sinoc, ja i moj stariji sin pricamo o mladjem sinu. u nekom trenutku,
ja: zelim da mu pomognem, samo ne znam kako.
Stariji sin: ti kad pomazes, to boli.
ja:

tema: mnogo se suzdrzavam, ono kontam ni ja ne slusam savete, niti mi trebaju. tj ako mi trebaju, trazim, ali opet sanse da cu poslusati su male

)
sad na letovanju, moja najbolja drugarica, sa kojom se znam 45 god.
ja: istresam celu torbu na plazi da bih nasla nesto.
ona: ja ne razumem kako ti radis tako ozbiljne poslove a tako si neorganizovana.
ja:

odcutim par trenutaka i kazem i ja se cudim.
posle razmisljam, uh uh sta ja sve ne razumem kad je ona u pitanju, ali nikad to nisam rekla..da sam rekla, verovatno se ne bi druzile 40 godina..
generalno svi imamo mane i vrline, i ne vidim svrhu spominjanja mana-ili volis coveka ili ne, osim ako je bas u nekoj samoubilackoj misiji kojom ugrozava sebe onda moras reci.