Zanimljivosti o jeziku

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Neno

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.486
Jedna od sposobnosti koja izdvaja čovjeka od svih drugih životinja je mogućnost kompleksne komunikacije i razmjena ideja, koncepata i misli. Sve se to čini pomoću jezika koji predstavlja skup glasova, riječi i znakova koji imaju određeno značenje. Na svijetu se danas koristi između 5 hiljada i 7 hiljada jezika, mada je broj teško procijeniti pošto mnogi jezici svakodnevno izumiru, a i ponekada je teško razlučiti jezik od dijalekta.


Najzastupljeniji jezici širom svijeta, jezici kojim govori najveći broj ljudi. Za zastupljenost nekih jezika zaslužne su kolonizacije, ali ipak se ništa ne može porediti sa mandarinskim jezikom, jezikom kojim govore Kinezi.

10. Francuski - 128 miliona
9. Nemački - 128 miliona
8. Portugalski - 191 milion
7. Benegalski - 211 miliona
6. Arapski - 242 miliona
5. Ruski - 277 miliona
4. Španski - 417 miliona
3. Hindi - 487 miliona
2. Engleski - 508 miliona
1. Mandarinski (Kina) - 1344 milion
 
bih copia.jpg


Naš jezik pripada indo-evropskoj porodici jezika, koja je najbrojnija na svetu, a slovenskoj grupi jezika, koja je najbrojnija u Evropi. U Evropi se najčešće koriste tri grupe jezika, germanski, romanski i slovenski jezici. Svaka grupa ima zajedničkog pretka, relativno gledano. Ono što je interesantno za slovenske jezike je da su oni međusobno najhomogeniji, to jest svi su mnogo međusobno slični. Govornik poljskog i srpskog mogu sasvim lepo da se sporazumeju, iako je poljski zapadnoslovenski jezik, a srpski južnoslovenski. Neki stručnjaci idu do te granice da smatraju da su u desetom veku nove ere svi govornici slovenskih jezika govorili jednim jezikom. Navedena sličnost je navela neke lingviste da počnu da prave zajednički slovenski jezik, koji bi bio razumljiv svoj govornicima slovenskih jezika. Tako su nastali novoslovenski i međuslovenski jezici. Rumunski jezik ima dosta reči slovenskog porekla, zato što je bio okružen govornicima slovenskih jezika.
 
Neki jezici imaju padeže, a neki ne. Naš jezik ima sedam padeža, dok engleski jezik nema nijedan. Finski jezik ima oko 14-15 padeža, dok mađarski ima oko 18, sve zavisi od definicije. Ali po broju padeža apsolutni rekorder je Cezki jezik koji se govori na Kavkazu, i koji ima 64 padeža. Nažalost, taj jezik je sada u izumiranju, pa se vode napori da se on očuva.

Najduža reč u srpskom jeziku je prestolonaslednikovica, koja znači žena prestolonaslednika.
 
U našem jeziku, kao i u drugim slovenskim jezicima, postoje tri gramatička roda: muški, ženski i srednji. Svaka reč ima svoj rod, drvo je srednjeg roda, dok je list muškog roda, a grana ženskog, na primer. Nemaju svi jezici rod. Turski, kineski i japanski nemaju rod. Engleski jezik je nekada imao rodove, ali su se oni sada izgubili. Zanimljivo je da neki afrički i indijanski jezici imaju više od tri roda. Na primer, rodovi se mogu razlikovati po tome da je li u pitanju živa ili neživa stvar. Zatim biljke i prirodne pojave mogu da imaju zaseban rod. Rod takođe može da zavisi i od veličine stvari. Tako bi list imao biljni mali rod, a drvo bi imalo biljni veliki rod.
 
Neno:
Neki jezici imaju padeže, a neki ne. Naš jezik ima sedam padeža, dok engleski jezik nema nijedan. Finski jezik ima oko 14-15 padeža, dok mađarski ima oko 18, sve zavisi od definicije. Ali po broju padeža apsolutni rekorder je Cezki jezik koji se govori na Kavkazu, i koji ima 64 padeža. Nažalost, taj jezik je sada u izumiranju, pa se vode napori da se on očuva.

Najduža reč u srpskom jeziku je prestolonaslednikovica, koja znači žena prestolonaslednika.
Kliknite za proširenje...
PrestolonaslednikoviCEVIca.:):zper:
 
U našem jeziku, kao i u drugim slovenskim jezicima, postoje tri gramatička roda: muški, ženski i srednji. Svaka riječ ima svoj rod, drvo je srednjeg roda, dok je list muškog roda, a grana ženskog, na primjer. Nemaju svi jezici rod. Turski, kineski i japanski nemaju rod. Engleski jezik je nekada imao rodove, ali su se oni sada izgubili. Zanimljivo je da neki afrički i indijanski jezici imaju više od tri roda. Na primjer, rodovi se mogu razlikovati po tome da je li u pitanju živa ili neživa stvar. Zatim biljke i prirodne pojave mogu da imaju zaseban rod. Rod takođe može da zavisi i od veličine stvari. Tako bi list imao biljni mali rod, a drvo bi imalo biljni veliki rod.
Mi smo navikli da imamo samo jedninu i množinu imenica, ali u nekim jezicima postoji nekoliko množina. Na primjer, riječ “mi” može da znači nas dvoje, ili ja i on, ili ja i ti, ja i još mnogo ljudi itd. Kod nas se za sve te riječi koristi “mi”, dok u nekim jezicima postoje različite riječi.
 
Srpski jezik je jedini na svetu koji ima dva pisma, koja su podjednako u upotrebi, ćirilično i latinično. Reč -prestolonaslednikovica-, koja opisuje ženu prestolonaslednika, je sa 22 slova zvanično najduža reč u srpskom jeziku i kao takva deo je Ginisove knjige rekorda.
 
“Silbo Gomero”, ime je jezika kojim se služe stanovnici malog kanarskog ostrva po imenu La Gomera. Nismo ga spomenuli tek onako, naime, ovo je jedini zviždući jezik koji je u potpunosti razvio i koji koristi zajednica od preko 20.000 ljudi.
 
Jezik se može i fućkati

Fascinira podatak da se jezik, pored običnoga govorenja, može i — fućkati! Širom svijeta postoje, ili su postojale, kulture u kojima su se govornici raznih jezika na većim razdaljinama sporazumijevali zviždanjem podražavajući govoreni jezik. Zviždanje jezika kao način sporazumijevanja danas postoji u kulturama od jezika plemena Yupik sa Aljaske, preko nekoliko domorodačkih jezika u Meksiku poput jezika amuzgo, nahuatla ili zapotečkoga, jezika amazonskoga plemena Pirahã, mnogih afričkih jezika poput ewea, twi-fantskoga, tsonge i drugih, pa sve do jezika naroda Chepang u Nepalu i nekolicine drugih jezika Indokine i Okeanije, ali čak i na par mjesta u Evropi — u oksitanskome selu Aas, u grčkom selu Antiji na Eubeji, na Kanarskim ostrvima i u turskome selu Kuşköy. U grčkome selu Antiji, recimo, ne tako davno — čak 1982. — čitavo stanovništvo sela umjelo je da podražava govor zviždanjem, mada su dodanas prekostali samo nekolicina zviždača.

medium.jpg



Zviždanjem jezika zapravo se podražava govor tako što se u melodiju zvižduka prenose frekvencije govora. Svi segmenti ljudskoga govora (slogovi i pojedinačni glasovi) i suprasegmenti (akcenat i tonovi vokala) kao i svaki drugi zvučni talas imaju svoje formantske frekvencije. Vještina zviždanja jezika sastoji se jednostavno u tome da se te formantske frekvencije vjerno prenesu u zvižduk, čime ih sagovornik, tj. drugi vješt slušač, može razumjeti prepoznajući ih i dekodirajući nazad u govorne segmente i suprasegmente. Naročito su tome pogodni tonalni jezici — oni jezici koji u svojim fonologijama imaju tonske opreke kao funkcionalne opreke među fonemama (vokalima), i većina zviždućih jezika na svijetu i jesu tonalni jezici. Zanimljivo je to što i srpskohrvatski jezik posjeduje tonske varijacije u frekvencijama vokalskih formanata u akcentovanim slogovima, pa bi se i on mogao vjerovatno bez velike muke kodirati u — zvižduk!

Zviždanje kao vrsta komunikacije koja je zamjena za običan govor vjerovatno se javilo zbog toga što se zvižduk glasnije i dalje prenosi u okoliš. Tako se sporazumijevanje može omogućiti i između ljudi koji su nedovoljno blizu da bi jedni čuli govor drugih normalne glasnoće. Recimo, pripadnici plemena Pirahã u Amazonu zvižduću svoj jezik kada kreću u lov raštrkani po džungli. Zviždanjem jedni drugima javljaju položaje lovine, daju instrukcije, šalju obavijesti o svome kretanju i o ishodu lova. Indikativno je i to što se većina zviždućih jezika nalaze na mjestima s planinskim terenom ili u gustim šumama poput Amazona — tamo gdje se komunikacija prirodno odvija sporije i teže. Fućkani jezik moguće je čuti obično na kilometar do dva razdaljine, ali čak i na do pet kilometara razdaljine u planinskim krajevima, što zviždanju na ovakvim terenima sa inače slabim mogućnostima sporazumijevanja daje znatnu komunikacijsku prednost u odnosu na govorenje — jer ni zvuk vike ne dopire toliko daleko, a pri tome fizički znatno zamara govornika.

Slično zviždanju jezika, postoje kulture u kojima se ljudi na veće daljine sporazumijevaju pomoću glasne i lako prenosive muzike bubnjeva, tako što, jednako zviždanju, i u ritam bubnja prenose akustičke osobine govorenoga jezika — tonsku varijaciju, dužinu sloga i slično. Prenošenje poruka ritmom bubnja karakteristično je za kulture zapadne i središnje Afrike, gdje su, opet, koncentrisani upravo afrički tonalni jezici (poput ewea, jezika hausa i yoruba, i drugih), zbog svojih tonova lakše prenosivi u frekvencijski sasvim bliske muzičke ritmove.

Međutim, nije nemoguće ni netonalne jezike prenijeti u melodiju — potrebno je samo imati dovoljno muzičkoga talenta i vještine da se zvuk govora što vjernije imitira glazbom. I obratno, svakako — imati vještine da se glazbeni naput prepozna i razumije kao određeni govorni odsječak koji ovaj podražava. Svaki govoreni ljudski jezik je zapravo zvučni talas kao i bilo koji drugi zvuk, te je svaki jezik moguće prenijeti i u muzičku melodiju. Stoga, eto vam zanimacije od dugoga vremena — ruke u džepove i probajte otfućkati, recimo, Santa Mariju della Salute! Ova pjesma Laze Kostića, po utisku mnogih, i važi za najmelodičnije književno djelo na našem jeziku.
 
Jezici u brojevima

Jezik sa najvećom abecedom na svijetu pripada kambodžijskom službenom jeziku Kmer, ima 74 karaktera i samo 79% Kambodžana je u stanju da se služi njime. Sa druge strane, jezik sa najkraćom abecedom je rotokas i ima svega 12 karaktera.

Kada govorimo o jeziku sa najviše riječi, u vođstvu je engleski jezik sa preko 250.000 reči. Što se tiče jezika sa najdužim riječima, ubjedljivi pobjednik je kao što možete da pretpostavite nemački jezik.

Tako je na primjer jedna od najdužih riječi na njemačkom bila do skoro rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübertragungsgesetz i znači zakon o dužnostima izaslanstva i nadgledanja za obeležavanje stoke i goveda.

Izbačena je iz upotrebe pa je vođstvo preuzela donaudampfschifffahrtsgesellschaftskapitaenswitwe, što znači udovica kapetana dunavske kompanije parnih brodova. Nije nam jasno u kom to kontekstu izgovaraju ovakve reči ali je svakako zabavno što postoje
 
Snaga uzvika: Reč vredna rečenice!
Autor Gordana Bušin
Najzanimljivije je kada časovi gramatike i književnosti mogu teći istovremeno. Recimo, u romanu „Pop Ćira i pop Spira“ može se pronaći veliki broj uzvika, kao i uzvičnih rečenica. Tom Sojer, takođe, često koristi uzvike, dok Robinzon Kruso to čini veoma retko. Upravo ta razlika je idealna prilika i za skretanje pažnje na stil pripovedanja. Tamo gde se često vode dijalozi, uvek ima i uzvika, s obzirom na to da su odlika usmenog kazivanja.

Uzvici su mnogo zanimljiviji nego što se to na prvi pogled čini. U udžbenicima za osnovne škole njima je posvećeno tek nekoliko kraćih pasusa, dok u svakodnevnom govoru igraju velike uloge. To su kratke reči sastavljene od svega nekoliko glasova, ali imaju vrednost cele rečenice. Često se dešava da umesto što ćemo reći: „Veoma lepo izgledaš“, kažemo samo: „Oho!“ Kratko, a ekspresivno, zar ne?

Koristimo ih u upečatljivim trenucima, kada izražavamo sreću, strah, tugu, uzbuđenje, gađenje, ili kada nemamo vremena za duže izjave – npr. kada se opečemo ili nam je hladno, pa kažemo „brrr“.

Pripadaju grupi nepromenljivih reči, ali su promenljivog značenja. Odnosno, po definiciji, uzvici „nemaju svoja značenja“, jer se u različitim situacijama koriste isti uzvici za imenovanje različitih doživljaja i emocija. Zvuči komplikovano, ali je jednostavno. To mogu ilustrovati sledeći primeri:

- Jao, položila sam ispit!
- Jao, nisam položila ispit!

„Gramatika srpskog jezika“ (Živojin Stanojčić, Ljubomir Popović) navodi slučajeve upotrebe uzvika prilikom:
- dozivanja ili teranja životinja: mac, šic, iš, gic...
- za podražavanje zvukova iz prirode: bum, dum, buć, tras, kvrc, od kojih su nastali izrazi bućnuti, kvrcnuti.

Uzvici su: a, o, ah, oh, eh, ehej, uh, jao, ha, oho, ohoj, jao, jaoj...

Važno je napomenuti da uzvične rečenice ne moraju imati uzvik, ali imaju uzvičnik, naravno. Primeri:

- Kako si lepo pevala!
- Ovo je pravi pljusak!

Isto tako, prisustvo uzvika ne mora podrazumevati postojanje uzvičnika na kraju rečenice, već se može završiti i tačkom ukoliko se ne radi o nekom prenaglašenom osećanju. Primer:

- Uh, mnogo sam umorna.

Pravilo je da gde ima uzvika, ima i zapete i ne treba je izostaviti iza uzvika. Međutim, „Pravopis srpskog jezika" navodi sledeću pojavu:

„Uzvici koji se u govoru tesno povezuju sa narodnom naglašenijom rečju ili grupom reči - pišu se bez zapete iza njih: E ne dam ti ga, ma koliko molio! Ta ostavi se toga! Ta nemojte mi to govoriti! O prokleta kosovska večera! O draga dušo, uzmi cvetak nežni. Ej Momire, ej žalosti moja! Aoj krila, kad bi moja bila!"

Osim toga, postoji još jedan interesantan slučaj: „Uzvici praćeni dativom, kao ustaljeni frazeologizmi - pišu se bez zapete iza uzvika: kuku majci; lele nama; jao meni;" (Pravopis srpskog jezika, Matica srpska, Novi Sad, 2011).

Inače, poneki profesori vole koristiti izraz „uskličnik“ umesto „uzvičnik“, jer je usklik isto što i uzvik.
 
Ko je bio prvi lingvista?

Koliko je staro čovjekovo zanimanje za jezik, i ko se bio prvi bavio proučavanjem jezika? Čovjekovo zanimanje za svoj jezik vjerovatno je staro koliko i sâm čovjek i sâm njegov jezik, o čemu svjedoči i današnje laičko interesovanje svih ljudi za jezička pitanja, i česte diskusije o jeziku ljudi sviju profesija. Čovjeka je jezik zasigurno oduvijek fascinirao, i očekivali bismo da stoga i lingvistika bude među najstarijim naukama i prvim tekovinama civilizacije. Međutim, nije tako.

Čuvene su metafore osnivača lingvistike Ferdinanda de Saussurea kojima jezik uspoređuje sa igrom šaha, ne bi li bolje objasnio njegova temeljna svojstva. U šahu, nije važno odakle dolaze ili od čega su napravljene figure za igru, dokle god su u igri, gdje obavljaju svoju funkciju po zadatim pravilima. I u jeziku, nije važno odakle dolaze jedinice jezičkog sistema dokle god obavljaju svoju funkciju u suglasju sa gramatičkim pravilima jezika. Kako igra teče, mjesta figurama se mijenjaju, jedne figure odlaze iz igre, nastaju novi i novi položaji figura s novim oprekama među njima, ali sve po pravilima igre. Tako se i jezik vremenom mijenja.

Zanimanje ljudi za jezik i jezička pitanja bilo je prisutno u svim vremenima i u svim kulturama. Proučavanja jezika stara su koliko i ljudska civilizacija; — pa ipak, bilo je potrebno mnogo stoljeća da to zanimanje i ta prvobitna proučavanja jezika prerastu u pravu nauku: lingvistika se uobličila kao prava znanost tek s kraja XIX i početka XX vijeka! Zaslužan za to bio je švajcarski lingvist Ferdinand de Saussure, koga danas pominjemo kao začetnika moderne lingvistike. U svojim predavanjima, koja su nakon njegove smrti objavljena u knjižici pod naslovom Kurs opšte lingvistike (fr. Cours de linguistique générale), tek je on izložio temeljne naučne tvrdnje o jeziku bez kojih se ne može zamisliti suvremena lingvistika.

Ipak, proučavanje jezika staro je, kako smo rekli, koliko i ljudska civilizacija. Mada je Ferdinand de Saussure zadao temelje lingvistici kao modernoj znanosti, i prije njega naučnici su se bavili ljudskim jezikom uopšte ili raznim pojedinačnim ljudskim jezicima. Sa sigurnošću možemo reći da je prvi lingvista bio onaj, nama danas nepoznat, čovjek koji je prije nekoliko hiljada godina (tokom bronzanog doba) izumio prvo slogovno pismo. Da bi govor pretvorio u pismo, taj njegov prvi izumitelj, ili izumiteljka, morao je na neki način analizirati fonologiju jezika za koji je pravio pismo — pa makar to radio i intuitivno više nego naučno — i to ga zato sa sigurnošću čini prvim lingvistom, ili lingvistkinjom, u istoriji.

Najstariji lingvista čije nam je djelo i ime poznato pak jeste indijski gramatičar Panini, koji je živio u IV vijeku p. n. e. U Indiji toga vremena, sanskrit je imao religijsku vrijednost, kao obredni jezik, zbog čega je gramatički opis sanskrita bio važna disciplina u indijskom društvu. Panini je bio samo jedan u nizu brojnih indijskih gramatičara, neki od kojih su se bavili opisom sanskrita i par stotina godina prije Paninija, ali njihova djela nam dodanas nisu ostala sačuvana. Od Paninija, međutim, ostao nam je dosta detaljan opis gramatike sanskrita, i za svoje doba čak izuzetno napredan — Panini je prije više od dvije hiljade godina poznavao jednake lingvističke pojmove i primjenjivao jednake deskriptivne lingvističke metode kakvima se služi današnja moderna lingvistika. Recimo, nevjerovatno zvuči da je Paniniju sasvim bio poznat koncept foneme, dok ga je zapadna lingvistika usvojila tek krajem XIX i početkom XX vijeka! Ili to da je Panini jezik opisivao u duhu generativne gramatike, onako kako će profesor Chomsky pristupiti sintaksi tek kasnih pedesetih godina XX vijeka napravivši time revolucionaran pomak za modernu lingvistiku! Stoga Paniniju s pravom pripada zvanje najstarijega lingviste čije nam je djelo poznato.

Uporedo s razvojem gramatičkih disciplina u drevnoj Indiji, u antičkoj Kini razvijala se leksikografija, a u Evropi jezikom su se u okviru filozofije bavili antički grčki filozofi. Neka od glavnih pitanja koja su njih zaokupljala bila su to da li je odnos riječi i stvari proizvoljan ili predodređen nekom osobinom same stvari, ili to da li je jezik po sebi pravilan i sistematičan ili je pak izgrađen od brojih nepravilnosti i arbitrarnosti. Zanimljivo, par hiljada godina kasnije, ta pitanja i danas su u lingvistici sasvim aktualna — premda smo danas, svakako, mnogo bliži sigurnijem odgovoru.

Sa net-a
 
U svijetu postoji više od 2.700 jezika sa preko 7.000 dijalekata

Među njima najrasprostranjeniji jezici na svijetu su kineski, engleski i španski i hindi.

U Evropi ima 225 autohtonih jezika, što je 3% svih jezika na svijetu.

Preko 230 jezika se smatra izumrlim dok se za 2.400 jezika smatra da su u opasnosti od izumiranja. Jezik se smatra izumrlim onog trenutka kada nestane i njegov poslednji govornik. Područja sa najviše ugroženih jezika su sjeverna Australija, sjeverna Amerika i Sibir.
 
Izmišljeni jezici

Postoji preko 200 izmišljenih jezika koji su stvoreni za potrebe filmske industrije, video igrice, knjige, televiziju uključujući samo 13 njih u Tolkinovim knjigama u koje spada i najpopularnije djelo „Gospodar Prstenova“ kao i jezik naširoko poznat vjernim fanovima Star Trek franšize, klinglonski.
 
Kineski kao najrasprostranjeniji jezik na svijetu sadrži preko 50.000 znakova i samo za čitanje jednostavnih tekstova na kineskom potrebno vam je da naučite bar 2.000 znakova.

Kineski jezik je jezik sa 4 tonova, što znači da mogu da jedan zvuk može da se izgovori na 4 načina sa različitim značenjima.
 

Knjiga koja je prevedena na najviše jezika je Bibilija​

Vjerovali ili ne, prevod Bibilije postoji na čak 2.454 svjetska jezika. Na drugom mjestu nalazi se „Pinokio“, dječji roman italijanskog autora Karla Kolodija. Najčešće prevođen pisac je Agata Kristi, čije knjige su sa originalnog engleskog jezika prevedene na još 45 drugih jezika širom svijeta
 
Kmeri, narod koji živi u azijskoj državi Kambodži, imaju najduži alfabet sa čak 74 karaktera. Sa druge strane, najkraćim alfabetom služe se ljudi koji govore Rotokas jezikom. To su pripadici tri plemena koji žive na pacifičkom ostrvu Bugenvil (Papua Nova Gvineja). Njihov alfabet ima svega 12 znakova. Jezik sa najvećim brojem reči, oko 250.000 je engleski jezik.
 

Najviše jezika govori se u Sjedinjenim Američkim Državama​

Stanovništvo SAD govori na više od 300 različitih jezika. Ipak, država koja ima najviše službenih jezika, čak 11, je Južna Afrika. Ponovo se vraćamo na Ameriku. U SAD čak 21 % stanovništva starijeg od 5 godina kod kuće govori dva različita jezika. Od ovog procenta najviše je onih čiji je maternji jezik španski, a drugi jezik kojim se tečno služe uglavnom je engleski.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Dessree
Književnost 8 zanimljivosti o „Životinjskoj farmi“ Džordža Orvela
Odgovora
1
Pregleda
187
Van_Helsing
Van_Helsing
Nina
O kafanama - Momo Kapor
Odgovora
0
Pregleda
179
Nina
Nina
S
Pozorište Predstava "Photograph 51" - Nikol Kidman i priča o nepravdi u nauci
Odgovora
1
Pregleda
167
mr Kiza
mr Kiza

Back
Top