Зашто деца мрзе школу?

Mislim da to isključivo zavisi od roditelja i profesora. Roditelji ne bi trebali da vrše pritisak na decu i da im objasne da se u školu ne ide zato što se mora nego zato što se tamo puno interesantnih stvari nauči, zato što se tako spremamo da postanemo odrasli, a ne možemo da budemo odrasli ako ne znamo sve ono što odrasli treba da znaju. Ja sam bar tako objasnila mom detetu. A učiteljica je ta koja treba da se potrudi i ja sam zadovoljna jer učiteljica mog deteta zna i da kritikuje i da pohvali. Dete treba da oseti i kritiku i pohvalu pa da samo otkrije šta ga čini zadovoljnim i da se potrudi da što više bude zadovoljno. Ja nisam mrzela školu, samo je bilo perioda kada mi je bilo dosadno i nije mi se išlo u školu. To je uglavnom bilo u višim razredima osnovne i u srednjoj školi jer je bilo nastavnika i profesora koji su smarali za medalju. Tačno se oseti ko voli svoj posao, a ko ga samo odrađuje. I klinci to odmah osete i tako se i postave.
 
ja sam neutesno plakala jedno tri meseca pre pocetka skole, na prvi dan skole i nikad, sve dok nisam zavrsila silne skole, nisam prestala sa kukanjem na temu istih.
kod mene je prilicno jasno zasto - jer sam odmah shvatila o kakvoj se obavezi radi, da se od mene imaju neka ocekivanja i da moram to sve da dozivim vrlo ozbiljno, a po prirodi sam taj tip da ako mi se poveri nesto uradicu ga sto bolje mogu. jer ti se prekida detinjstvo u pravom smislu reci i pocinje obaveza takmicenje rad stres itd :lol: iskreno od celog skolovanja sam jedino u postdiplomskim studijama uzivala, jer sam ucila konacno nesto sto me zanima, prijao mi je nacin predavanja i ucenja i radila sam to sa lakocom koju (bar kod mene) odlikuje iskljucivo moja zainteresovanost za temu, i njena mogucnost da me uvuce u svoju dubinu i sirinu....to je jedina skola kroz koju bih prolazila opet...sve ostalo - vise mi je nego drago sto vise nisam ucenik i student :lol: kvalitetnih predavaca je nazalost bar u moje vreme bilo malo, nisu znali kako da prenose znanje i neretko su bili glavni izvor frustracija kod ucenika koji ozbiljno dozivljavaju svoje obrazovanje.
 
Vaspitanje bih uvela prvo kod roditelja pa presla na decu. Ni sama ne znam koliko uvredljivih komentara na racun moje profesije sam dobila (PROFESOR SAM) NE OD DECE VEC OD RODITELJA. mI GA SAMO NADOGRADJUJEMO ILI ISPRAVLJAMO. I kad cujem da je moj posao lak samo bi ih stavila u ucionicu 15 minuta. Ne vise.

- - - - - - - - - -

ja sam neutesno plakala jedno tri meseca pre pocetka skole, na prvi dan skole i nikad, sve dok nisam zavrsila silne skole, nisam prestala sa kukanjem na temu istih.
kod mene je prilicno jasno zasto - jer sam odmah shvatila o kakvoj se obavezi radi, da se od mene imaju neka ocekivanja i da moram to sve da dozivim vrlo ozbiljno, a po prirodi sam taj tip da ako mi se poveri nesto uradicu ga sto bolje mogu. jer ti se prekida detinjstvo u pravom smislu reci i pocinje obaveza takmicenje rad stres itd :lol: iskreno od celog skolovanja sam jedino u postdiplomskim studijama uzivala, jer sam ucila konacno nesto sto me zanima, prijao mi je nacin predavanja i ucenja i radila sam to sa lakocom koju (bar kod mene) odlikuje iskljucivo moja zainteresovanost za temu, i njena mogucnost da me uvuce u svoju dubinu i sirinu....to je jedina skola kroz koju bih prolazila opet...sve ostalo - vise mi je nego drago sto vise nisam ucenik i student :lol: kvalitetnih predavaca je nazalost bar u moje vreme bilo malo, nisu znali kako da prenose znanje i neretko su bili glavni izvor frustracija kod ucenika koji ozbiljno dozivljavaju svoje obrazovanje.

I meni je praksa na faxu nesto sto u zivotu menjala ne bih :)
 
Zato sto 6 sati zivota dnevno izgubis slusajuci o tome koliko se kukuruza proizvodilo u Vojvodini 1950. godine, sta su pili stari Sloveni dok su se doseljavali na Balkan, sistemu organa za varenje kod clankovitih crva, sta je pisac hteo da kaze, sta je rekao Spinoza i slicno.
Uvek sam se pitala da li postoji i jedna jedina osoba koju zaista zanimaju sve ove gluposti.

Ides u skolu da bi jednog dana mogao da je unovcis, a u njoj naucis sve osim onoga sto ti je zaista potrebno. Odgovor na pitanje iz naslova teme je zapravo vrlo jednostavan.
 
Ja je nisam nešto voleo (ni u osnovnoj ni u srednjoj) zato što su u svakoj od tih škola bila bar dva-tri drugara da me gotovo svakodnevno zezaju, zadirkuju. Iako je to bilo tako, smatrao sam sebe delom odeljenja i ekpie (ne samo u formalnom smislu) koje sam ja ipak jedva čekao da napustim (zbog tih dvojice trojice.... koji su mi zagorčavali gotovo svakodnevno život u školi)
 
Zato sto 6 sati zivota dnevno izgubis slusajuci o tome koliko se kukuruza proizvodilo u Vojvodini 1950. godine, sta su pili stari Sloveni dok su se doseljavali na Balkan, sistemu organa za varenje kod clankovitih crva, sta je pisac hteo da kaze, sta je rekao Spinoza i slicno.
Uvek sam se pitala da li postoji i jedna jedina osoba koju zaista zanimaju sve ove gluposti.

Ides u skolu da bi jednog dana mogao da je unovcis, a u njoj naucis sve osim onoga sto ti je zaista potrebno. Odgovor na pitanje iz naslova teme je zapravo vrlo jednostavan.

Bona. :ok:
 

Back
Top