ZA ČOVEKA MEĐU LJUDIMA

-------------------

Kad isklešem Moždanicu
Od *kamena* mojih reči
Osetit ću na mom licu
Duše suzu koja leči.................

A opet će, možda biti
Dok je vakat postojanja
Da mi jadi svi sakriti
Daju oltar pokajanja................

A kajanje, samo to je
Čednost duše kad se vrati
Da volimo ono što je
Dato s nama da nas prati...........

Moždanicu da izgubim
Možda bude, zlo mi viče
Ja zgarište njeno ljubim
Dok u meni nova niče.

ZK

Pozdrav.
 

Back
Top