U jednom zabačenom selu, živjeo je stariji čovjek. Jedini u selu je imao konja. Ljudi su mu zavidjeli i govorili:"Ti si najbogatiji i najsretniji čovjek u selu." On bi im samo skromno odgovorio:"Možda, a možda i ne." Ali desi se zatim da mu konj pobjegne. Tada ga ljudi počnu žaliti i govoriti:" Jadan ti, sad si siromašan." Ali on bi opet kratko odgovorio:"Možda, a možda i ne." S vremenom se konj vrati gospodaru, ali vrati se sa čitavim krdom divljih konja. Tad ljudi opet počnu zavidjeti starcu govoreći:"Blago tebi, niko bogatiji od tebe ne postoji!" Ali njegov odgovor bi opet bio isti:"Možda, a možda i ne." Ubrzo starčev jedini sin padne sa konja, i zauvijek ostade nepokretan. Seljani počinju da žale starca govoreći:" Jadan si, izgubio si jedinog sina!" Ali on bi im rekao:" Možda, a možda i ne." Nakon toga zarati se, i svi mladići iz sela odoše u rat, ali ni jedan se ne vrati, dok je samo starčev sin ostao kući.
Ovu poučnu priču sam davno nekad čula, pa sam po sjećanju napisala da bih je podjelila sa vama.
Ovu poučnu priču sam davno nekad čula, pa sam po sjećanju napisala da bih je podjelila sa vama.
