Kako se lako ode u krajnost kad se previse razmislja o drugima i o tome kako oni zive.
U Malcome in the Midlle (obozavam tu ludu seriju) ima sjajna scena koja govori o toj... cudnoj pojavi.

Louise, zbog stresa na poslu i sa porodicom (antihristima

) se prijavljuje u Zenski citalacki klub u kvartu. Jos prvo vece se ispostavi da tu niko nista ne cita, vec je citalacki klub samo izgovor da se sastanu i napiju i ogovaraju tu jednu „savrsenu“ zenu, uvek nasmejanu, lepu, zgodnu, bez viska kilograma, sa divnom, vaspitanom decom i sjajnim muzem, uvek urednim dvoristem prepunim cveca itd.

I jednu noc potpuno pijane odu da je spijunuraju, jer „mora da je kod kuce neka ostrokondja koja maltretira i decu i muza“. Medjutim, zateknu je veselu, doteranu, pece kolace, muz je ljubi, deca se smeju, idila. I ova jedna pijana joj se prodere na prozor:“Kucko prokleta!“ i ona ih sve snimi, zgrabi pusku, izadje i pocne da puca.
I one koje vriste i beze u svim pravcima:“Kucka zna i da pucaaa!“ : )))))