citiram
Mit o plavušama javlja se u 19.stoljeću
Autor: artinfo
Mit o glupim plavušama u popularnoj kulturi u opticaj je ušao potkraj 19. stoljeća. Krivac je, navodno, britanska kazališna skupina koja je 1868. u New Yorku izvela predstavu koju su izvodile četiri, za to vrijeme oskudno odjevene, plavuše. Nije trebalo dugo, piše Juliet Lapidos u Slateu, da predstava koja je šokirala dežurne moraliste postane senzacija. “Britanske plavuše” ubrzo su ušle u opticaj kao “dizzy blondes”, pri čemu je dizzy postala istoznačnica za glupače ili budalaste žene.
Godine 1925. Anita Loos objavljuje roman “Muškarci više vole plavuše” i mit je zapečaćen. Glavna junakinja romana, lijepa, površna i plava Lorelei Lee, postala je utjelovljenje svih predrasuda; kroz život se probija uz pomoć svog izgleda i ne vidi ništa sporno u tome da je se svede tek na pratilju bogatog, oženjenog muškarca. Roman o djevojci uvjerenoj “da su dijamanti najbolji prijatelj jedne djevojke” inspirirao je mjuzikl i dvije filmske ekranizacije, a nakon što je 1953. Lorelai utjelovila Marilyn Monroe, slika o plavušama kao frivolnim ženama postala je sastavni dio pop-kulture.
Šezdesetih se mit počeo koristiti i u reklamama, pa je tako u reklami boje za kosu Clairol osmišljen – za neke slavan, a za druge ozloglašen – slogan: “Je li istina da se plavuše bolje zabavljaju”.
I u antici su plavokose žene loše prolazile. Doduše, zbog drugih razloga. Plava boja kose bila je, baš kao i danas, na visokoj cijeni, ali bilo je mnogo onih koji su do nje dolazili uz pomoć različitih prirodnih pomagala, što je bio predmet općeg podsmijeha. Razlog privlačnosti te boje kose stručnjaci objašnjavaju time što je povezujemo s mladosti i nevinosti, jer uglavnom djeca imaju prirodno svijetlu kosu.
Preko pop-kulture stereotipi su se duboko usadili u svijest ljudi. Sveučilište Coventry za potrebe studije 1999. godine pred 60 žena i 60 muškaraca postavilo je istu ženu koja je nosila perike različitih boja: platinastu, prirodno plavu, smeđu i crvenu. I muškarci i žene platinastu plavušu ocijenili su manje inteligentnom, a prirodnu plavušu kao onu koja je “popularna”. Kako, pak, plavuše reagiraju? Njemačko istraživanje iz 2004. godine pokazalo je da nakon što pročitaju nekoliko viceva o plavušama puno sporije rješavaju testove, postajući tako dvostrukim žrtvama predrasuda. No, nije baš sve tako loše. Istraživanja pokazuju da plavuše u prosjeku imaju sedam posto veća primanja od svojih tamnokosih i crvenokosih kolegica.
sex industrija ih je jedno vreme favorizavala kao sex lutke koje samo sluze za zabavu 
