U ovo nase savremeno vreme,kada je u toku neprestana trka za sto vecim zivotnim
standardom,izgubila se negde nasa dusa.Otupeli smo na empatiju.Mnogi neznaju,
ni sta ta rec,upravo znaci.Od svih tih tehnickih novotarija,mobilnog telefona najnovijeg
tipa,kompjutera,kola itd.izgubio se covek u nama.Nastalo je jedno siromastvo duha.
Mislim da je ocit primer,za ovu tvrdnju,nacin na koji se tinejdzeri danas "provode".
Odlazak u kasnim vecernjim satima,u diskoteku,ili neki nocni klub.Kako to jadno
provovodjenje vremena izgleda.U mracnoj sali,uz zaglusnu "muziku",nije moguca
nikakva medjusobna komunikacija.U dupke punoj sali,u totalnom mraku,obasjanom
povremenim udarima svetlosnog zraka,u "mirisu" oznojenih telesa.Osamuceni ispijanjem alkoholnih i energetskih pica,ti mladi jadnici,klate se osamuceni,u atmosferi
koja vise podseca na deveti krug Danteovog "pakla", nego na neki provod,mlade
generacije.Ta besciljna gluvarenja cele noci,sutrasnje spavanje do trinaest ili
cetrnaest casova.To je jalov i tuzan nacin zivota,vrlo velikog broja nasih adolescenata.Drzava,drustvo,skola,a roditelji najvise,potpuno su omanuli u svojoj
osnovnoj duznosti.A ta osnovna duznost,to je briga o vaspitanju nase dece.Nije
stvar samo obezbedjenje osnovne egzistencije.Tim mladim ljudima,treba otvoriti oci.Treba ih nauciti,da vide lpravu lepotu zivota.Pokazati im PRAVE vrednosti.Ali
ne.Ogromna vecina roditelja,svoju "ljubav" prema svojoj deci,umisljaju da je dovoljno
da im svakih sest meseci,kupe novi android mobilni telefon,ili neku drugu,beznacajnu tehnicku novotariju,koje nam tako izdasno nudi,potrosacko drustvo.

standardom,izgubila se negde nasa dusa.Otupeli smo na empatiju.Mnogi neznaju,
ni sta ta rec,upravo znaci.Od svih tih tehnickih novotarija,mobilnog telefona najnovijeg
tipa,kompjutera,kola itd.izgubio se covek u nama.Nastalo je jedno siromastvo duha.
Mislim da je ocit primer,za ovu tvrdnju,nacin na koji se tinejdzeri danas "provode".
Odlazak u kasnim vecernjim satima,u diskoteku,ili neki nocni klub.Kako to jadno
provovodjenje vremena izgleda.U mracnoj sali,uz zaglusnu "muziku",nije moguca
nikakva medjusobna komunikacija.U dupke punoj sali,u totalnom mraku,obasjanom
povremenim udarima svetlosnog zraka,u "mirisu" oznojenih telesa.Osamuceni ispijanjem alkoholnih i energetskih pica,ti mladi jadnici,klate se osamuceni,u atmosferi
koja vise podseca na deveti krug Danteovog "pakla", nego na neki provod,mlade
generacije.Ta besciljna gluvarenja cele noci,sutrasnje spavanje do trinaest ili
cetrnaest casova.To je jalov i tuzan nacin zivota,vrlo velikog broja nasih adolescenata.Drzava,drustvo,skola,a roditelji najvise,potpuno su omanuli u svojoj
osnovnoj duznosti.A ta osnovna duznost,to je briga o vaspitanju nase dece.Nije
stvar samo obezbedjenje osnovne egzistencije.Tim mladim ljudima,treba otvoriti oci.Treba ih nauciti,da vide lpravu lepotu zivota.Pokazati im PRAVE vrednosti.Ali
ne.Ogromna vecina roditelja,svoju "ljubav" prema svojoj deci,umisljaju da je dovoljno
da im svakih sest meseci,kupe novi android mobilni telefon,ili neku drugu,beznacajnu tehnicku novotariju,koje nam tako izdasno nudi,potrosacko drustvo.

