Zamena dece na rodjenju ne postoji niti u teoriji niti u stvarnom zivotu. Do 1960. godine drzavne sluzbe su krile neke dokumente koji nisu ukazivali da je to uopste i postojalo. Niti je postojalo u bivsem jugoslovenskom drustvu, niti je postojalo u srpskom drustvu nekada. Zamena kao ocigledna pojava ima za posledicu vidljivu radnju a to u mnogim slucajevima nije izvodljivo ni teoretski niti prakticno. Zapadne zemlje ne poznaju termin janicar, dok u Srbiji je to cest govorni termin. U svetskim kulturama postoje termini, kao sto su konvertit, drustveni konvertizam, novoverski konvertit. Ljudsko drustvo ne poznaje za termin zamena, janicar. Termin je stvaran godinama kao i sama ideologija stvaranog odnosa izmedju. U Srbiji, je slucaj, da zamena postoji u novom konteksu koga je dominirajuca srpsko polipatridna pogana seoska elita stvorila. Seoska pogana srpska elita je usvojila na misaonom planu i percipirala objekt rata kao stvarni objekt u zemlji. U objektu ratova gde strada srpska sirotinja najcesce dolazi i do zamene. U vreme ratova stradaju deca samo od onih Srba koji takodje usvoje od stvarane seoske pogani ideju objekta rata. Od gradskog srpskog naroda seoska pogan je stvarala ovce koje su stradale kroz ratove ustvari u stvarnom zivotu , jer mir samo privremena kategorija , i produzetak je rata drugim sredstvima u Srbiji. Srpske ovce su stvarane na razne nacine, Puno nacina na kojima funkcionise kolonijalizam koji koristi zamenu kao izvor svog postojanja. Nacini na koji su stradali i prolazili kroz razna mucenja Srbi pojedinacno ,moze se smatrati jednom vrstom zamene. Zamena kao iskustvena cinjenica i kategorija se pokazala izvorom zivota za one Srbe koji koriste u stvarnom zivotu ovakav oblik postojanja zivota u interesu svoje porodice a na stetu onih Srba sa kojima su navodno braca,gospoda ili drugovi a prema kojima izvrsavaju razne radnje zamene unutrasnjih subjekata. Najcesce se ovakav oblik zamene koristi da bi se za posledicu izvrsilo rasturanje porodica, segregacija dece , diskriminacija, ropski polozaj. Najcesce prinudom se vrsi zamena i nikada nije ni postojala. Srbin Srbina poljubi tri puta za srecu, zdravlje i ljubav ovaj drugi Srbin kaze Skinuo mi gace, pa jos trazi da se gleda u zivotinju sa mnom, ili Srbin Srbinu kaze Neka nasa deca budu dokaz i ponos nase sloge, a u stvarnosti se deca zamenjuju od jednog brata deca zavrse skolu u inostranstvo , a od drugog brata deca zavrse jedva i osnovnu skolu, jedan brat dozivi i praunuke, drugi brat dozivi da sahrani dete u ranom detinjstvu, jednom bratu zdrava deca, drugom bratu bolesna deca, jednom bratu sve ,drugoj sestri ili drugom bratu nista. U Srba, pravi nacin na koji se vrsi zamena u stvarnom objektu vremena. Zamena je rec poganog nagonskog karaktera koja je usvojena iz klasicne skole i ustvari ona ne poznaje za etiku i empatiju, drustveni ugovor, zajednicu kao oblik postojanja, negira usvojene vrednosti.