zašto su japanska deca poslušna i nikad ne histerišu?

Stojkov Menidjer

Stara legenda
Poruka
81.386
images


Mladi Japanci starije ljude ne smatraju dosadama, već izvorom mudrosti. Zauzvrat, stari ne viču na mlade i ne kritikuju ih, već im prenose tu svoju mudrost


Karakter ljudi iz Japana ne prestaje da oduševljava ceo svet. Svi smo imali prilike da čujemo koliko su uporni, istrajni, kako ni pod kojim okolnostima ne gube pribranost i osećaj za komunikaciju. Takođe su poznati po svom poštovanju prema drugima i izuzetno marljivom radu.

Deca iz Japana veoma se razlikuju od dece sa Zapada. Umerena su i lepo se ponašaju, slušaju svoje roditelje i nikada ne histerišu i nemaju napade besa. U čemu je tajna?



203761_shutterstock-177794165_ls.jpg


Japanci veoma cene porodične veze

Bliski odnos među članovima porodice različitih generacija je nešto što, između ostalog, čini Japance tako posebnim. Ta veza između starih i mladih zasnovana je na dubokom saosećanju i međusobnoj brizi, kakva se, nažalost, ne može videti nigde drugo u svetu. Stari ljudi se u Japanu smatraju izvorom mudrosti i zaslužuju posebnu pažnju i poštovanje.

Sa druge strane, stari ljudi imaju puno strpljenja i ljubavi za mlade. Stari Japanci ponašaju se kao mentori, ne kao kritičari i sprovodioci kazne. U tome leži ključ harmonije među generacijama.

Japanci cene i poštuju sve svoje rođake. Istovremeno, imaju veoma striktne granice. Na primer, smatra se neprihvatljivim da baka i deka gaje unuče, zato što roditelji nemaju dovoljno vremena. Porodične veze u Japanu nisu zasnovane na "razmeni usluga", već na verovanju da sve na ovom svetu ima svoje mesto.

Razumevanje roditeljstva

Većina porodica u Japanu veruje da roditeljstvo treba da bude zasnovano na osećajnosti i razumevanju. Podizanje glasa na dete u Japanu je jednako svim drugim, oštrim kaznama. Roditelji u Zemlji izlazećeg Sunca veruju da izbegavanjem kažnjavanja zapravo uče decu kako da se povežu sa svetom i poštuju tuđa osećanja.

Ako dete nije dobro, mama i tata ga kažnjavaju pogledom ili gestom neodobravanja. Na taj način pokazuju da je takvo ponašanje neprihvatljivo. Fraze poput "povredićeš je/ga" ili "povredićeš se" koriste se da ukažu na nepravilno ponašanje i posledice, a ne tek tako.

Isto pravilo primenjuje se za predmete. Na primer, ako dete polomi igračku, roditelj će reći "pogrešio si", a ne "polomio si igračku". Japanci naglašavaju važnost dela, a ne funkcionalnost predmeta. Zato deca od ranog detinjstva uče da budu svesna svega u svakoj situaciji i da vode računa o svemu oko sebe.

Najveća tajna je - slobodno vreme

Japanci svoje slobodno vreme provode sa decom. Učenje ne smatraju zasebnom aktivnošću, već sve rade zajedno. Njima je najvažnije da izgrade jaku vezu s decom.

https://stil.kurir.rs/porodica/vase...-japanska-deca-poslusna-i-nikada-ne-histerisu

images

japanski samuraj strpljivo, smireno i marljivo kolje a ne ko ovi drogirani iz Amerike

eh... daleko je Japan...
odeš u Grčku nisi se pošteno ni razgaćio na plaži kad:
Baaabooo baaabooo kuuupit krofana
Baaabooo aj pačalinke uzjet sa nutelom
baaabooo vid magareee slikavat za emotivne uspomjene
Aaaaaaaaaa nemoj babo aaa nemoj babo aaaa
 
Poslednja izmena:
Da li bi voleli da vam je dete kao japansko?

ja ne bih
Заборавио си да кажеш да су Јапанке најзгодније жене на свету јер пију зелени чај у неограниченим количинама.
Ове наше кафу са млеком и шећером и после куку мени оклеН ми целулит ))
 
Заборавио си да кажеш да су Јапанке најзгодније жене на свету јер пију зелени чај у неограниченим количинама.
odličan je za regulaciju holesterola
pazi kad organizam traži taj čaj
kao ono kad ti se pripije mleko
ili prijede pljeskavica
 
decu treba postovati i uvazavati odmalena

ja sam recimo cesto vodio decu u prodavnicu , ali se pre odlaska dogovorimo

* idemo da vidimo sta ima, sta odaberete to cemo kupiti. ako pocnete da se derete za jos nesto, dobicete ali vise necemo ici u prodavnicu zajedno*

i to je radilo, nisu kmekali po prodavnici i pravili scene
decu treba učiti sreći a ne hedonizmu

znači ne puštati ga da radi sve što mu je lepo u momentu već objasniti svrhu
 
misliš ne kockaju se sa životom?
A ne znam, nisam neki stručnjak za Japan baš, sticajem okolnosti poznajem jednu Japanku, udatu za Bosanca :D i više puta smo pričale o razlikama između "njih" i "nas". Djetinjstva im jako kratko traju, nema tu previše igre, nestašluka, jako rano počnu voditi računa o sebi, znaju za rad, red i disciplinu već sa 2-3 god. Učiti isto počnu jako rano, njihovo pismo je i njima teško, od svih tih desetina hiljada slova i znakova koje sadrži Japansko pismo, npr. fakultetski obrazovan Japanac zna oko 8000. Godišnji odmori su im normalni tek nakon 60.-70. godine života. Sve im je isplanirano i plana se drže. Ne bih voljela imati dijete kao japansko :D
 
decu treba postovati i uvazavati odmalena

ja sam recimo cesto vodio decu u prodavnicu , ali se pre odlaska dogovorimo

* idemo da vidimo sta ima, sta odaberete to cemo kupiti. ako pocnete da se derete za jos nesto, dobicete ali vise necemo ici u prodavnicu zajedno*

i to je radilo, nisu kmekali po prodavnici i pravili scene
Moji roditelji su imali super taktiku, prije ulaska u prodavnicu, tržni centar i sl. kažu mu pravilo: možeš dobiti šta god poželiš ali samo jedno! I obično je bilo ovako: ugledam lutku-hoću je! i uzmem je, stavim u kolica, roditelji i ne gledaju cijenu, nevažna im je..par polica dalje ugledam flomastere, želim ih! ok, znam pravilo, sama odnesem lutku gdje joj je mjesto, vratim se do flomastera, stavim ih u kolica i idemo dalje. Bude tu nekih 20-30 vraćanja, trčanja, predomišljanja-ali rekli su šta god želim ali jedno! Od igračaka, preko raznih slatkiša dođemo do blagajne, moj "ulov" je u kolicima, ja zadovoljna, roditelji nezainteresovani, aposultno ih ne zanima šta sam izabrala i koliko to košta jer znaju da "padam" na blagajni kad ugledam Tik Tak bombonice :)
 
Moji roditelji su imali super taktiku, prije ulaska u prodavnicu, tržni centar i sl. kažu mu pravilo: možeš dobiti šta god poželiš ali samo jedno! I obično je bilo ovako: ugledam lutku-hoću je! i uzmem je, stavim u kolica, roditelji i ne gledaju cijenu, nevažna im je..par polica dalje ugledam flomastere, želim ih! ok, znam pravilo, sama odnesem lutku gdje joj je mjesto, vratim se do flomastera, stavim ih u kolica i idemo dalje. Bude tu nekih 20-30 vraćanja, trčanja, predomišljanja-ali rekli su šta god želim ali jedno! Od igračaka, preko raznih slatkiša dođemo do blagajne, moj "ulov" je u kolicima, ja zadovoljna, roditelji nezainteresovani, aposultno ih ne zanima šta sam izabrala i koliko to košta jer znaju da "padam" na blagajni kad ugledam Tik Tok bombonice :)
:heart:
 
Moji roditelji su imali super taktiku, prije ulaska u prodavnicu, tržni centar i sl. kažu mu pravilo: možeš dobiti šta god poželiš ali samo jedno! I obično je bilo ovako: ugledam lutku-hoću je! i uzmem je, stavim u kolica, roditelji i ne gledaju cijenu, nevažna im je..par polica dalje ugledam flomastere, želim ih! ok, znam pravilo, sama odnesem lutku gdje joj je mjesto, vratim se do flomastera, stavim ih u kolica i idemo dalje. Bude tu nekih 20-30 vraćanja, trčanja, predomišljanja-ali rekli su šta god želim ali jedno! Od igračaka, preko raznih slatkiša dođemo do blagajne, moj "ulov" je u kolicima, ja zadovoljna, roditelji nezainteresovani, aposultno ih ne zanima šta sam izabrala i koliko to košta jer znaju da "padam" na blagajni kad ugledam Tik Tok bombonice :)
:D slicno
:D:D:D:D
 
Nzm,...meni su sva deca slatka!
I ova poslušna i neposlušna.
Sad se deca sama oblače već sa tri godine.
Neću to,...hoću ovo,... daš mu veš, neću te gaće,... baca ih i uzima druge! Ja ili nisam znala ili nisam imala šta da biram, šta ti baka obuče, to ti je!
Po starim slikama vidim, koliko sam bila "doterana".Gore rolka, dole hulahop!:hehe:
I ono što mi je mnogo čudno. Deca koja sa tri godine, još ne izgovaraju normalno sve reči, a već tipkaju mob.telefone.
Generacije "mutavih".
Daj mu telefon, da vidiš koliko nije mutavo.
 
Poslednja izmena:
A ne znam, nisam neki stručnjak za Japan baš, sticajem okolnosti poznajem jednu Japanku, udatu za Bosanca :D i više puta smo pričale o razlikama između "njih" i "nas". Djetinjstva im jako kratko traju, nema tu previše igre, nestašluka, jako rano počnu voditi računa o sebi, znaju za rad, red i disciplinu već sa 2-3 god. Učiti isto počnu jako rano, njihovo pismo je i njima teško, od svih tih desetina hiljada slova i znakova koje sadrži Japansko pismo, npr. fakultetski obrazovan Japanac zna oko 8000. Godišnji odmori su im normalni tek nakon 60.-70. godine života. Sve im je isplanirano i plana se drže. Ne bih voljela imati dijete kao japansko :D
tokom tranzicione privatizacije društvene firme "Balvan & Medo" uBosni, japanski kupac saziva radnički sastanak i objašnjava:

Japanac:
Ja sam uspešan u životu, pitate se zašto?

- Na prvom mestu mi Japan
- Na drugom mestu ovaj posao kojim moj Japan jača
- Na trećem mestu mi porodica koja mi daje podršku za ovaj posao sa kojim moj Japan jača

Ima li ko pitanja ili primedbu?

Komešaju se radnici, vide neće biti tu čista pisla, ovo nisu doživljavali..

Tek Muja digne dva prsta i izadje za mikrofon:

Muja:
e Gazda kod mene ti je 'vako:

- na prvom mjestu mi je moja Fata, hrani me i pere i djece mi izrodila
- na drugom mjestu mi posa, ni prvi ni posljednji a radim ga dokle god mogu odnijet Fati dovoljno da me nahrani i djecu dizat
- a na trećem mjestu mi Japan

:lol: :super:
 
Poslednja izmena:
tokom tranzicione privatizacije društvene firme "Balvan & Medo" uBisni, japanski kupac saziva radnički sastanak i objašnjava:

Japanac:
Ja sam uspešan u životu, pitate se zašto?

- Na prvom mestu mi Japan
- Na drugom mrstu ovaj pisao kojim moj Japan jača
- Na trećem mestu mi porodica koja mi daje podršku za ovaj posao sa kojim moj Japan jača

Ima li ko pitanja ili primedbu?

Komešaju se radnici, vide neće biti tu čista pisla, ovo nisu doživljavali..

Tek Muja digne dva prsta i izadje za mikrofon:

Muja:
e Gazda kod mene ti je 'vako:

- na prvom mjestu mi je moja Fata, hrani me i pere i djece mi izrodila
- na drugom mjestu mi posa, ni prvi ni pisljednji a radim ga dokle god mogu odnijet Fati dovoljno da me nahrani i djecu dizat
- a trećem mjestu mi Japan

:lol: :super:
 
Ni ja.
Totalno druga kultura i civilizacija. Zapanjacima strana i nedokučiva.
Iako se divim svim starim kulturama i civilizacijama, koje opstaju uprkos svemu, mda...poslušno dete? Nisam ni sama bila takva. Kako da to sada ja očekujem.

Tekst nije bas kako treba.

Istina je da Japanke svoje bebe nose svuda sa sobom. Nikada ih ne ostavljaju i Japan je prepun lepih mama sa bebama koje retko voze u kolicima a cesce nose na grudima.
U Japanu majke spavaju sa svojom decom...zapravo, roditelji spavaju u istom krevetu sa malisanima pa su malisani mirniji, potrebe su zadovoljene. Veze izmedju clanova porodice su cvrste.

Postoji japanska poslovica koja kaze kako deca rastu slobodno do pete godine, od pete do petnaeste slusaju roditelje a nakon toga postaju ravnopravni u razgovoru sa roditeljima.

Ima puno dobrih stvari...meni bliskih stavova.
 
Мени се допада што деца тамо за собом склоне, обришу. А не као многи овде, седе као бегови док мама донесе, принесе, склони... Овде се могу видети одрасли људи, од 16, 20, 25 година како седну, једу и оду. Ни тањир за собом да склоне. А мајке се још хвале како су маме квочке и праве ретарде од деце.
Још када чујем "помаже ми у кући". Побогу, не помаже теби него се нормално влада у простору у ком живи. То није за хвалу, то треба да се подразумева.
 

Back
Top