Zašto se srpska prezimena završavaju na –ić?

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.641
Većina porodica u Srbiji nosi prezime po nekom od svojih predaka iz XIX veka.

opanci2.jpg


Kada govorimo o prezimenu, na samom početku važno je reći da prezimenska osnova može da bude različita. Najčešće je to lično ime rodonačelnika određene porodice. U najvećem broju slučajeva to je očevo, dedino ili ime nekog drugog muškog pretka u direktnoj liniji srodstva. Pobočna linija srodstva, javlja se samo u izuzetnim slučajevima. Postoje i prezimena nastala od imena ženskog pretka. "Osnivač prezimena" ne mora uvek da bude krvni srodnik. Ponekad to mogu da budu i druga lica (usvojitelj, staratelj, dobročinitelj i dr.). Takođe mogu biti i prema upečatljivoj osobini nekog od predaka, prema mestu gde porodica živi ili odakle se doselila itd.

Prezime je nastalo u drugoj polovini XIV veka. Srpska prezimena su uglavnom nastajala tako što se nastavak -ić, -ev ili -ov dodavao imenu oca, majke, dede ili nekoj drugoj osnovi.

Građenje prezimena
U građenju srpskih prezimena često učestvuju i prisvojni sufiksi -ov (-ev) i -in (koje je u nekim slučajevima nastalo od -ijin): Nikolin (od Nikola), Petrov (od Petar) itd. Javljaju se i sufiksi -ski (čki, ški) i -ac: Hristovski, Malagurski; Ponorac, Radovanac i dr. Vrlo često se prezimena grade kombinacijom sufiksa -ov (-ev) ili -in sa sufiksom -ić: Petrović, Milošević, Batinić, Guberinić i dr. U građenju srpskih prezimena događaju se mnoge glasovne promene karakteristične za srpski jezik.

Sufiks "ić" je slovenski deminutiv čija je osnovna uloga u stvaranju patronima i matronima:

Patronim: označava da je prezime nastalo od oca (npr. prezime Jovanović je nastalo od imena Jovan na koje je dodat nastavak "ov" što označava pripadnost i na kraju je pridodat deminutivni nastavak "ić" što znači maleni ili mladi).

Matronim: označava prezime nastalo od majke (npr. prezime Sarić - u ovom slčaju će na ima samo doda nastavak "ić")

Uzrok ovoj pojavi leži u činjenici da su se prezimena u Srbiji do druge polovine XIX veka menjala iz generacije u generaciju, tako da je većina stanovništva nosila prezime po imenu oca. Tako se dešavalo da u jednoj kući tri različite generacije imaju tri različita prezimena. U to vreme, stara, rodovska prezimena bila su mahom u manjini. Godine 1851. knez Aleksandar Karađorđević je doneo ukaz o nepromenljivosti prezimena, čime je u većoj meri zaustavljen proces menjanja istih.


Srpska prezimena mogu da budu građena i:

  • patronimična (Marković, Jovanović, Nikolić)
  • matronimična (Marić, Sarić, Nedić)
  • prema ličnoj osobini rodonačelnika (Ćosić, Brkić)
  • prema zanimanju rodonačelnika (Kovačević, Kolarević)
  • prema etničkoj pripadnosti (Bugarinović, Ciganović)
  • prema vojnom zvanju (Kaplarević, Kapetanović)
  • prema crkvenoj jerarhiji (Popović, Popov, Klisarević)
  • prema mestu porekla (Erdeljanović, Erdeljan, Sremčević, Sremac)
Istorija srpskih prezimena
Tamo gde su rano počele da se vode matične knjige i gde je vođena dobra administracija, prvenstveno na prostorima Austrougarske i Mletačke republike, na tim prostorima su prezimena fiksirana veoma davno. Takođe, tamo gde je bio jako izražen plemenski sistem, stara rodovska imena su se dugo održavala ne menjajući se često. Istraživanja pokazuju da su se prezimena najviše menjala na prostoru današnje uže Srbije i ona su na tom prostoru dosta kasno uvedena.

Austrougarska
Državne vlasti Austrougarske su administrativnim putem zabranjivale postojanje prezime sa nastavkom -ić kod Srba, donošenjem posebnog normativnog akta. 1817. godine izdale naređenje, po kojem Srbi u Austriji nisu smeli da nose prezimena sa nastavkom -ić, što je na području Ugarske posebno strogo sprovođeno. Tako su prezimena koja su se završavala sa -ević i -ović ostala sa nastavkom -ev i -ov. Kod prezimena gde je deminutivni dodatak -ić bio direktno pridodat na prezimensku osnovu, nastavak -ić zamenjivan je sa -in.

Kneževina Srbija
Nastanak današnjih prezimena u Srbiji vezuje se za kneza Aleksandra Karađorđevića, koji je 1851. godine jednim aktom naredio uspostavljanje trajnih prezimena po najstarijim i najznačajnim precima.


Neuobičajena srpska prezimena

Ipak, treba naglasiti da ima i dosta srpskih prezimena koja za osnovu prezimena imaju strano ime ili pojam a da su nosioci tog prezimena srpskog porekla. Tako su se kod nekih srpskih porodica u Vojvodini pojavila prezimena koja za osnovu imaju hungarizme (npr. Sabovljević, Kočijašević, Bac, itd.). Sa druge strane, u Crnoj Gori se tako pojavljuju i prezimena koja za osnovu imaju albanske reči (Zogović, Ljumović, Burmazović, itd).

Srbija Danas
*****************************************************

Da li znate zašto se srpska prezimena uglavnom završavaju ...

27352-srbija-696x432.jpg


U slovenskim narodima korišteno je mnogo sufiksa prilikom nastajanja prezimena. Najčešći nastavak znači malo i mlado, a nastavak ović upućuje da je “potomak od…”.

61462122354d6255cbf9e2335959737_orig.jpg
 
Prezime ili porodično ime, rođenjem nasleđujemo od predaka. Uz ime koje nam daju na rođenju i koje predstavlja našu ličnost i nas same, prezime označava poreklo, korene i tradiciju.

1487891_profimedia0345513973_ls.jpg



Prezime je nastalo u drugoj polovini 14. veka. Srpska prezimena su uglavnom nastajala tako što se nastavak -ić, -ev ili -ov dodavao imenu oca, majke, dede ili nekoj drugoj osnovi.


Kod Srba su najčešće prezimena nastajala na osnovu imena očeva, ali je dosta i onih koja su vezana za zanimanja, lične osobine, nadimke, mesto porekla...

Mnogi su, pri doseljavanju u nove srezove, morali da menjaju vlastito prezime i uzmu ono koje im sreski načelnik dodeli.

Korišćenje prezimena ustalilo se u srpskom narodu tek u 18. veku, a do tada je prošlo kroz nekoliko faza. Pre nastanka prezimena bio je rasprostranjen običaj da se uz ime dodaje naziv plemena iz kojeg se potiče. Zatim su korišćeni tzv. patronimi, izvedeni iz imena očeva - od Ivana su nastali Ivanovići, od Marka Markovići, od Petra Petrovići...

Načini na koji su nastajala su razni, a evo nekih od njih:

1) po ocu (najčešće) – Branković, Nenadović, Vukašinović...

2) po plemenu - Bodrić, Drobnjak, Vasojević...

3) po zvanju – Kapetanović, Popović, Vojvodić..

4) po zanimanju – Čobanović, Kovačević, Zlatarević...

5) po nadimku – Kurjaković, Surla, Zatezalo...

6) po osobinama – Glavonjić, Lepojević, Mudrinić...

7) po mestu porekla – Dobrnjac, Glamočanin, Lučanin...

Zanimljivo je i korišćenje nadimaka, koje svako u Srbiji dobije od malih nogu, pa nekad i zameni ime, te osobe uglavnom svi znaju po njemu, a ne po imenu. Takođe, ljudi su oduvek živjeli u zajednicama koje su imale svoja imena. Često se dešavalo da kad neko pređe u drugu zajednicu, u njoj dobije kao nadimak ime zajednice iz koje je došao. Tako se iz nadimka razvilo prezime kao dodatak imenu.

Većina porodica u Srbiji nosi prezime po nekom od svojih predaka iz 19. veka. Uzrok ovoj pojavi leži u činjenici da su se prezimena u Srbiji do druge polovine 19. veka menjala iz generacije u generaciju, tako da je većina stanovništva nosila prezime po imenu oca. Tako se dešavalo da u jednoj kući tri različite generacije imaju tri različita prezimena. U to vreme, stara, rodovska prezimena bila su mahom u manjini. Godine 1851. knez Aleksandar Karađorđević je doneo ukaz o nepromjenljivosti prezimena, čime je u većoj meri zaustavljen proces menjanja istih.

Prisetimo se nekih naših velikana iz istorije koji su promenili prezimena:

- Knjaz Miloš Obrenović rođen je kao Miloš Teodorović, a 1810. uzeo je prezime po imenu svog deda Obrena;

- Naslednici velikog Karađorđa Petrovića danas se prezivaju Karađorđević;

- U daljoj prošlosti, Nemanjići su lozu nazvali po velikom županu Stefanu Nemanji;

- Dalja loza Lazarevića nastala je od kneza Lazara Hrebeljanovića;

Kurir.rs
 
то смо све знали, али је у вези овога занимљиво и да се нека јеврејска/ашкенаска презимена завршавају на ''иц''
Има тога и међу Немцима. То је последица словенског утицаја.

Узгред, словенска презимена се обично завршавају на -ић/ич (већина српских, али и руски патроними, те део презимена код разних других словенски и несловенски народа итд.), -ов, -ев и -ски, што не значи да су презимена која имају другачије завршетке мање словенска (а још мање, да нису српска) - понајмање данас, чак и ако то јесу историјски.
 
Има тога и међу Немцима. То је последица словенског утицаја.
Узгред, словенска презимена се обично завршавају на -ић/ич (већина српских, али и руски патроними, те део презимена код разних других словенски и несловенски народа итд.), -ов, -ев и -ски, што не значи да су презимена која имају другачије завршетке мање словенска (а још мање, да нису српска) - понајмање данас, чак и ако то јесу историјски.

да, конкретно српска, и после словенска презимена, на ић/ич су под утицајем немачког код ашкеназа постала itz/иц
 
да, конкретно српска, и после словенска презимена, на ић/ич су под утицајем немачког код ашкеназа постала itz/иц

ИМа теорије да је -ић потпуно домаћег порекла. Најстарија врста дома , у коме се налазило огњиште које греје и храни породицу, зове се ижа и сваки онај који има ижу и потекао је из иже, и зна се која ижа припада његовом роду и прецима (није дошљак ни нерадник ни бескућник, луталица и пробисвет) заслужује да се тај успех означи додатком упрезимену.
 
Има тога и међу Немцима. То је последица словенског утицаја.

Узгред, словенска презимена се обично завршавају на -ић/ич (већина српских, али и руски патроними, те део презимена код разних других словенски и несловенски народа итд.), -ов, -ев и -ски, што не значи да су презимена која имају другачије завршетке мање словенска (а још мање, да нису српска) - понајмање данас, чак и ако то јесу историјски.
da, moj teca se preziva na ich, ali vrvt su poreklom poljaci
 
ИМа теорије да је -ић потпуно домаћег порекла.
Како то мислиш, Сребрана? Сви поменути наставци су словенски. Јевреји и германофони су ти који су их преузели од Словена - тј. у случају германофона, део Словена је дословно германизован, тако да су и њихова презимена заживела у германским недрима.
 
Како то мислиш, Сребрана? Сви поменути наставци су словенски. Јевреји и германофони су ти који су их преузели од Словена - тј. у случају германофона, део Словена је дословно германизован, тако да су и њихова презимена заживела у германским недрима.
Нисам добро разумела реченицу Боба Метјуза, па сам зато нагласила "домаћег", а уствари добро је написао:
да, конкретно српска, и после словенска презимена, на ић/ич су под утицајем немачког код ашкеназа постала itz/иц
 
Код Срба западно од Дрине доста презимена се не завршава на ИЋ. Нарочито у Херцеговини, Далмацији и Лици. Али и у тим крајевима су она на ИЋ бројнија.

Од српских 15 презимена из Пађена, тек 3 се завршавају на ИЋ https://sr.wikipedia.org/wiki/Пађене#Презимена
 
Разлога за то је више, укучујући и чињеницу да су у Србији, при регистрацији презимена у 19. веку, неки додавали наставак -ић, из уверења да то њихова презимена чини „српскијим". Било је тога и ван Србије, али у мањој мери.
 

Back
Top