učiniti vama isto (i gore!) što i vi njima. Budite ljubazni, poštujte kafansko osoblje, pa će oni poštovati vas. To se ne postiže (niti se prostakluk leči) velikim bakšišem: ljudski odnos je na mnogo većoj ceni u kafani. Neka vam jelovnik služi samo za okvirno snalaženje, naročito ako ste tu prvi put, pa treba da shvatite prirodu konkretne kafane. Uvek pitajte osoblje šta ima i šta preporučuju; poverenje se uzvraća poverenjem. Ako su tanjiri hladni, a čaše vruće, uporedite to sa kvalitetom jela umesto da pravite scenu: možda se mnogo bolje jede nego što vas ti detalji nerviraju. Ako vam se kafana ne dopadne, nemojte više nikada ući u nju; to im je najveća kazna. Praveći scene samo se ponižavate bez potrebe. Sve i kad se desi da nešto zaista ne valja – a to se dešava, čisto statistički neizbežno, i u boljim kafanama (mada nikada u najboljim!) – ne pravite od toga scenu: obratite se konobaru diskretno, šapatom i ukažite mu na problem; garantovano će biti ispravljen smesta. A vi ste mi, kao, bezgrešni?

Kafana služi za to da se ljudi druže, da se opuste i da im bude lepo. Čuvena bečka kafanska kultura s početka XX veka nastala je kao posledica stambene krize: svi su bili podstanari u sobicama, pa su morali da se druže u kafani. Ni ova naša balkanska kafanska kultura nije daleko, osim što je nasleđen i pustoturski element karasevdaha. Ako već mislite da se lepo provedete, ne mučite svoju braću i sestre po kafani razmetanjem i dernjavom; ne penjite muziku na drvo, ne koljite harmoniku; to priliči pijanim panonskim paorima, a ne vama. Štogod oni sami o tome mislili, kafana ne voli razmetljivce i gnjavatore, mada ih preko volje trpi: svakoj budali valja pomoći da se oslobodi svojih novaca i to je delo bogougodno.

I na kraju: kafane se dele na prave i veštačke. Veštačku kafanu prepoznaćete po skupim kolima sa zatamnjenim staklima, po serijski proizvedenim telohraniteljima koji bleje dok gazde u kafani prikazuju svoje silikonske sponzoruše i po opštem kičastom izgledu; na vratima traže da ostavite oružje, a ako ste nenaoružani, onda se čude. Sve ostalo su prave kafane, koliko god se u veštačkim kafanama dobro jelo i pilo, što je slučaj češći nego što se misli. Ključna razlika je u tome što veštačke kafane nemaju dušu; imaju sve osim duše.

Prave kafane imaju dušu, pa makar uz dušu imale još samo dva jela toga dana, mlako pivo i srdačno osoblje. Jesam li bio jasan?

Miloš Vasić

 
Nije "Stari Vujadin", već "Starac Vujadin".
Četvrt radnog staža sam tu ostvario.....
A, gde zaboravi "Zapis" u Baja Sekulića ?
I "Venac" u Luja Adamiča ?
:pivce:

Pa,"Džakarta" u Studentskom gradu.....?
Ili "Tiha noć" kod Selima, blizu Ingeta ?

Ima toga gomila, ali se treba setiti gde smo mladost ostavili....

To nije bio moj "revir" Mora da si neku tehniku stidirao?:)
 
Imam ja par drugarica od kojih bi zbog ovakvih gluposti dobio pivskom flašom u tu tintaru. Ako bi ti se, ne do bog, učinilo da možeš da im vratiš,a mi sedimo za stolom, e onda bi naučio šta su to kafanske batine. Ali one prave, gde ti ni crni pojas ič ne pomaže. Nije to nikakva pretnja, već crtica iz kafanskog života.

Btw, s kafanama ti veze nemaš.
 
Imam ja par drugarica od kojih bi zbog ovakvih gluposti dobio pivskom flašom u tu tintaru. Ako bi ti se, ne do bog, učinilo da možeš da im vratiš,a mi sedimo za stolom, e onda bi naučio šta su to kafanske batine. Ali one prave, gde ti ni crni pojas ič ne pomaže. Nije to nikakva pretnja, već crtica iz kafanskog života.

Btw, s kafanama ti veze nemaš.

Aj' me ti edukuj, balonja jedan.....
Trtljaš, a ni sam ne znaš o čemu.
Uzmi flašu "Lava" od 2 l, sedi na naslon klupe u parku....
Budi euforičan.
I osećaj se kao da ti je sam Bog posl'o paket !
 
Pazi kad to povremeno to i radim s ekipom, čisto da se podsetimo starih dana kad smo igrali fudbal s praznim konzervama ispred Manijaka. Što, a ti si gospoda pa ti je odbojna klupa u parku?

Ovde sada pričamo druge priče.

Koliko je još u Bgd. ostalo boemskih kafana ?
Gde te ošamuti miris crnog olaja sa patosnih dasaka.
Gde smo provodili sate i sate, godine....

Gde smo se opijali k'o zveri....i ozidavali ko spomenici !
Odakle smo, često. odlazili direktno na pos'o....
Da bismo se nakon isteka šihte - vraćali !

'Izvuče li neko saznanje ?
 
Koji tvoj "revir" ?
Čudim se da, uopšte, učestvuješ na temi !?
Ti si žensko.
I ulaziš u ovakve kafane jednom u pola godine.
Kad te "stisne", a popusti pantljika, ili na čašu vode.
Kad se zanesvestiš.....

Idi, izgleda da ti provrilo na šporetu....

Sad vise i ne ulazim jer ih i nema.

A kakve veze ima sto sam ja zensko?

Uostalom i sama rekoh u nekom postu da zavrsih faks na spricerima u Smederevu ( doduse i u Kolarcu).
Pojma nemam koji ti problem imas sa zenama.
 
Imam ja par drugarica od kojih bi zbog ovakvih gluposti dobio pivskom flašom u tu tintaru. Ako bi ti se, ne do bog, učinilo da možeš da im vratiš,a mi sedimo za stolom, e onda bi naučio šta su to kafanske batine. Ali one prave, gde ti ni crni pojas ič ne pomaže. Nije to nikakva pretnja, već crtica iz kafanskog života.

Btw, s kafanama ti veze nemaš.

Ma nisam ja iz tih prica, a i sedela sam po kafanama ( Studentski Trg i okolina) gde su uglavnom zasedali neki izliudeli filozofi,pesnici,slikari,
propali glumci i slicno. Nije tu bilo nikakve tuce.

A da Vronski pojma nema sta su kafane, to je tacno.
 
Ma nisam ja iz tih prica, a i sedela sam po kafanama ( Studentski Trg i okolina) gde su uglavnom zasedali neki izliudeli filozofi,pesnici,slikari,
propali glumci i slicno. Nije tu bilo nikakve tuce.

A da Vronski pojma nema sta su kafane, to je tacno.

Idi, bre, zaludna ženo.....!
Ti mora da pišaš stojećke ?
(Gledao sam takve )
Go kamen, čist hercegovački....
 
Sad vise i ne ulazim jer ih i nema.

A kakve veze ima sto sam ja zensko?

Uostalom i sama rekoh u nekom postu da zavrsih faks na spricerima u Smederevu ( doduse i u Kolarcu).
Pojma nemam koji ti problem imas sa zenama.

Kakve veze ?
Šta ti znači ta opaska mog problema sa ženama ?
A, daj mi nekoga ko nije imao.
Ali, ja sam svoje razrešio, o-ho-ho....!

Nisu to, prosto kafane, koje bi pobuđivale bilo kakav interes kod žena.
To su centri za šljokadžije, univerziteti akosa i boema....
Tebi, prosto, tu nije mesto.
Bilo je i ženskih, ne kažem.
Ali, kamenje, sa samog socijalnog i moralnog dna !

Ali, tebe, svakako, ne mogu svrstati u taj KUD.
 
Poslednja izmena:

Back
Top