Заробљени турски топ на СРБСКО Цетиње

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Arhimandrit Petar Petrovic (potonji mitropolit Petar I), guvernadur Ivan Radonjic, i serdar Ivan Petrovic, pisu austrijskoj carici Mariji Tereziji, 1779:

"Zelimo da Mitropolit crnogorski zavisi od peckoga Patrijarha u Srbiji. Kad sadasnji Mitropolit umre, pristajemo zasad da njegov nasljednik bude rukopolozen u Karlovcima, ali da uvijek bude izabran po starom obicaju, tj. da ga biraju: guvernaduri, potcinjeni glavari i cio narod crnogorski, ali samo dotle dokle Turci budu vladali Srbijom, te ne mozemo da ga slobodno posaljemo u Pec.
 
Uoci boja na Martinicima protiv Turaka, 1796, Petar I poziva Brdjane i Crnogorce da dokazu da "u nama neugaseno SRBSKO SRCE KUCA, SRBSKA KRVCA VRIJE", a pred boj na Krusima, takodje 1796, trazi od svojih ratnika da udare na Turke, neprijatelja "NASEG PREDRAGOG IMENA SRBSKOG i nase drage sobode." (Dr Djoko Pejovic u debati o Kulisicevom radu "O etnogenezi Crnogoraca", juna 1981, u Podgorici).

SRPSKO SRCE TADA KUCA KOD BRDJANA I CRNOGORACA, I DICE SE DRAGIM, PREDRAGIM IMEMOM SRPSKIM! Da sada vaskrsne sveti Petar i Cetinjanima tako kaze zasuli bi ga kamenjem, sto svjedoci kolika je moc manipulacije i ideoloske torture komunizma, a sada su to i vatikanski i Hrvatski interesi!
 
U poslanici Bjelicama, iz manastira Stanjevici, 20.decembra 1807, Petar I, uz ostalo kaze:


"...Ja mislim da nijesu ovi Ozrinici u to djelo sdogovornici i nista vise ne zalim nego sramni glas, koji po svijetu ide, da Crnogorci pomagaju Turcima klati i daviti hristijane. U vrijeme, kada je Bog sjedinio SRPSKI NAROD, da se od turskog jarma oslobodi... Ali se nadam da ostali Crnogorci nece to ime i sramotu na sebe nositi nego DA CE BITI sto i ostali POSTENI JUNACI SRPSKI, koji su sebe oslobodili, pak idu da i DRUGE SRBLJE pomognu osloboditi..." ("Zapisi", 1935).

Ovo dovoljno govori o srpstvu Petra I.
 
Uoci boja na Martinicima protiv Turaka, 1796, Petar I poziva Brdjane i Crnogorce da dokazu da "u nama neugaseno SRBSKO SRCE KUCA, SRBSKA KRVCA VRIJE", a pred boj na Krusima, takodje 1796, trazi od svojih ratnika da udare na Turke, neprijatelja "NASEG PREDRAGOG IMENA SRBSKOG i nase drage sobode." (Dr Djoko Pejovic u debati o Kulisicevom radu "O etnogenezi Crnogoraca", juna 1981, u Podgorici).

SRPSKO SRCE TADA KUCA KOD BRDJANA I CRNOGORACA, I DICE SE DRAGIM, PREDRAGIM IMEMOM SRPSKIM! Da sada vaskrsne sveti Petar i Cetinjanima tako kaze zasuli bi ga kamenjem, sto svjedoci kolika je moc manipulacije i ideoloske torture komunizma, a sada su to i vatikanski i Hrvatski interesi!


Потпуно си у праву.То се већ једном десило 1991.
Изроди су буквално бачали крше на цетињски манстир и покушали да га заузму тако да су се бачали кршима на ћивот Св.Петра који се налази у манастиру.

Митрополит је три пута прекидао литургију и излазио да их моли да прекину свињарије. Кад је кап прелила чашу, изашао је и проклео их је.Од тога дана сви који су бачали крше на манастир скапали су у најастрашнијим мукама а њихове породице се топе ка снијег пред сунцем.

Бобо Богдановић њихов коловођа је крепао на ВМА у Београд иако се зарека да неће никад ногом крочит у Србију. Један син му је већ мртав, оста је још један који је ишао у манастир да моли за опроштај...

Тај аветиња Бобо Богдановић је правио ону тобожњу ОВЦГ и нападао цркве по Цетињу и околини...јуначина ка и све дукљанке.

Зато су се препали када им је рекао да ће ко такне цркву на Румији бити проклет...Знају како Бог кроз њега кажњава брзо и болно, зато митрополит и смета скотинама дукљанско турским.

Стока само батину признаје са стоком је џаба људски причати.



Не знају будалетине да БОГ види и кад раде против манастира и СРПСКЕ ЦРКВЕ и ође вршећи сотонску прпопаганду...мисли стока да их БОГ не види у њиховим јазбинама.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Na Mitrovdan 1714.g., mitropolit Danilo je uputio ovu poruku Crnogorskom zboru i glavarima:

"Mila bi mi bila smrt da ste vi htjeli da svi ujedinjeni izginemo casno i slavno, kao sto je to ucinio sam KNEZ LAZAR i MILOS OBILIC koji ubi cara na KOSOVU, pa najzad i sam pogibe sa svojim gospodarom i svih sedam hiljada boraca - STO NAS CRNOGORCE DOVELO U OVE KRSE - ostavivsi poslije sebe slavu i cast... Kao sto sami znate, u vase vrijeme, za teskog beckog rata, koliko je hrabrih SRBA, Grka i Bugara, Ugara i Njemaca propalo..." (Gligor Stanojevic, Crna Gora u doba Vladike Danila, Cetinje, 1955).
 
Mitropolit Danilo pise u Becu, 2.decembra 1714, Gavrilu Golovniku, predstavniku ruskog cara Petra Velikog, kod cara Austrije:

"A sada mene su ovdje zaustavili... Ne znam sta ce biti od mog zivota u tudjem carstvu, jer bih ja prvo sebe obescastio, a zatim NASA SRPSKA PLEMENA, kad bih molio pomoc od drugih drzava, i rugale bi nam se druge vjere..." (Gligor Stanojevic, Crna Gora u doba Vladike Danile, Cetinje, 1955).
 
Mitropoliti Sava i Vasilije

"...Narocito je svakog saucesca dostojna SRPSKA ZEMLJA koja ne samo da je svakog svoga prava lisena, nego i stalno lezi pod nogama protivnika, i njena stradanja i uzdahe tesko je opisati...

Jedina slobodna knjazevina crnogorska koja je svoju vjeru i hrabrost, kao i ranije, uvijek gotova pokazati cijelom nasem SLOVENOSRPSKOM NARODU..." (Politicki i kulturni odnosi Rusije sa jugoslovenskim zemljama u XVII vijeku, Moskva, 1984, str.159).
 
Mitropolit VASILIJE PETROVIĆ je pisao ruskom vicekancelaru Mihailu Voroncovu i ruskom poslaniku u Carigradu Alekseju Obreskovu, žaleći se da je na SRPSKI PATRIJARŠIJSKI PRIJESTO DOŠAO GRK, imenovan od strane turskog sultana, 'bez izbora arhijerejskog'. On 'ARHIJEREJE SRPSKE IZBACUJE' – VELI MITROPOLIT VASILIJE 'i progoni i razgoni'. MITROPOLIT VASILIJE MOLI DA RUSKI CAR ZAŠTITI SRPSKI NAROD I PRAVOSLAVLJE«
 
Mitropolit Vasilije je u posveti svoje "Istorije o Crnoj Gori" grofu M.Voroncovu, ruskom drzavniku, napisao:

"Nalazeci se pri najsvetijem dvoru Njegovog Imperatorskog Velicanstva, ja smireni pastir SLOVENOSRPSKOG CRNOGORSKOGA NARODA, ocekujuci najmilostiviji otpust u svoju otadzbinu i odlazak duhovom stadu, uzeh smjelost ovaj opis polozaja i ranijih vladalaca cernogorske zemlje i s prilogom o svetim carevima SRPSKIM i despotima, ko su oni i otkuda su oni bili, podnijeti vasoj grofovskoj svjetlosti kao trudoljubivom i za strane narode zainteresovanom ministru."
 
Mitropolit Petar I napao je prvi s glavnim snagama, a zatim i ostali, te potuku Turke kod Visocice u Martinicima.

OVO JE VEC GORE NAVEDENO:Uoci boja na Martinicima protiv Turaka, 1796, Petar I poziva Brdjane i Crnogorce da dokazu da "u nama neugaseno SRBSKO SRCE KUCA, SRBSKA KRVCA VRIJE", a pred boj na Krusima, takodje 1796, trazi od svojih ratnika da udare na Turk, neprijatelja "NASEG PREDRAGOG IMENA SRBSKOG i nase drage sobode." (Dr Djoko Pejovic u debati o Kulisicevom radu "O etnogenezi Crnogoraca", juna 1981, u Podgorici)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top