Zanimljivosti o čajnicima i čaju

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167

Čajevi su ljudima oduvek bili korisni; konzumirali su ih u raznim prilikama i iz najrazličitijih razloga: prehrambenih, spiritualnih, medicinskih, ritualnih... Znamo da sve najpoznatije vrste čajeva vode poreklo od jedne biljke – Camelia Sinensis, te da različite vrste danas poznatih čajeva ustvari predstavljaju varijacije kultivisanja i obrade ove biljke.

Varirajući uzgoj pomenute biljke, kao i razlike u samom proizvodnom procesu donose nam različite vrste čajeva , a stim u vezi,kroz istoriju i različite vrste čajnika.
 
il_570xN.1457486147_8v93.jpg
 
Rekli smo ima mnogo vrsta cajeva,pa napomenemo neke od njih,sa kratkim osvrtom na otkrice.
Postoje različite legende o otkriću zelenog čaja, od kojih jedna kaže, da se otkriće zelenog čaja desilo sasvim slučajno, kada je kineski car Šen Nuong bio na proputovanju svojom zemljom. Voda nije bila dobra za piće tokom putovanja pa je morala da se prokuva da bi se mogla piti. Desilo se to da je vetar naneo suve listiće jedne tada nepoznate biljke u šolju vrele prokuvane vode. Radoznali car je odlučio da ipak popije vodu u kojoj su bili potopljeni listići ove biljke, i otkrio da je ukus ove vode veoma osvežavajuć i poseban. Tako je nastao čaj, i započeta praksa ispijanja čajeva koja će ostaviti neizbrisiv trag u svim istočnjačkim civilizavijama.
 
Zeleni čaj se u početku pripremao na sasvim drugi način nego danas. Listovi čaja su se kuvali na pari, gnječili se u avanu i od njih pravile forme u obliku malih cigli koje su se zatim sušile. Ove čajne "ciglice" kasnije su se kuvale zajedno sa pirinčem, djumbirom, solju, korom pomorandže, začinima, mlekom a ponekad sa lukom. Takav način spremanja čaja čak i danas može se sresti u Mongoliji i na Tibetu.
 
Negde u IX veku nove ere, za vreme dinastije Tang, pojavila se prva knjiga o čaju, a napisao ju je Lu Ju. On je odrastao u jednom budističkom hramu i još kao dete je bio impresioniran čajem te je život posvetio izučavanju čaja i tehnikama pripremanja ovog napitka. Posvećenost čaju i tradiciji pripremanja ovog savršenog napitka je rezultirala prvom na svetu monografijom o čaju, koja se zove „Čajni kanon“.
 
Čaj je u Japan donet iz Kine, a doneli su ga japanski monasi u ranom srednjem veku i odmah je postao omiljeno piće sveštenstva i aristokratije , pripremljen na način karakterističan za epohu kineske dinastije Sung. Tada se čaj pripremao tako što su se listići čaja mleli u malim kamenim mlinovima, nakon čega se taj čajni prah prelivao vrelom vodom i mešao malom metlicom od bambusa. Na osnovu ovog rituala pripreme čaja, kasnije su Japanci napravili svoj posebni ritual pijenja i spremanja čaja. Od tog vremena, zeleni čaj doživeo veliku popularnost u u Japanu i postao polureligiozna društvena tradicija. I danas u Japanu postoje čajne škole u kojima deca uče tehnike pripreme i služenja zelenog čaja. Nekoliko vekova kasnije korišćenje ove biljke se proširilo i popularizovalo širom sveta, pa tako Turci vole da piju crni čaj, kao i Indijci, sa razlikom što ga oni najčešće piju sa mlekom ili sa različitim aromatičnim začinima.

nkLLRjZ.jpeg
 

Back
Top