Zašto su nam škole dosadne?

pa zato kad talenat za crtanje gurnes da bude npr hemijski laborant on nema uspeha u tome pa dodje do
toga da bude kasir u nekom lancu prodavnica upropastis mu zivot. sta te briga za sta je talentovan i sta voli ,
ima da uci nebitne stvari
А баш су питали ове десетине милијарди људи у историји да ли имају таленат за нешто. Поготово твог деду, прадеде, чукунбабе, бабе и остале... Најбитније питање у Србији 1850 - хоћете ли децо да учите клавир или у школу цртања.

Најпре, никога ти не гураш нигде. Средња школа се бира. А то што неко има таленат за нешто не значи да ће се и бавити тиме или да треба да се бави тиме. Могу ја да имам таленат за балет, па да не желим да се бавим тиме цео живот. Или тим цртањем. Или чак да хоћу да се бавим, али да од мог вајања кипова нема пуно вајде, иако их одлично правим.


naravno da moze , umesto bubanja visine planina ili godina nekih bitaka pokazati im gde takve podatke naci na netu
a ostalo vreme semoze raditi na koriscenju aplikacija i pocetno programiranje
Нигде се не бубају висине планина. Највећи домет је кад те ставе на нему картту па те питају - покажи Гоч, покажи Бјеласицу, покажи Тамиш, покажи Тимок, а дете не зна ни да бекне. Исто тако на историји, када га питају где је Крушевац, где је Студеница, кад је крунисан Стефан, не зна ни да бекне. Или научи напамет то као податке и заборави за 10 дана, јер га боли уво где је Крагујевац, колико људи је тамо стрељано, кад је почео српски устанак и слично... Много му је битније колико је триплдабла направио Меси на последњем АТП турнину.


razlikovanje ovsa od razi je bitno zbog?ako bude poljoprivrednik naucice , ostalima ne treba.
dok je znanje imena fudbalera bitno zbog razvijanja mozga, spada u pamcenje nebitnih informacija
ali posto ih interesuje lakse ce nauciti
Наравно да је битно разликовање хране у природи која постоји милион година. А познавање имена фудбалера је потпуна глупост. Могу да замислим пријемни за средњу са питањем -

1. Наведи имена чланова ФК Фјорентине, постава 2021.
2. Наведи имена бар 22 од 101 далматинца из познате приче.


i 6 sata fizickog nedeljno, stim da se deca vode na bazen , da se uce da plivaju ,
da se vode na skijanje , da jacaju svoj organizam
Физичка активност им треба сваки дан. Може.
 
Nije valjda da do sada nisi primetio da ceo obrazovni sistem, na čelu sa ministrom i pomoćnicima zagovara opušteni, neobavezni pristup deci, uz svo poštovanje njihovih prava, shodno tome, ne može da "mora" ? Sveli su obrazovanje na švedski sto, nek se svako posluži onime šta mu se svidi, ili ne, neka deca odluče.Ali da dobar pedagog nastavnik može nastavu učiniti nečim što je jasno a uz to i zanimljivo, sa time se slažem.Nevezano za uzrast.
Приметили смо да нешто није у реду и да се понашају штеточински. Одакле им тај правац мишљења тамо?
 
kako smo svi mi rasli bez tih stvari i kontrola?
kontrola mojih roditelja je bila da moram da se javim kad odem kod nekog i tad su znali gde sam.
....
spijunaza o kojoj pricas je strasna, ako ti kao roditelj nemas povrerenja u dete da kad kaze gde je ili sa kim se dopisuje, onda si podbacio kao roditelj.

1. kako će da se javi ako ni drug/ca nema mob, a roditelji fixni odjavili kad sebe?
2. u decu treba imati poverenja ko u vola pored kupusa.

o poverenju prema deci može govoriti samo neko ko nema decu....stalna provera, i nadzor 24č su nužni.
jer dete i jeste dete jer je DETE, razumeš?
 
Postoji naravno teorija, kao naučni stav i postoji veronauka, kao religijski stav, šta će dete usvojiti, zavisi od samog sklopa ličnosti deteta.A što se tiče preobimnog gradiva, tu je već decenijska dilema čega je previše a čega premalo.
Ovo moram napisati jer radim u prosvjetnoj ustanovi. Previše je gradiva koje ide "do u sitna crijeva" a premalo osnove. Omladina kod nas dođe na faks a ne znaju osnovne elementarne stvari. Ne znaju simbole hemijskih elemenata, pretvaranje jedinica, škripi tablica množenja itd. Naravno da je i do djeteta što nije usvojilo određeno gradivo na vrijeme, ali i do prenatrpanosti gradiva, pa se to samo "prelijeće" da bi se sve obradilo. Više satnice za bitnije stvari.

Jasno da profesoru istorije koji je napisao udžbenik za srednju školu (navodim ovaj primjer jer sam taj udžbenik baš juče gledala) -njemu je sve bitno i teško da nešto izuzme. Ali realno ljudi npr.oblast srpski narod pod Osmanlijskom vlasti ima 8 nastavnih jedinica i po meni bar 3 od njih su mogle da se skrate u jednu, čak i potpuno izostave. Koliko je to natrpano i bitnim i nebitnim činjenicama da je to strašno. Tu je jedini spas da to sažme profesor koji djeci predaje da od te "kaše" napravi valjanu lekciju da bi koliko -toliko osnovne stvari usvojili. Prenatrpano je dosadno i smorno. Ono dijete koje bude htjelo to za poziv, može na fakultetu time da se bavi do tančina.

Ja se slažem da mozak treba trenirati i da treba djeca da i mućnu glavama za komplikovanije stvari, ali isto tako treba voditi računa koliko oni u tom uzrastu mogu i da usvoje za dalje školovanje. Džabe što oni tog momenta sve nabubaju i dobiju peticu, kad oni to za mjesec dana zaborave. Onda dođu na fakultet gdje se podrazumjeva da određene stvari trebalo bi da znaš, a oni nemaju pojma...kao kroz maglu da su čuli samo nešto o tome i onda to stvara problem. Stvara jer profesori na fakultetu ne krpe rupe već samo "pretrče" osnove.

Fakultetsko gradivo je takođe nešto čime bi se trebali pozabaviti, pokrijepiti više praksom, ali to je posebna tematika.
 
Ovo moram napisati jer radim u prosvjetnoj ustanovi. Previše je gradiva koje ide "do u sitna crijeva" a premalo osnove. Omladina kod nas dođe na faks a ne znaju osnovne elementarne stvari. Ne znaju simbole hemijskih elemenata, pretvaranje jedinica, škripi tablica množenja itd. Naravno da je i do djeteta što nije usvojilo određeno gradivo na vrijeme, ali i do prenatrpanosti gradiva, pa se to samo "prelijeće" da bi se sve obradilo. Više satnice za bitnije stvari.

Jasno da profesoru istorije koji je napisao udžbenik za srednju školu (navodim ovaj primjer jer sam taj udžbenik baš juče gledala) -njemu je sve bitno i teško da nešto izuzme. Ali realno ljudi npr.oblast srpski narod pod Osmanlijskom vlasti ima 8 nastavnih jedinica i po meni bar 3 od njih su mogle da se skrate u jednu, čak i potpuno izostave. Koliko je to natrpano i bitnim i nebitnim činjenicama da je to strašno. Tu je jedini spas da to sažme profesor koji djeci predaje da od te "kaše" napravi valjanu lekciju da bi koliko -toliko osnovne stvari usvojili. Prenatrpano je dosadno i smorno. Ono dijete koje bude htjelo to za poziv, može na fakultetu time da se bavi do tančina.

Ja se slažem da mozak treba trenirati i da treba djeca da i mućnu glavama za komplikovanije stvari, ali isto tako treba voditi računa koliko oni u tom uzrastu mogu i da usvoje za dalje školovanje. Džabe što oni tog momenta sve nabubaju i dobiju peticu, kad oni to za mjesec dana zaborave. Onda dođu na fakultet gdje se podrazumjeva da određene stvari trebalo bi da znaš, a oni nemaju pojma...kao kroz maglu da su čuli samo nešto o tome i onda to stvara problem. Stvara jer profesori na fakultetu ne krpe rupe već samo "pretrče" osnove.

Fakultetsko gradivo je takođe nešto čime bi se trebali pozabaviti, pokrijepiti više praksom, ali to je posebna tematika.
Potpuno se slažem sa navedenim, premali broj časova obrade nekih krucijalnih stvari,osnove, a previše nebitnih činjenica .Još ako nastavnik insistira na mehaničkom reprodukovanju naučenog, potpuni promašaj.
 
Cinjenica jeste da ima dosadnog gradiva, ali isto tako djecu uglavnom nista ne interesuje,a ni vecina nastavnika se i ne trudi,a i ne zna da nesto zanimljivo objasni.
Ali tako je bilo i u nase vrijeme.Jedan,dva nastavnika ili profesora su bili zanimljivi i harizmaticni u izlaganju gradiva...ostali samo otaljavali.
Isto tako,i samo mali broj ucenika je istinski zanimalo gradivo,ostali su se smarali.
Prije par godina sam pohadjala kurs njemackog jezika.Profesorica je bila jako mlada,ali sam bila istinski odusevljena njenim predavanjem i objasnjavanjem.Trudila se da nam priblizi materiju,znala je to o cemu prica i nije joj bilo mrsko da ponovi po hiljadu puta,i svakom ponaosob.Nije bilo suvoparno,nego bas zanimljivo na casu,a trazila je i disciplinu...obavezno pisanje zadace,lekcija,rijeci...i iako nas je bilo razlicitih godista,svi smo to postovali.
Isla sam ja i do tada na razlicite kurseve jezika...ali sve se svodilo na bezvezno otaljavanje lekcija,bez ikakvog reda,nedisciplinu,nejasna objasnjenja,cas prodje u glupostima.
A ta profesorica je radila na odredjeno u skoli i posle joj dali otkaz...umjesto da takvo blago od profesora odmah zaposle,zaista mislim da je malo takvih predavaca koji su posveceni svom poslu.
 
Dosadne su (tj. bar je meni bilo dosadno) jer sem obrazovanja pokušavaju da vrše i funkciju kontrole stanovništva i pripreme dece da budu uzorni građani. To znači da relativno mali broj državnih službenika (učitelja, nastavnika i profesora) treba da kontroliše relativno veliki broj đaka, u proseku 25-30 po predavaču. Da bi se u tome uspelo, sistem je zamišljen tako da predavač dođe, isporuči predavanje, pokuša da uspostavi komunikaciju tj. dobije odgovore o gradivu od nekoga i na kraju završi čas. I tako svaki dan. Dakle, klasičan birokratski sistem pružanja usluga, kao i čekanje u pošti ili kod državnog lekara. Pri tome je predavač konstantno ometan od velike većine đaka koje uopšte ne interesuje gradivo.

Zato sa smanjenjem broja đaka raste i kvalitet obrazovanja a najbolje je kad je odnos 1:1.
 
Brzinu kojom vecina dece koja koristi mobilnu tehnologiju razmislja nije moguce dostici klasicnim nacinom odrzavanja nastave. Prosveta mora da predje na mnogo brze metode koje podrzava tehnologija kojom deca rukuju. Posle obdanista deca usvajaju znanja brzinom kojom savladavaju igrice, tako da klasicno obrazovanje ne moze da im zadrzi paznju.
Neophodna je potpuna promena obrazovnog sistema, a to nema veze sa koriscenjem mobilnih osim sto preko tih mobilnih moze da se sprovodi program koji prati i ubrzava nacin usvajanja programa.
Posto realno postoji razlika medju decom, pa neka jos ne prate tu brzinu za njih treba drzati nastavu na klasican nacin, znaci po izboru dece i roditelja organizovati i nastavu.
 
Cinjenica jeste da ima dosadnog gradiva, ali isto tako djecu uglavnom nista ne interesuje,a ni vecina nastavnika se i ne trudi,a i ne zna da nesto zanimljivo objasni.
Ali tako je bilo i u nase vrijeme.Jedan,dva nastavnika ili profesora su bili zanimljivi i harizmaticni u izlaganju gradiva...ostali samo otaljavali.
Isto tako,i samo mali broj ucenika je istinski zanimalo gradivo,ostali su se smarali.
Prije par godina sam pohadjala kurs njemackog jezika.Profesorica je bila jako mlada,ali sam bila istinski odusevljena njenim predavanjem i objasnjavanjem.Trudila se da nam priblizi materiju,znala je to o cemu prica i nije joj bilo mrsko da ponovi po hiljadu puta,i svakom ponaosob.Nije bilo suvoparno,nego bas zanimljivo na casu,a trazila je i disciplinu...obavezno pisanje zadace,lekcija,rijeci...i iako nas je bilo razlicitih godista,svi smo to postovali.

Одакле вам тај став да објашњавање треба да буде занимљиво? Мислим да смо овде почели да патимо од диктатуре комфора.На крају ће деца престати да иду код зубара јер им тамо није пријатно и занимљиво.

И не треба да нам понављају ствари хиљаду пута. Ако нешто мора да понавља већ трећи пут значи да нешто није у реду са онима који слушају.
 
Brzinu kojom vecina dece koja koristi mobilnu tehnologiju razmislja nije moguce dostici klasicnim nacinom odrzavanja nastave. Prosveta mora da predje na mnogo brze metode koje podrzava tehnologija kojom deca rukuju. Posle obdanista deca usvajaju znanja brzinom kojom savladavaju igrice, tako da klasicno obrazovanje ne moze da im zadrzi paznju.
Neophodna je potpuna promena obrazovnog sistema, a to nema veze sa koriscenjem mobilnih osim sto preko tih mobilnih moze da se sprovodi program koji prati i ubrzava nacin usvajanja programa.
Posto realno postoji razlika medju decom, pa neka jos ne prate tu brzinu za njih treba drzati nastavu na klasican nacin, znaci po izboru dece i roditelja organizovati i nastavu.

Деца не усвајају скоро никаква знања путем тих технологија. Информисаност није знање.

Ситуација је обрнута, потребно је успорити образовни процес. Деца у школи само примају гомиле података, мисле да је гомила података у глави знање и захвтевају високе оцене за своје незнање преплављено информацијама. Зато их данас претрпавају са гомилама градива и зато уче по цео дан, а на крају основне или средње школе скоро ништа не знају. Мора се зауставити тај информатички терор.
 
Treba promeniti pristup nastavi. Sa druge strane, prosveta je postala uhlebljenje za one koji nemaju gde. Učitelj/nastavnik ne može biti svako, moraš imati veštinu da preneseš znanje i zaniteresuješ učenike.
Па и није свако наставник или учитељ. Ти људи завршавају факултете, стажирају, полажу испите за лиценцу. Посматрају их док раде, долазе им инспекције, педагози и психолози на часове, итд. Неко можда тај посао ради за оцену 10, а неко други за 6, али већина га ради за пролазну оцену. А дете углавном и не боље учило када би професор био бољи од те двојице. Обојица су довољно добра за њега. Не треба мени Новак Ђоковић да ме учи тенису, мени је довољна и 765 девојка са листе.
 

Back
Top