Zaboravljanje stresnih situacija

Trust no one

U prolazu
Poruka
23.681
Skoro sam razgovarao sa jednom drugaricom,pricali smo o svemu i svacemu.Pa se i dotakla teme da je imala polomljen nos.Na moje pitanje kako,rekla je-ne znam.
Prvo mi je palo na pamet da je bila pod dejstvom necega,ali ne.Kaze bukvalno ne znam,crna rupa u secanju.Seca se da se svadjala sa muzem,i da se budi u bolnici sa zamotanom glavom,i u uzasnim bolovima.Poslednje secanje je da on sedi u jednoj sobi a ona u kuhinji nesto sprema i raspravljaju se.Posle nekoliko dana iz razgovora sa policijom i lekarima je shvatila da je bila potpuno svesna,pozvala policiju i hitnu,razgovarala sa njima,ponela torbu sa dokumentima sa sobom u bolnicu,sve potpuno normalno u takvoj situaciji,cak je i potpisala neku prijavu da bi njega odveli na ispitivanje.
Ispostavilo se da se nekoliko takvih,stresnih dogadjaja ne seca,momenta kad su joj javili da joj je umro otac,saobracajke sa mrtvima i raskomadanim ljudima koju je videla iz drugog auta...itd.
Sta je to u ljudskom mozgu sto ga natera na reset i brisanje nekih dogadjaja iz secanja?Da li je to neki vid samoodbrane,ili samolecenja,na znam ni sam kako da nazovem to?
Imate li vi ii neko koga znate iskustva sa tim kratkotrajnim amnezijama?
 
To je disocijacija usled preplavljenosti traumatičnim događajem. Jednostavno, ne može da izdrži, i odvoji se. Postoji gradacija tog odvajanja, od zapaliti cigaretu da umirimo nalet nervoze, do blekautovanja kao u slučaju tvoje drugarice.

Znam devojku koja je bila svesna za vreme opšte anestezije, i to sećanje joj se vraćalo u delovima.

(Samo)lečenje je kad ojačaš dovoljno da prizoveš ta sećanja natrag i da ih isprocesuiraš.
 
Skoro sam razgovarao sa jednom drugaricom,pricali smo o svemu i svacemu.Pa se i dotakla teme da je imala polomljen nos.Na moje pitanje kako,rekla je-ne znam.
Prvo mi je palo na pamet da je bila pod dejstvom necega,ali ne.Kaze bukvalno ne znam,crna rupa u secanju.Seca se da se svadjala sa muzem,i da se budi u bolnici sa zamotanom glavom,i u uzasnim bolovima.Poslednje secanje je da on sedi u jednoj sobi a ona u kuhinji nesto sprema i raspravljaju se.Posle nekoliko dana iz razgovora sa policijom i lekarima je shvatila da je bila potpuno svesna,pozvala policiju i hitnu,razgovarala sa njima,ponela torbu sa dokumentima sa sobom u bolnicu,sve potpuno normalno u takvoj situaciji,cak je i potpisala neku prijavu da bi njega odveli na ispitivanje.
Ispostavilo se da se nekoliko takvih,stresnih dogadjaja ne seca,momenta kad su joj javili da joj je umro otac,saobracajke sa mrtvima i raskomadanim ljudima koju je videla iz drugog auta...itd.
Sta je to u ljudskom mozgu sto ga natera na reset i brisanje nekih dogadjaja iz secanja?Da li je to neki vid samoodbrane,ili samolecenja,na znam ni sam kako da nazovem to?
Imate li vi ii neko koga znate iskustva sa tim kratkotrajnim amnezijama?
Pretpostavljam odbrambeni mehanizam.

Postoje stresovi, ili tačnije postoji nešto što se zove šok. Ljudi se frljaju tom reči tamo vamo, kako se inače frljaju rečima poput depresije itd. u isto vreme ne razumevajući šta je šok zaista. U ekstremnim slučajevima, to je način na koji nas mozak brani od fakta koji bi mogao imati ozbiljne posledice po naše mentalno stanje. S druge strane, čovek ima selektivno pamćenje, takođe. Pouzdano znam da se mnogih stvari u svom životu sećam onako kako meni (?) odgovara, odnosno, skroz subjektivno i pristrasno. Možda su ljudi s "višim nivoom svesti" ili kako god se vraga te gluposti zovu, izlečeni od upadanja u takve i ine zamke, ali običan, uobičajen, svakodnevni (da ne kažem: normalan) čovek, nije. Svoja sećanja prepravljamo po sopstvenom nahođenju. Ali to je tako stara, frojdovski oveštala tema da se svako polupismen danas njome razmahuje.
Kad bi hteli govoriti ljudskim jezikom, ne plašeći se da će nas neko smatrati nedovoljno pametnim ako se ne služimo dugačkim rečima iz rečnika (vidi: frustracija), onda bi rekli onako klot: ljudi ne vole da se sećaju da u nečemu nisu bili u pravu, situacije u kojoj su ispali glupavi, nesposobni, uplašeni, slabi, žrtve itd.
I tako. :mrgreen:

p.s. ne mislim bukvalno "ljudi ne žele", jer se mi tu ništa ne pitamo, ne svesno.
 
Zanimljiva tema. Mene zanima da li je pojava fizioloska (usled lucenja nekih hemikalija) ili psiholoska usled delovanja nesvesnog?
Može biti fiziološka kao posledica fizičke traume( mozga nekog centra u mozgu napr.,), kod pada, nesvestice,tuče...obično se nakon takvih događaja ljudi upućuju na skener mozga, da bi se proverilo funkcionisanje centara u mozgu.Nesvesno je nedovoljno istraženo, pa podsvest može sve i ništa! Podsvest je moguće "prizvati" kod hipnoze. Tada se "evoluciraju" potisnuti događaji iz podsvesti.To se radi kada nije drugačije moguće utvrditi šta se desilo, a osoba je napr. jedini svedok događaja.
 
Može biti fiziološka kao posledica fizičke traume( mozga nekog centra u mozgu napr.,), kod pada, nesvestice,tuče...obično se nakon takvih događaja ljudi upućuju na skener mozga, da bi se proverilo funkcionisanje centara u mozgu.
Ja sam vise mislio na to da se izluce neke "hemikalije" i da privremeno zablokiraju mehanizam pamecenja. Ali ako je hipnozom moguce izvaditi secanja onda ta teorija ne pije vodu.

pa podsvest može sve i ništa
Tu se slazem 100%. Fascinantan mi je i placebo. Cini mi se da spada u istu kategoriju kao i ovo ne svesno zaboravljanje.
 
Ja sam vise mislio na to da se izluce neke "hemikalije" i da privremeno zablokiraju mehanizam pamecenja. Ali ako je hipnozom moguce izvaditi secanja onda ta teorija ne pije vodu.



Mislim da može...znam čoveka koji je pod dejstvom jakog stresa osedeo preko noći. Probudio se jednog jutra sa totalno sedom kosom. Msm,...to se takođe dešava pod dejstvom biohemijskih reakcija u organizmu. Stres je spoljašnji faktor(trauma).
 
Takođe mislim da je u primeru iz uvodnog posta, reč o odbrambenom mehanizmu!
Pitanje je ko koga "brani privremenom amnezijom"?Da li je zaštita sebe od traume ili možda nekog drugog?Ili i jedno i drugo.Ali ne možemo ovde ništa utvrditi...samo pretpostavljati.Msm, sve mi to tako nešto liči...!
Da je to bilo samo u slucaju polomljenog nosa,i ja bih pomislio da podsvesno brani bivseg muza.
Ali se desava i sa gubicima dragih ljudi,tako da ce pre biti da podsvesno sama sebe stiti od teskih dogadjaja i secanja.
 
Da je to bilo samo u slucaju polomljenog nosa,i ja bih pomislio da podsvesno brani bivseg muza.
Ali se desava i sa gubicima dragih ljudi,tako da ce pre biti da podsvesno sama sebe stiti od teskih dogadjaja i secanja.
Naprotiv! Možda ga brani svesno.Njoj je ukazana lekarska pomoć.Nakon toga je amnezijom možda mogla "zamazati oči" organima reda i gonjenja.Sumnjam da je ta priča o amneziji, prošla kod lekara(to jest, da su joj oni poverovali).
 
Naprotiv! Možda ga brani svesno.Njoj je ukazana lekarska pomoć.Nakon toga je amnezijom možda mogla "zamazati oči" organima reda i gonjenja.Sumnjam da je ta priča o amneziji, prošla kod lekara(to jest, da su joj oni poverovali).
Napisao sam,ona je bila svesna kad je dosla u bolnicu,pre toga je pozvala policiju,dala i potpisal aizjavu (to je sve saznala drugi-treci dan u bolnici).Cak nije ni povukla tuzbu kasnije,jednostavno se sama ne seca tog nekog perioda od sat mozda vise.I dan danas,iako je proslo vise od 10 god.
 
Napisao sam,ona je bila svesna kad je dosla u bolnicu,pre toga je pozvala policiju,dala i potpisal aizjavu (to je sve saznala drugi-treci dan u bolnici).Cak nije ni povukla tuzbu kasnije,jednostavno se sama ne seca tog nekog perioda od sat mozda vise.I dan danas,iako je proslo vise od 10 god.
Ne mogu se ni ja doslovce setiti svakog događaja pre 10 godina.Sećanje vremenom bledi,postaje selektivno...to nije ništa čudno.
 

Back
Top