Zasto su crkva i ultradesnicari protiv referenduma o Kosovu?

srpskiliberal

Zainteresovan član
Poruka
223
Kada se spomene referendum ili samo javna diskusija u vezi odnosa Srbije prema pitanju Kosova, dezurni protivnici te ideje su ultradesnicari i crkva. Zasto bi bili protiv ako su vec tako ubedjeni u svoju krilaticu koju kao papagaji ponavljaju da su Srbi saborno protiv bilo kakvog dovodjenja u pitanje naseg pogleda na konacno resenje statusa, u kojem se smatra da ce Putin ili Isus Hrist sprziti ognjem i macem Albance i sve nase "neprijatelje", te nam na tacni ponuditi kljuceve Pristine i Prizrena? To podsvest iz njih progovara strahom, jer i sami znaju da ta sabornost ne postoji. Boje se i apsolutno su svesni da su gradjani Srbije u vecini zapravo realni i da svako ima neki svoj pogled na to kako i sta raditi sa Kosovom.

Da ne bude zabune, smatram da Kosovo jos uvek ne treba priznati jer Srbija i Srbiji lojalni gradjani na Kosovu (Romi, Askalije, Srbi i Goranci) nisu dobili adekvatno obestecenje.
Zasto se narod ne bi pitao da li priznati Kosovo ili se boriti za vracanje pod nas suverenitet? Onda, zasto se ne bi pitalo oko uslova (obestecenja) priznanja ako cemo ga priznati kao nezavisnu drzavu? Zasto se ne bi pitalo gradjane oko opcija, na koji nacin se dugotrajno planira vracanje Kosova u sastav Srbije?

Ova situacija gde se ne zna sta raditi, gde smo bez ikakvog plana je najgora po nase interese. Vreme ne radi za nas. Dok se bude cekalo i ne preduzimalo ista, nestace Goranci, Romi, Srbi i Askalije sa Kosova, vreme i realnost ce pojesti sve dokumente koje se ticu imovine drzave Srbije na Kosovu od pre juna 1999. Stasace nove generacije Albanaca koji nisu ni bili zivi dok je Srbija vladala Kosovom. U njihovoj svesti ce Srbija biti kao u nasoj Estonija.

Ne postoji nikakva sansa, osim prirodne katastrofe, da Srbija povrati Kosovo. Demografija vise ne radi toliko za Albance kao pre, ali pogotovo ne radi za nas. Cak i da nam NATO odveze ruke da vojnom i policijskom akcijom oslobodimo Kosovo, mi tamo ne mozemo da zvedemo vlast jer ce se Albanci stalno dizati na oruzani ustanak. Prolazili bismo kao Britanci, Rusi i Ameri u Afganistanu. Svakog dana bi obezglavljene srpske vojnike vracali za Beograd, Nis i Novi Sad u limenim sanducima. Teroristicki napadi po Beogradu bi bili kao dobar dan. Srbija ne samo da nema ljudi toliko za bacanje u smrt, nego ne bi imala ni sredstva da finansira prisustvo takve sile da svakodnevno gusi otpor. Dakle, kada imas toliko nelojalno i gusto naseljeno stanovnistvo na kompaktnoj teritoriji koje je sklono ustancima, mozes ga trajno poraziti samo genocidom i etnickim ciscenjem! Srbija ima silu da to uradi (pod uslovom da je niko ne spreci sa zapada i istoka), ali to Srbija i gradjani Srbije ne bi zeleli. Koliko god da se veliki broj Srba zaklinje Kosovom, ipak ogromna vecina Srba ne bi pristala na to da mi nekoga genocidisemo, pravimo masovne grobnice, ubijamo zene, muske civile i decu. To je probao Milosevic tajno, pa smo dobili NATO bombe po glavi. Ukoliko bismo to i uradili, zasluzili bismo da se Srbija izbrise sa politicke karte sveta za taj neoprostiv greh. Niko u svetu vise nece tolerisati genocide, pogotovo ne u Evropi!

Ako ne mozemo da povratimo Kosovo, tj. da ono bude u sastavu Srbije i pacifikovano, onda je priznanje nezavisnosti jedino moguce resenje. Tu Srbija mora da izvuce maksimum za sebe i sebi lojalne gradjane dole. Mora se sve staviti na papir. Sta je pre 1999. ili pre 1989. bilo u vlasnistvu Republike Srbije da joj se restitucijom vrati. Srbiji lojalnim gradjanima - Srbima, Gorancima, Askalijama, Romima i Bosnjacima autonomna jedinica sa glavnim gradom u severnoj KM. Ta autonomija bi imala specijalne veze sa Srbijom i ukljucivala bi sve crkve i manastire na Kosovu. Poseban ugovor sa svim clanicama saveta bezbednosti da je teritorijalni integritet Srbije, posto prizna Kosovo, nedeljiv za vjek i vjekova. Da se vise nijedan kvadratni milimetar Srbije ne moze otcepiti. Da se vrati imovina svim kosovskim nealbancima i Srbiji lojalnim Albancima, koja je ukradena posle 1999.
 
Ne znam zašto bi bili protiv referenduma kada anketa pokazuje ovo.

pitanje3_Kosovo_pogaca-1024x672.png
 
Kada se spomene referendum ili samo javna diskusija u vezi odnosa Srbije prema pitanju Kosova, dezurni protivnici te ideje su ultradesnicari i crkva. Zasto bi bili protiv ako su vec tako ubedjeni u svoju krilaticu koju kao papagaji ponavljaju da su Srbi saborno protiv bilo kakvog dovodjenja u pitanje naseg pogleda na konacno resenje statusa, u kojem se smatra da ce Putin ili Isus Hrist sprziti ognjem i macem Albance i sve nase "neprijatelje", te nam na tacni ponuditi kljuceve Pristine i Prizrena? To podsvest iz njih progovara strahom, jer i sami znaju da ta sabornost ne postoji. Boje se i apsolutno su svesni da su gradjani Srbije u vecini zapravo realni i da svako ima neki svoj pogled na to kako i sta raditi sa Kosovom.

Da ne bude zabune, smatram da Kosovo jos uvek ne treba priznati jer Srbija i Srbiji lojalni gradjani na Kosovu (Romi, Askalije, Srbi i Goranci) nisu dobili adekvatno obestecenje.
Zasto se narod ne bi pitao da li priznati Kosovo ili se boriti za vracanje pod nas suverenitet? Onda, zasto se ne bi pitalo oko uslova (obestecenja) priznanja ako cemo ga priznati kao nezavisnu drzavu? Zasto se ne bi pitalo gradjane oko opcija, na koji nacin se dugotrajno planira vracanje Kosova u sastav Srbije?

Ova situacija gde se ne zna sta raditi, gde smo bez ikakvog plana je najgora po nase interese. Vreme ne radi za nas. Dok se bude cekalo i ne preduzimalo ista, nestace Goranci, Romi, Srbi i Askalije sa Kosova, vreme i realnost ce pojesti sve dokumente koje se ticu imovine drzave Srbije na Kosovu od pre juna 1999. Stasace nove generacije Albanaca koji nisu ni bili zivi dok je Srbija vladala Kosovom. U njihovoj svesti ce Srbija biti kao u nasoj Estonija.

Ne postoji nikakva sansa, osim prirodne katastrofe, da Srbija povrati Kosovo. Demografija vise ne radi toliko za Albance kao pre, ali pogotovo ne radi za nas. Cak i da nam NATO odveze ruke da vojnom i policijskom akcijom oslobodimo Kosovo, mi tamo ne mozemo da zvedemo vlast jer ce se Albanci stalno dizati na oruzani ustanak. Prolazili bismo kao Britanci, Rusi i Ameri u Afganistanu. Svakog dana bi obezglavljene srpske vojnike vracali za Beograd, Nis i Novi Sad u limenim sanducima. Teroristicki napadi po Beogradu bi bili kao dobar dan. Srbija ne samo da nema ljudi toliko za bacanje u smrt, nego ne bi imala ni sredstva da finansira prisustvo takve sile da svakodnevno gusi otpor. Dakle, kada imas toliko nelojalno i gusto naseljeno stanovnistvo na kompaktnoj teritoriji koje je sklono ustancima, mozes ga trajno poraziti samo genocidom i etnickim ciscenjem! Srbija ima silu da to uradi (pod uslovom da je niko ne spreci sa zapada i istoka), ali to Srbija i gradjani Srbije ne bi zeleli. Koliko god da se veliki broj Srba zaklinje Kosovom, ipak ogromna vecina Srba ne bi pristala na to da mi nekoga genocidisemo, pravimo masovne grobnice, ubijamo zene, muske civile i decu. To je probao Milosevic tajno, pa smo dobili NATO bombe po glavi. Ukoliko bismo to i uradili, zasluzili bismo da se Srbija izbrise sa politicke karte sveta za taj neoprostiv greh. Niko u svetu vise nece tolerisati genocide, pogotovo ne u Evropi!

Ako ne mozemo da povratimo Kosovo, tj. da ono bude u sastavu Srbije i pacifikovano, onda je priznanje nezavisnosti jedino moguce resenje. Tu Srbija mora da izvuce maksimum za sebe i sebi lojalne gradjane dole. Mora se sve staviti na papir. Sta je pre 1999. ili pre 1989. bilo u vlasnistvu Republike Srbije da joj se restitucijom vrati. Srbiji lojalnim gradjanima - Srbima, Gorancima, Askalijama, Romima i Bosnjacima autonomna jedinica sa glavnim gradom u severnoj KM. Ta autonomija bi imala specijalne veze sa Srbijom i ukljucivala bi sve crkve i manastire na Kosovu. Poseban ugovor sa svim clanicama saveta bezbednosti da je teritorijalni integritet Srbije, posto prizna Kosovo, nedeljiv za vjek i vjekova. Da se vise nijedan kvadratni milimetar Srbije ne moze otcepiti. Da se vrati imovina svim kosovskim nealbancima i Srbiji lojalnim Albancima, koja je ukradena posle 1999.
jer onda ne možemo da naplatimo pare preko Medjunarodnog Suda za:
- invaziju 1999
- invaziju 1941
- invaziju 1914

samo za 1999 bude oko 120 milijardi dolara što je lep kapital za Privatnike Srbije, krke iz budžeta pa kupimo odelce pa u medije prduckamo o biznisu...
 
Pa to je uradio Milosevic i svalio krivicu na narod,jer je bilo jasno da niko nece od Srba glasati sa odcepljenje Kosova i Metohije,pa smo zato bili bombardovani
Referendum je "svaljivanje krivice na narod"? E ovo je novo :rotf:
Putin da kaže Krimljanima da zbog njih svi Rusi trpe sankcije, a Boris Džonson Škotima da su Englezi krivi što Škoti više nisu u EU :rotf:
 
Ne znam zašto bi bili protiv referenduma kada anketa pokazuje ovo.

Pogledajte prilog 936974

А зашто би се правио референдум о Косову и Метохији ако анкете показују ово са слике?

Која је поента референдума, и која је поента ове дебилне теме?
 
А где су то Црква и ултрадесничари против референдума како имплицира постављач теме? А ко је за референдум, ко је предложио референдум, па имамо да је Црква и ултрадесничари против референдума? А јесу ли ултралевичари за референдум или су и они против референдума? А другосрбгијанци, јесу ли за референдум или против референдума?

Где се уопште води у јавности расправа о референдуму о Косову???



Питање из наслова је логички тотално наопако постављено.
 
Kada se spomene referendum ili samo javna diskusija u vezi odnosa Srbije prema pitanju Kosova, dezurni protivnici te ideje su ultradesnicari i crkva. Zasto bi bili protiv ako su vec tako ubedjeni u svoju krilaticu koju kao papagaji ponavljaju da su Srbi saborno protiv bilo kakvog dovodjenja u pitanje naseg pogleda na konacno resenje statusa, u kojem se smatra da ce Putin ili Isus Hrist sprziti ognjem i macem Albance i sve nase "neprijatelje", te nam na tacni ponuditi kljuceve Pristine i Prizrena? To podsvest iz njih progovara strahom, jer i sami znaju da ta sabornost ne postoji. Boje se i apsolutno su svesni da su gradjani Srbije u vecini zapravo realni i da svako ima neki svoj pogled na to kako i sta raditi sa Kosovom.

Da ne bude zabune, smatram da Kosovo jos uvek ne treba priznati jer Srbija i Srbiji lojalni gradjani na Kosovu (Romi, Askalije, Srbi i Goranci) nisu dobili adekvatno obestecenje.
Zasto se narod ne bi pitao da li priznati Kosovo ili se boriti za vracanje pod nas suverenitet? Onda, zasto se ne bi pitalo oko uslova (obestecenja) priznanja ako cemo ga priznati kao nezavisnu drzavu? Zasto se ne bi pitalo gradjane oko opcija, na koji nacin se dugotrajno planira vracanje Kosova u sastav Srbije?

Ova situacija gde se ne zna sta raditi, gde smo bez ikakvog plana je najgora po nase interese. Vreme ne radi za nas. Dok se bude cekalo i ne preduzimalo ista, nestace Goranci, Romi, Srbi i Askalije sa Kosova, vreme i realnost ce pojesti sve dokumente koje se ticu imovine drzave Srbije na Kosovu od pre juna 1999. Stasace nove generacije Albanaca koji nisu ni bili zivi dok je Srbija vladala Kosovom. U njihovoj svesti ce Srbija biti kao u nasoj Estonija.

Ne postoji nikakva sansa, osim prirodne katastrofe, da Srbija povrati Kosovo. Demografija vise ne radi toliko za Albance kao pre, ali pogotovo ne radi za nas. Cak i da nam NATO odveze ruke da vojnom i policijskom akcijom oslobodimo Kosovo, mi tamo ne mozemo da zvedemo vlast jer ce se Albanci stalno dizati na oruzani ustanak. Prolazili bismo kao Britanci, Rusi i Ameri u Afganistanu. Svakog dana bi obezglavljene srpske vojnike vracali za Beograd, Nis i Novi Sad u limenim sanducima. Teroristicki napadi po Beogradu bi bili kao dobar dan. Srbija ne samo da nema ljudi toliko za bacanje u smrt, nego ne bi imala ni sredstva da finansira prisustvo takve sile da svakodnevno gusi otpor. Dakle, kada imas toliko nelojalno i gusto naseljeno stanovnistvo na kompaktnoj teritoriji koje je sklono ustancima, mozes ga trajno poraziti samo genocidom i etnickim ciscenjem! Srbija ima silu da to uradi (pod uslovom da je niko ne spreci sa zapada i istoka), ali to Srbija i gradjani Srbije ne bi zeleli. Koliko god da se veliki broj Srba zaklinje Kosovom, ipak ogromna vecina Srba ne bi pristala na to da mi nekoga genocidisemo, pravimo masovne grobnice, ubijamo zene, muske civile i decu. To je probao Milosevic tajno, pa smo dobili NATO bombe po glavi. Ukoliko bismo to i uradili, zasluzili bismo da se Srbija izbrise sa politicke karte sveta za taj neoprostiv greh. Niko u svetu vise nece tolerisati genocide, pogotovo ne u Evropi!

Ako ne mozemo da povratimo Kosovo, tj. da ono bude u sastavu Srbije i pacifikovano, onda je priznanje nezavisnosti jedino moguce resenje. Tu Srbija mora da izvuce maksimum za sebe i sebi lojalne gradjane dole. Mora se sve staviti na papir. Sta je pre 1999. ili pre 1989. bilo u vlasnistvu Republike Srbije da joj se restitucijom vrati. Srbiji lojalnim gradjanima - Srbima, Gorancima, Askalijama, Romima i Bosnjacima autonomna jedinica sa glavnim gradom u severnoj KM. Ta autonomija bi imala specijalne veze sa Srbijom i ukljucivala bi sve crkve i manastire na Kosovu. Poseban ugovor sa svim clanicama saveta bezbednosti da je teritorijalni integritet Srbije, posto prizna Kosovo, nedeljiv za vjek i vjekova. Da se vise nijedan kvadratni milimetar Srbije ne moze otcepiti. Da se vrati imovina svim kosovskim nealbancima i Srbiji lojalnim Albancima, koja je ukradena posle 1999.
Највећи део си добро написао, али си погрешно поставио тему, тачније са погрешном тврдњом. Управо су ти екстремнији националисти па и СПЦ за референдум. Често када се критикује тренутна политика према Косову из тог десничарског угла, најчешће се управо позива на референдум да се људи изјасне. И то се чини из прилично очигледних разлога, било какав референдум у Косову, чак и без озбиљније кампање, резултирао би масовном подршком народа оној политици која не иде ка признавању независности Косова. А све то би имало утицај као што би форумаш "Будала" рекао као да се изјашњавамо о гравитацији.

Са друге стране ја јесам за рационализацију тог проблема. Да не причамо о Косову кроз призму Милоша Обилића и цара Лазара, већ да видимо шта је то што у овом историјском тренутку и политичким околностима можемо да извучемо. И ту морамо да имамо један тежак судар са реалношћу. Први је да ту немамо суверенитет још од 1999. године, а други је да ту живи негде око милион и по (по проценама око 1,2 милиона) шиптара. То је можда и најтежа чињеница. У теорији, чак и када би се све договорило да се Космет формално врати под суверенитет Србије, довољно је само рећи да бисмо поново имали милион и по гладних уста да хранимо, имајући у виду да осим шверца и криминала доле скоро ништа и не функционише. Трећа реалност је да ова накарадна држава има подршку тренутно најмоћнијих земаља света, а да су наши савезници прилично далеко од овог региона.

Али све то не значи да бисмо требали да прихватимо независност Космета. Јер такође постоје и неке чињенице које нису толико против нас. Прва је да је Косово недовршена и реално, неуспешна држава. На међународном плану је непризната и ова територија је више неки протекторат него суверена земља. Од нас зависи да ли ће они у међународно-правном поретку добити пун легитимитет. Дакле ипак имамо један јак штих у руци. Јер да је све готово, да је све признато, продато, издано, ми данас не бисмо имали хиљадити круг разговора, посредовање и слично.

Друга ствар која је добра, они Срби који су доле остали живе у неким компактним заједницама. Север Косова, Грачаница и неколико енклава и поред свих проблема успевају да се комплетно не интегришу у косовску државу. Дакле оно што су шиптари на Косову били у оквиру наше државе, то су сада преостали Срби, у много мањем обиму наравно, на територији такозваног независног Косова.

Трећа ствар која је добра и која нама иде у прилог је чињеница да Косово није успело да се пребаци од зависности од Србије на неке друге земље. Од нас зависе у економском смислуи, па и у енергетици, а посебно у транспорту. Колико год то ненормално звучало, у овом тренутку они су нешто као нека наша економска мини-колонија. Само што за разлику од времена док смо имали суверенитет, где смо морали нашим парама да им дајемо социјалну помоћ и да их хранимо, сада од њих узимамо паре за извоз (односно дистрибуцију) наше робе доле. Чак је Тачи или Харадинај имао неуспешну кампању бојкота српских производа у време док је увео таксе, где је наш извоз (условно речено извоз) премашивао пола милијарди евра, а он је на неком билборду написао колико је то авиона, тенкова, хаубица којима се наоружава наша војска. И поред тога бојкот српске робе није успео јер је у односу цене и квалитета најисплативија.

Четврта ствар која нам иде у прилог је чињеница да је демографски налет шиптара престао. И код њих је стигао 21. век ни њихове жене више не служе само за рађање, већ се култивишу, желе да раде, студирају и слично. Нове генерације нису више толико спремне за умирање као њихове претходне генерације, јер и они виде како се живи у свету, па им Немачка, Швица и друге земље више нису недостижан сан. Баш то успоравање наталитета и снажна миграција на запад доводе до опадања и њихових бројки. На тај начин они губе буквално најјачи адут а то је демографија. Наравно то је процес који треба да траје деценијама и да има ове тенденције како би се осетило конкретно, али почело је. Оно што мене радује, то је да овакво Косово доживљава судбину хрватске, Црне Горе и других земаља које су настале од некадашње државе. Сви су се надали само да стекну независност и да се "ослободе" Београда и оне цветају. Било некад "Трепча ради, Београд се гради" (као што је свака република имала сличан поклич), биле су приче да Косово само од Трепче може да живи богато, као црногорци само од туризма. И нема више Београда да их малтретира, а они као и сви други, направили такву "државу" из које њихов народ бежи главом без обзира. Док је Београд био главни чак и ти шиптари су остајали, односно селили се у мањем интензитету, али сада је буквално бежанија. Исто тако и у хрватској и у Федерацији и на свим другим местима где су плакали да су потлачени.

Дакле имамо ми још да се ћерамо око свега овога, али прва ствар коју треба избећи је рат или било какав сукоб, јер демографски време не иде за нас, али економски ми колико год да смо бедни ипак смо неко ко напредује брже од њих. А на крају економска моћ је та (или која ће нас спречити) да остваримо своје циљеве.
 
UN smatra 1244.

УН им аједно ситним словим аправило....

'у две недеље побијеш колико можеш .. па се за 100 година извинеш '

То правило су применили Белгијанци, Немци, Французи ... Енглези одбијају да се извину ....

Све су побили горе наведени пре 100 година док су били МОНАРХИСТИ ... па се сада као РЕПУБЛИКАНЦИ пардонирају

Време је да васпитани МОНАРХИСТИ Србије науче и та УН правила
 
Poslednja izmena:

Back
Top