zamajvanje gospodje Jesen

  • Začetnik teme Začetnik teme xysve
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Tako, gotovo uvek, kada mi se ove jesenje kise bez ikakvog pardona umuvaju u misli i kada oblaci samo sto ne pokucaju na vrata moje sobe… Sve se u meni uznemiri i jedan decak nemoguce cupave kose, velikih crnih ociju, sa drvenim vozicem u ruci, najjogunastije na svetu prosto iskoci iz mene i pozeli da prica o letu…

I gde god da krenem, prati me u stopu i hoda po vlaznom opalom liscu, gacka namerno kroz barice i smeje se, ne prestaje da se smeje najzaraznijim osmehom na svetu… I sta cu, nemam kud, jednostavno popustim i od svega na ovom svetu napravimo igru... od kisa, oblaka, vetra, od prolaznika, automobila i sarenih kisobrana.

I kad prodje taj dan, kada se umorni od brojanja ptica koje smo videli usetamo u predgradje sna, on me podseti koliko te voli i zamoli da mu pricam o tebi… Nas precutni obostrani dogovor da olaksamo jedno drugom dan i noc kada nam naizmenice najvise nedostajes.

I pricam mu… O tome kako su tvoji osmesi postali najlepsi grad mog sveta, kako su tek jutra kraj tebe otkrila onu pravu i jedinu smisao budjenja. Pricam mu o tvojoj kosi i kako me cesto golicas njom i kako ti je sve to uzasno zabavno…

Decak tada promrlja kroz polusan da je to mozda zato sto i ti takodje imas jednu devojcicu u sebi…

Da… Valjda se zato toliko i volimo promrmljam i ja…

I zaspimo i sanjamo te… vas… ;)
 

Back
Top