gost 331040
Domaćin
- Poruka
- 3.329
i trpi dok ga yebu?
na temu me je inspirisao tekst jednog ex yu stručnjaka iz oblasti računarstva i informacionog menadžmenta, koji se pre nekoliko godina, vođen entuzijazmom, patriotizmom, nostalgijom i dobrom voljom, odlučio vratiti na balkan i započeti neki posao.
nije za temu bitan lično on, niti njegov slučaj, ali me je pitanje koje je postavio na početku, navelo da nešto slično preformulišem u prostačku formu i pitam ono u naslovu i uvodu.
on se posle vrlo lošeg ovdašnjeg iskustva pitao:
na kraju se pokupio i otišao (imao je kud), odustao od svega shvativši da je borba sa vetrenjačama bespredmetna i oduzima snagu, potencijal i volju za bilo šta.
spasio se.
a vi?
da li ste (smo) toliko pripitomljeni da vam se svaka pomisao kako možete da utičete na promene u ovom društvu čini besmislena?
ako nemate izbora poput čoveka iz ovog primera da odete odavde, da li verujete da su po teoriji kritične mase moguće promene u društvu i može ih se ubrzati?
da li ćete (ćemo) samo mirno i dalje da sedite i gledate kako nas gramzivi sistem gura u sigurnu propast?
studenti, penzioneri, privatni poduzetnici, radnici, nezaposleni, očevi, momci, prosjaci, seljaci...svi samo ćute i prihvataju mrvice.
zašto?
ali, ako vam je dobro, onda ništa, sit back and enjoy the ride...ako vam to uopšte i preostane kao opcija.
na temu me je inspirisao tekst jednog ex yu stručnjaka iz oblasti računarstva i informacionog menadžmenta, koji se pre nekoliko godina, vođen entuzijazmom, patriotizmom, nostalgijom i dobrom voljom, odlučio vratiti na balkan i započeti neki posao.
nije za temu bitan lično on, niti njegov slučaj, ali me je pitanje koje je postavio na početku, navelo da nešto slično preformulišem u prostačku formu i pitam ono u naslovu i uvodu.
on se posle vrlo lošeg ovdašnjeg iskustva pitao:
Šta da radite kada jednog dana porastete dovoljno da shvatite da društvo u kojem ste odgajani funkcioniše na sistemu duboko institucionalizovane korupcije,i kada vam postane jasno da ostvarenje vaših životnih snova zavisi o odbacivanju vaših u djetinjstvu izgrađenih moralnih principa i igranju u toj istoj nemoralnoj igri?
na kraju se pokupio i otišao (imao je kud), odustao od svega shvativši da je borba sa vetrenjačama bespredmetna i oduzima snagu, potencijal i volju za bilo šta.
spasio se.
a vi?
da li ste (smo) toliko pripitomljeni da vam se svaka pomisao kako možete da utičete na promene u ovom društvu čini besmislena?
ako nemate izbora poput čoveka iz ovog primera da odete odavde, da li verujete da su po teoriji kritične mase moguće promene u društvu i može ih se ubrzati?
da li ćete (ćemo) samo mirno i dalje da sedite i gledate kako nas gramzivi sistem gura u sigurnu propast?
studenti, penzioneri, privatni poduzetnici, radnici, nezaposleni, očevi, momci, prosjaci, seljaci...svi samo ćute i prihvataju mrvice.
zašto?
Steta sto pojedinac mora osetiti haos i strah kako bi se u njemu rodila zvezda koja igra, F. Niče
ali, ako vam je dobro, onda ništa, sit back and enjoy the ride...ako vam to uopšte i preostane kao opcija.