Zasto volite prolece?


Volim prolece....
jer se sve budi i radja
jer su noci tople, sveze i prijatne,
jer su vecerne setnje divne,
jer miris zumbula u basti opija,
jer sve postaje lepse...
Volim prolece....
i zbog najlepseg meseca u kom sam rodjena.
:) :oops: :)
 
Volim prolece jer se citava priroda budi i dobija svoje predivne boje, sve je veselije nakon depresivne zime, veceri su divne za duge setnje, toplije i mirisne, a dani su taman koliko treba topli, zato pocinjem da mrzim letnje vrucine. Plus imas utisak da je romantika svuda oko tebe. ;)
 
Volim prolece zato sto:

sve mirise
sve cveta
sve dpbija drugu dimenziju
zbog jarko zelene boje
zbog kisa koje iznenade u prolece
zbog toplog vetra
zbog garderobe koju mogu da nosim
mogu da trcim a da me ne ubiju ni vrucina ni hladnoca
zato sto se sve krece
telo se oslobodi
zato sto sam aprilac :wink:
 
Backspace:
Jest da je tema zasto volim prolece a ne zasto ga ne volim moram reci da obozavam kisu i oblacno vreme.Ne znam zasto.Zato biram Englesku kao zemlju number 1 u koju bih voleo da odem :wink:
Kliknite za proširenje...

Volis kise? Pa ima li nesto lepse od prolecnog pljuska posle kog izadje duga? A jos da te pljusak zatekne napolju, pa hodas po kisi..... :wink:
 

SVIBANJSKI OTKOS



Rasule se tvoje kose zlatne

kao duga poslije kiše

šaptala si nježno volim te

volim te najviše.



Gasila si poljubcima vatru

ljubio sam tvoje tijelo

što miriše tako nježno

ko mirisno suho sjeno.



Pokošeno sjeno mirisom me zove

istočene draži sa ljubavne česme

još osjećam grmljavinu pjesme.



Mirko Anic
 
SASVIM TIHA LJUBAV

Volimo se u tišini.
Naša je ljubav mir…
Ne prate nas harfe,
Ni jecaji gitare…
Tek ptica poj
Na beskraj nas sjeti
I koliko neba
Nosimo u sebi…

Naša je ljubav
Sasvim tiha…
Ni zvuk se ne čuje
Kad lomimo sebe.
Ni ruke se ne vide
Kada se dajemo,
Kada se uzimamo
Tišina je….

Ne čuju se mora
Kada ti očima plove,
Ni ljubav kada se
O stijene razbija.
Ne čuje se sidro
Sa dna mene
Ni uzdah kada mi
Bisere izroniš…

Naša je ljubav
Sasvim tiha,
U zemlji tišine rođena.
Ondje gdje vjetrovi
Nijemo pjevaju
Zapleteni u vrhove
Modrih planina,
Proljeću o ljubavi….

(dodir)
 
Zdravo da si prolece!Volim prolece zato sto donosi miris zivota,zato sto se budi priroda i oblaci svoje najlepse haljine koje mirisu na ljubav...Prolece mi daje priliku da zapocnem nesto novo.

"Nista ziv covjek ne moze izgubiti sto mu jedno proljece ne bi moglo povratiti, niti moze biti covjek trajno nesrecan dok Bog daje da se dusa lijeci zaboravom i zemlja obnavlja proljecem....-ave, besmrtno proljece, pozdravlja te jedan koji umire."
 
While watching all these early buds and swallows,
I can feel tonight
that my heart’s slowly growing over sorrows
as someone’s horizon on smiley days might;

That it’s getting bigger like all plants around
and as light as feather,
and that all happiness that’s above the ground
and a Hell of pain wouldn’t really matter:

It’s longing for all things that a life as such
could give nice to thy,
and completely nothing wouldn’t be too much--
it’s eager desire and hopes are so high.

Everything that’s happened has been just a play
of my heart on fire;
my true love has never been given away
as much as I could and as I desire;

There are, in my deeps, gentle tides of words
never let outside;
I could give my heart to everyone on worlds,
yet, it would remain a lot of it inside.

Desanka Maksimovic
Translation: Dragana Konstantinovic

Tako to kažu njih dve, a ja se slažem sa njima, u potpunosti! :P
 
...To je doba koje budi radost i neke carobne trenutke..koje nam daju snagu i volju...da idemo napred...da se budemo, veseli na suncu i na kisi...jer tpolina nam greje dusu i srca,koju nam je zima pokusala zalediti svojom surovoscu i belinom praznih dana...zarobljenih u sopstvenim trenucima hladnih dusa...nismo ni svesni da nas ovaj zivot vodi tako brzo u taj carobni trenutak...koji nas posipa svetlucavim i sjanim biserima mirisnog,divnog i zeleno-cvetnog doba tkz PROLECA...na tugu,na bol ne mislim kad se nadjem u toplom i cvetnom kraju mog zavicaja...kad me opiju suncani zraci, lepog dana ne mogu da ne podelim to iskusenje s'vama i kazem prosto...obozavam PROLECE :wink:
 
Jednom kad budemo jezero i žila
Ležaće na nama Zvezdara.

Ti ćeš biti sunce obala bez reke
Ja nešto gomili vatre slično.

A kad siđe ptica i obasja rebra
Slepi će predeli oko nas da buknu.

Ti ćeš i onda biti obala u cvetu
Ja kula vetrova mora i proplanaka.

Jednom kad budemo jezero i žila
Pevaće nad nama ševa i Zvezdara.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top