Zajednica

Veruj mi, rupa na nebu je ako ga nema sat vremena, cak i ako je samnom izasao da proseta. Roditelji su mu najsrecniji kada smo kuci i kada se nabijemo u sobu celo vece, strasno! Stalno pitaju kada cu da predjem i sta vise cekam, a to je sigurno samo da se pare vise nebi troskarile na vecere po restoranima i izlaske uopste.

ovo je nedopustivo...
moras pod hitno da ga pitas da li zna sta zeli u zivotu??
da li zeli svoju novu porodicu sa tobom??
ili staru sa mamom i tatom??
on mora da postavi prioritete i da razgovara sa svojim roditeljima...
 
ovo je nedopustivo...
moras pod hitno da ga pitas da li zna sta zeli u zivotu??
da li zeli svoju novu porodicu sa tobom??
ili staru sa mamom i tatom??
on mora da postavi prioritete i da razgovara sa svojim roditeljima...

Po njemu ja sam mu najbitnija. Vise puta je pricao sa njegovima, pa cak i ja o celoj situaciji u kuci, ali otac mu je zadrt da nema gde.
 
U pravu si, finansije i jesu najveci problem. Zato decko i ne razmislja o izlasku iz kuce vec o podizanju sprata, jer roditelji nece imati kako. Tu je najveci problem.

dogovori se sa njim da im mesecno izdvajate neku skromnu sumu...
bolje je i to nego alternativa...posto sloboda i mir ipak nemaju cenu...
 
Zajednica nikako nije dobro rešenje! Čak i ako su formalno u pitanju dva nezavisna domaćinstva pod istim krovom (recimo prizemlje i sprat).
Da se razumemo, posmatram stvar sa druge strane: ja sam dvostruki tast i svekar! Ne bih u zajednicu ni sa jednim detetom iako se dobro slažemo! Pošto sam godinama razveden odlučio sam dođem u starački dom (iako moj sin nije time zadovoljan!) http://diplomiraniduduk.mojblog.rs/...nezbrinutih-ili-pristojan-smestaj/169214.html
Ovako je svima dobro: kada im nešto treba tu sam a ja sam zbrinut i sigurno im nisam teret. Malo je roditelja koji su dovoljno iskreni da (i sami sebi!) priznaju da deca moraju imati svoj put i na tom putu moraju ponekad činiti svoje greške! Te greške nikakvo zvocanje roditelja neće sprečiti - detetu će samo biti teže!
Mnogo je roditelja koji na razne načine ucenjuju svoju decu i objektivno im zagorčavaju život iz raznih razloga koji se u krajnjoj liniji svode na sebičnost. Društvene su okolnosti, nažalost, takve da postoji jaka državna propaganda koja to podržava.
Mladi imaju samo dve mogućnosti: ili se odupreti ili trpeti.
Za odupiranje treba mnogo snage pa se mnogi mazohistički opredeljuju za trpljenje - opet nažalost!
 
U pravu si, finansije i jesu najveci problem. Zato decko i ne razmislja o izlasku iz kuce vec o podizanju sprata, jer roditelji nece imati kako. Tu je najveci problem.
Ja ovo nikako ne razumem. Kako roditelji nece imati od cega da zive, ako otac radi dva posla i dobro zaradjuje?
Znaci, vi treba da ostanete sa njima, da biste ih ne samo finansijski izdrzavali, nego i podnosili im racune sta radite sa svojim novcem, i trpeli torturu tipa gde ste bili i sta ste radili. Bolest.Vi necete imati svoje vreme, ni svoj zivot.
Odmah da ti kazem da je to garantovana propast za bilo koju vezu ili brak.
Jeste, njima je vazno da pocnete da zivite zajedno da se ne bi troskarilo...
Sve mi izgleda kao da je otac stipsa, a oboje su manipulatori.
Devojko, bezi odatle dok ti je na vreme.
Pisi taj sastav i ako treba predaj ga decku kao pismo, on mora da shvati da ce vasa veza puci pre ili kasnije ako ostanete sa njegovima, ima da oboje izludite.
Trazi druga resenja, i na kraju sedite i dogovorite se vas dvoje, a njegovima recite tek kad preduzmete korake, inace ce vam osujetiti planove.
 
Poslednja izmena:
Uf... za zivot u zajednici ti trebaju debeli zivci. Ziveli smo sa njegovim roditeljima nepunih mesec dana, izmedju dva preseljenja... i tad sam cvrsto obecala sebi NE, NIKAKO I NIKAD! E sad da bas nemam drugog izbora, potrudila bih se da se maksimalno osamostalim...koliko god zvuci glupo u toj situaciji. :aha:
 

Back
Top