Disekcija na vežbama i kasnije na praktičnom ispitu iz fiziologije je bila jedan od razloga što sam napustila veterinu i ostala samo sa srednjom školom. Jesam držala žabu u ruci i ove s kojima smo mi radili nisu gadne, ja sam ih na kraju onako omamljene dekapitovala i razarala im kičmenu moždinu, takoreči, eutanazirala sam ih pre nego što se probude onako rasporene i sa izvađenim srcem. Posle, kad smo došli do nervnih impulsa i kad se neomamljena žaba dekapituje, jednostavno sam se povlačila uz obavezno moje objašnjenje da se to kosi s mojim principima i objašnjenje asistenta da u grupi od ne znam koliko studenata koji zajedno polažu praktični ispit, njih 8 izvuče pitanje sa žabom tako da je poželjno da vežbamo...
Ako neko odluči da nabavi žabu kao kućnog ljubimca, obratite pažnju, domaće gatalinke, one male zelene žabe što se veru po zidovima i drveću su zakonom zaštićene kao ugrožena vrsta. Ima srodnih vrsta koje mogu da se nabave legalnim putem ali i to je po meni velika obaveza, njihovo prirodno stanište i životne potrebe se toliko razlikuju od recimo onih kod pasa, mačaka ili ptica kao najčešćih ljubimaca... Ja se raspisala, ne zamerite.