Zadruga snimila original i tvrdi: Miroslavljevo jevanđelje pogrešno ukoričeno

Pumpaj Dinstanović

Zaslužan član
Poruka
104.564
Najveći skandal u istoriji srpske kulture dogodiće se ukoliko se pokažu kao istinite optužbe autora fototipskog izdanja Miroslavljevog jevanđenja. Autorska zadruga "Dosije", koja je 1994. godine snimila original pre konzervacije iz 1998, navodi da je tada najslavnija srpska knjiga pogrešno ukoričena i da je tako tekst Jevanđelja izgubio smisao. Autori prvog fototipskog izdanja optužili su Ministarstvo kulture, Narodni muzej, kao i Srpsku akademiju nauka i umetnosti za zaveru ćutanja o skrnavljenju.

Kako bi Miroslavljevo jevanđelje trebalo da izgleda? Sa velikim u zlatu ugraviranim slovom B na stranici broj dva, koje označava početak drugog poglavlja Jevanđelja po Jovanu. Ali, kako tvrde Veljko Topalović i Boško Savković, poslednji snimak koji je prošle godine napravila SANU, otkriva da je prilikom konzervacije 1998. godine najvažnija srpska knjiga pogrešno ukoričena.

„Jedva smo našli ovaj snimak koji se nalazi na intenetu i koji gotovo niko nije pogledao i na osnovu tog snimka jasno je da se nasuprot stranice broj jedan nalazi stranica broj 14. Neki stručnjak iz Narodnog muzeja je knjigovescu dostavio stranice ovim redom. Znamo da posle 14. sledi 15. ali ne znamo šta sledi dalje. To ćemo znati kada Akademija nauka dostavi svoje snimke“, rekao je priređivač faksimila Miroslavljevog jevanđelja Veljko Topalović.

A SANU je već najavila da će kompletan snimak za digitalizaciju Miroslavljevog jevanđelja dostaviti samo naručiocu posla - Ministarstvu kulture. Topalović tvrdi da postoje i druga oštećenja.

"Nasumičnom proverom primetili smo i da nedostaje zlato na pojedinim inicijalima. Na našem snimku na krilima te barske ptice je zlato, dok na snimku Narodne biblioteke toga nema", kaže Topalović.

1642011744-topalovic.jpg


Autor dokumentarnog filma o Miroslavljevom jevanđelju, "U početku beše reč", Boško Savković, ukazuje na odgovornost nekadašnje ministarke kulture iz vremena Miloševićeve vlasti, Nadu Popović Perišić, kao najodgovorniju za lošu konzervaciju 1998. za koju je država platila 1,6 miliona nemačkih maraka.

"Ne postoji član zakona koji se zove veleizdaja. Ne postoji. Ali, ovako nešto uraditi. Ovo je veleizdaja svih nacionalnih interesa. Bez obzira da li smo levi, desni ili šta već, ovo je za sve nas najstarija knjiga i koren naše pismenosti i našeg jezika. Ovo je genocid nad pismenošću, nad knjigom i za ovakve stvari ne bi trebalo da postoji rok zasterelosti krivičnog dela", rekao je autor filma "U početku beše reč" Boško Savković.

Miroslavljevo jevanđelje nastalo je u 12. veku po narudžbini kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje. Knjiga na ćirilici sa zlatnim gravurama i vrhunskim umetničkim ilustracijama 2005. je postala deo svetske baštine Unesko. Nije razrešeno ni pitanje 166. lista knige, koju je svojevremeno ruski monah istrgao i odneo sa Hilandara, a koja se nalazi u muzeju u Sankt Peterburgu.

Potpisan je sporazum po kome će Srbija dati sedam slika Nikolaja Reriha, koje su bez sumnje vlasništvo Srbije, za tu stranicu Miroslavljevog jevanđelja, koja je na sumnjiv način došla u posed Rusije. Ipak, ni taj sporazum iz 2019. nije još realizovan.

https://rs.n1info.com/kultura/zadru...miroslavljevo-jevandjelje-pogresno-ukoriceno/
 
13-02.jpg


Rođena 1946. u Pirotu.

U Beogradu završila Petu beogradsku gimnaziju.

„Diplomirala 1970. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu na odseku Opšta književnost sa teorijom, kao i na Filozofskom fakultetu u Beogradu na grupi za filozofiju. Magistarski rad na temu ‘Shvatanje Rolana Barta o prirodi književnog značenja’ odbranila je na Filološkom fakultetu u Beogradu 1976. Doktorsku disertaciju ‘Pojam ženskog pisma u savremenoj francuskoj književno-teorijskoj misli’ odbranila 1987. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu“, navodi u zvaničnoj biografiji.

Ističe da je od 1970. do 1972. bila je stipendistkinja francuske vlade na Ecole pratique des hautes études u Parizu, kod profesora Rolana Barta.

„Od 1974. radi u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu kao naučni istraživač. Od 1980. do 1984. bila je lektor za srpsko-hrvatski jezik u Francuskoj, na Univerzitetu Bordo III, u Bordou. U zvanje naučnog savetnika izabrana 1988. godine. Letnji semestar 1988. provela je kao stipendista Republičke zajednice za nauku na Njujorškom univerzitetu u SAD. Od 1988. do 1991. lektor je za srpsko-hrvatski jezik u Francuskoj, na Univerzitetu Lion II, u Lionu“, piše u biografiji.

Dodaje da je prve radove, ali i svoj magistarski rad, objavila na Trećem programu, gde je godinama bila stalna saradnica.

„Tokom 1979/80. imala stalnu rubriku Miscelanea, u Književnoj reči. Od 1980. do 1984. bila je član redakcije Književnih novina. Član je Udruženja književnika od 1980. godine. Bila je stalni kritičar poezije u NIN-u, urednik i saradnik anala objavljivanih kao rezultat naučnih skupova u Dubrovniku, u izdanju Univerziteta u Utrehtu, Holandija i Paris VII, Jussieu, Francuska“, navodi.

Tokom školske 1990/91. predavala je, napominje, na Univerzitetu Paris VII, Jussieu u Francuskoj, kao gostujuća profesorka u okviru Departmana Texte et document.

„Od 1987. do 1991. bila je jedan od kodirektora za dva programa postdoktorskih studija u Inter-univerzitetskom centru u Dubrovniku; program Beyond Images: Women, culture and the Art u organizaciji Instituta za književnost u Beogradu, Univerziteta Paris VII i Univerziteta iz Amsterdama i program The feminist dialectic of enlightenment u organizaciji Univerziteta iz Amsterdama, Univerziteta iz Utrehta, Univerziteta iz Berlina, Univerziteta iz Frankfurta i Instituta za književnost iz Beograda“, piše u biografiji.

Po obnovi višestranačkog sistema 1990. postala je članica Socijalističke partije Srbije.

Od 1994. do 1998. bila je ministarka kulture u Vladi Srbije, na čijem čelu je bio Mirko Marjanović.

„Ono po čemu će Nada Popović-Perišić ostati najviše zapamćena je pompezna i preskupa kampanja ‘Lepše je s kulturom’ kojom je pokušala da redefiniše pojam kulture u Srbiji. Ostaje nedoumica kako je ministarka zamišljala da putem bilborda i tv-spotova izvede plemenitu nameru kulturnog prevaspitavanja Srba, masovno uvaljanih u blato neukusa, kiča, turbo-folka, kada je suština vladavine partije kojoj je i sama pripadala bio kič koji je taj jad i proizveo. Zbog pokušaja da kao šund oporezuje novokomponovanu narodnu muziku, ministarka se zamerila i nekim saborcima na levici. Što se tiče davanja sredstava institucijama kulture od strane ministarstva u to vreme Jovan Ćirilov, selektor Bitefa, kaže: ‘Nada Popović-Perišić je takođe bila jedna vrsta ketmana. Ona je sa njima bila dobra koliko je morala i htela, jer je bila za tu ideologiju, a pomagala je kulturu. Ona je bila jedan od ministara koji bi ispunio sve što bi obećao. Bila je vrlo fer u tom pogledu, za razliku od obećanja Željka Simića koje ništa nije značilo’.“ (Vreme, 9. 11. 2006. godine)

Od 1999. do 2001. bila je ambasadorka SRJ u sedištu UNESCO-a u Parizu. Potom, od 2002. do 2004. predavala je na pariskom Jussieu, Paris VII, kao gostujuća profesorka.

Osnovala je 2006. Fakultet za medije i komunikacije, na kojem je bila dekanka, a danas je predsednica FMK.

„Kada sam osnivala ovaj fakultet, imala sam na umu ideju da živimo u svetu informacija i komunikacija, I da nauka o informacijama i komunikacijama predstavlja neku vrstu kišobrana u društvenim naukama objedinjujući filozofiju, psihologiju, lingvistiku i semiologiju. Odnosno, da to malo preciziram: živimo u svetu znakovlja i čitanje znakova i manipulisanje njima olakšava naše komunikacije. To je bila početna, rekla bih teorijska ideja. Praktičan razlog bio je svakako taj da našu sliku sveta kreiraju mediji, da su propaganda i reklama instrumenti te kreacije i da, kako bi to rekao Rolan Bart, ne postoji objektivnost, već samo različite ideologije. Dakle, ideja je bila da se upravo dekonstruiše jezik medija i da studenti nauče da prepoznaju i iščitaju poruke koje kreiraju mediji. Često naši studenti kažu: pa vi ovde ne volite medije! Odgovor je: ne, mi ih dobro poznajemo, njihovu prirodu i njihov jezik.“ (NIN, 2013. godine)

I nakon što je Socijalistička partija Srbije posle Petog oktobra izgubila vlast ostala je članica te stanke. Pominjano je da će ona kao kadar te partije biti kandidatkinja za ministarku kulture.

„Bivša ministarka kulture dr Nada Popović-Perišić i nekadašnji šef diplomatije SRJ Živadin Jovanović, mogli bi na mala vrata ponovo da uđu u vrh SPS. Ovaj tandem uglednih socijalista zadržao je, doduše, partijske knjižice i posle brodoloma 5. oktobra, ali sadašnje rukovodstvo želi više da ih uključi u rad stranke. Za vreme svog ministrovanja, od 1994. do 1998. godine, dr Nada Popović-Perišić lansirala je čuvenu kampanju ‘Lepše je sa kulturom’. I njenim kolegama bi, izgleda, bilo lepo da ona više “zalegne” za stranku. Zato je i predložena za šefa spoljnopolitičkog odbora, a već je i u stranačkom telu koje se bavi pripremom predstojećeg kongresa.“ (Večernje novosti, 18. 8. 2006. godine)

U aprilu 2013. imenovana je za članicu Upravnog odbora Filmskog centra Srbije, da bi u junu 2014. postala predsednica UO. Polovinom 2018. Vlada Srbije razrešila ju je te funkcije, na njen zahtev, a za novu predsednicu imenovana je Jelena Trivan.

Prema podacima Agencije za privredne registre, ima 16,3 odsto vlasništva u „Firefly productions doo“, firmu registrovanu za „proizvodnja kinematografskih dela, audio-vizuelnih proizvoda i tv programa“.

„Produkcija Firefly, pokrenuta u Srbiji 2018. godine, uveliko priprema nove projekte, među kojima su i Tajkun, Klan i Močvara. Pored toga, u planu je još nekoliko serija, ali i izgradnja velikog kompleksa studija, navodi Variety.“

Članica je Upravnog odbora Fondacije za mlade talente grada Beograda, koju je osnovala Skupština grada Beograda 23. juna 2015. godine, a koja je “sa radom i ostvarivanjem svojih ciljeva zvanično počela 1. januara 2016. godine”.

U februaru 2021. Vlada Srbije imenovala ju je za predsednicu Upravnog odbora Jugoslovenske kinoteke.

https://www.istinomer.rs/akter/nada-popovic-perisic/
 

Dejan Ristić o optužbama povodom Miroslavljevog jevanđelja: Ništa nije istina​


Dejan Ristic


Dejan Ristić, bivši upravnik Narodne biblioteke Srbije, kaže za Nova.rs da nije tačno da je Miroslavljevo jevanđelje nasumično poslagano i da je restauracija rađena 90-ih godina prošlog veka.

Odgovarajući na tvrdnje Veljka Topalovića i Boška Savkovića da su državni stručnjaci, prilikom prepovezivanja Mirosavljevog jevanđelja obavljenog tokom 1998-1999. godine, poslagali listove pogrešno i oštetili ga, Dejan Ristić tvrdi da ništa od toga nije tačno.

– Restauracija nije rađena 90-ih godina, već 70-ih godina prošlog veka i to je radila Dr Vera Radosavljević. Ja sam bio upravnik Narodne biblioteke dok je tamo privremeno čuvan Miroslavljev jevanđelistar (a ne kako se pogrešno kaže jevanđelje), zbog rekonstrukcije Narodnog muzeja.

Ristić dodaje da nema nikakvog oštećenja i mešanja stranica Miroslavljevog jevanđelja.

- Ništa nije nasumično poslagano i oštećeno, to jednostavno nije istina - zaključuje Ristić.

Nekadašnja ministarka kulture Nada Popović Perišić izjavila je da će Veljko Topalović i Boško Savković svoje tvrdnje morati da dokažu na sudu, dok u SANU kažu da nemaju veze sa restauracijom Miroslavljevog jevanđelja.

Veljko Topalović i reditelj Boško Savković, autor dokumentarnog serijala o istorijatu Miroslavljevog jevanđelja, koji su sazvali konferenciju za medije, prikazali su prisutnima navodnu grešku na koju ukazuju a to je da bi na stranici broj 2 u originalu trebalo da se nalazi inicijal B ugraviran u zlatu koji označava početak drugog poglavlja Jevanđelja po Jovanu, a da ga sada nema jer se na tom mestu nalazi strana broj 14.

https://nova.rs/kultura/dejan-risti...miroslavljevog-jevandjelja-nista-nije-istina/
 
Све у свему свињарија ко год да је!

Dejan Ristić o optužbama povodom Miroslavljevog jevanđelja: Ništa nije istina​


Dejan Ristic


Dejan Ristić, bivši upravnik Narodne biblioteke Srbije, kaže za Nova.rs da nije tačno da je Miroslavljevo jevanđelje nasumično poslagano i da je restauracija rađena 90-ih godina prošlog veka.

Odgovarajući na tvrdnje Veljka Topalovića i Boška Savkovića da su državni stručnjaci, prilikom prepovezivanja Mirosavljevog jevanđelja obavljenog tokom 1998-1999. godine, poslagali listove pogrešno i oštetili ga, Dejan Ristić tvrdi da ništa od toga nije tačno.

– Restauracija nije rađena 90-ih godina, već 70-ih godina prošlog veka i to je radila Dr Vera Radosavljević. Ja sam bio upravnik Narodne biblioteke dok je tamo privremeno čuvan Miroslavljev jevanđelistar (a ne kako se pogrešno kaže jevanđelje), zbog rekonstrukcije Narodnog muzeja.

Ristić dodaje da nema nikakvog oštećenja i mešanja stranica Miroslavljevog jevanđelja.

- Ništa nije nasumično poslagano i oštećeno, to jednostavno nije istina - zaključuje Ristić.

Nekadašnja ministarka kulture Nada Popović Perišić izjavila je da će Veljko Topalović i Boško Savković svoje tvrdnje morati da dokažu na sudu, dok u SANU kažu da nemaju veze sa restauracijom Miroslavljevog jevanđelja.

Veljko Topalović i reditelj Boško Savković, autor dokumentarnog serijala o istorijatu Miroslavljevog jevanđelja, koji su sazvali konferenciju za medije, prikazali su prisutnima navodnu grešku na koju ukazuju a to je da bi na stranici broj 2 u originalu trebalo da se nalazi inicijal B ugraviran u zlatu koji označava početak drugog poglavlja Jevanđelja po Jovanu, a da ga sada nema jer se na tom mestu nalazi strana broj 14.

https://nova.rs/kultura/dejan-risti...miroslavljevog-jevandjelja-nista-nije-istina/
И то је великосрБски мит.
 
За Дејан Ристића је све што је у супротности са данашом званичном и незваничном политиком (сРпсом) мит.....
Косовски бој је негде у ранги "Рат звезда" период великог жупанства вероватно #game of the trones"
Како се још нико није сетио да тролује да Свети Сава није ни постојао? Убицирана личност у српској историјографији као Србљанин Јанко или Краљевић Марко?!
 
За Дејан Ристића је све што је у супротности са данашом званичном и незваничном политиком (сРпсом) мит.....
Косовски бој је негде у ранги "Рат звезда" период великог жупанства вероватно #game of the trones"
Како се још нико није сетио да тролује да Свети Сава није ни постојао? Убицирана личност у српској историјографији као Србљанин Јанко или Краљевић Марко?!

U pravu si (delimično) da Ristić često želi nešto što je zvanični narativ da odbrani i da predstavlja institucije, oko čega ima i nesumnjivo i neke svoje lične interese, ali sa aluzijom si preterao.

Ispalo je kao da si aluzijom pokušao da ga strpaš u koš sa npr. Nikolom Samardžićem.
 
Poslednja izmena:

Back
Top