kojeimedadam
Buduća legenda
- Poruka
- 27.250
Za svu decu koja su rođena
1950-te, 60-te
i preživela
70-te, 80-te & 90-te !!
Prvo, preživeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od domašaja dece" na bočicama s lekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pamperse i pišali smo u krevet.
Kao deca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolšuama.
Pili smo vodu iz creva za zalivanje bašte, a ne iz flašica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i
NIKO
nije umro zbog toga.
Jeli smo mlečne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI NAPOLJU!
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se ceo dan, sve dok se ne upale svetla na ulici,
žmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, Kauboja i Indijanaca, zaloga i svega ostalog što je samo dečja mašta bila u stanju da smisli.
Neretko, niko nije mogao da nas nađe po ceo dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cele dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako da rešimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje, ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmerivača,
U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od domašaja dece" na bočicama s lekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pamperse i pišali smo u krevet.
Kao deca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolšuama.
Pili smo vodu iz creva za zalivanje bašte, a ne iz flašica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i
NIKO
nije umro zbog toga.
Jeli smo mlečne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI NAPOLJU!
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se ceo dan, sve dok se ne upale svetla na ulici,
žmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, Kauboja i Indijanaca, zaloga i svega ostalog što je samo dečja mašta bila u stanju da smisli.
Neretko, niko nije mogao da nas nađe po ceo dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cele dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako da rešimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje, ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmerivača,
pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji
(već samo dva),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms...
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI NAPOLJE
DA SE DRUŽIMO SA NJIMA !
nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms...
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI NAPOLJE
DA SE DRUŽIMO SA NJIMA !
Padali smo sa drveća, znali se poseći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga
Igrali smo se lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preživeli bez posledica!
Išli smo biciklom ili peške do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju za nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom, a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kuću i jednu porodicu.
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji čovečanstva
Naše generacije su proizvele najbolje izumitelje
i naučnike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspeh i odgovornost.
I naučili smo da živimo s tim !
I ti pripadaš toj generaciji?
ČESTITAM!