Žaoka Pakla

Bezdušna rupa u nama..
ambis i kraj, magla i tama.
Iskasapljeni žiletom smrtnosti
topimo metal koji stvara lanac.

Odavno osuđeni, čak i pre spajanja
gutamo vatru čiji plamen je slabašan.
Na trn pakosti smo se uboli,
taj otrov tame u nama stvara zla

Ne trebaš mi ali bez tebe ne mogu.
Osunčanom danu damo krvavu boju.
Ništavilo pakla, e tu smo mi!
davimo anđele uz đavolju notu.​
 
Prepoznaješ stranputice duše, govoriš o moralnim pošastima, upireš prst u nadu iako joj ne dozvoljavaš da pusti makar i tračak
...biraš prave reči, kuješ dobre stihove, svaka čast
:ok:
 

Back
Top