Fakje
Primećen član
- Poruka
- 854
Werneg Herzog je čuveni nemački reditelj i scenarista. Snimio je mnogo filmova , kako igranih po fiktivnim pričama, tako i dokumentaraca.
Ne zna se da li su mu bolji igrani filmovi ili dokumentarci. Fantastično! Znate kako, ja sam '87. godište i ceo život gledam evropsku kinematografiju i azijsku, afričku nisam ispratio. Znam ponešto iz Hollywooda, ali brate, mene to smara uglavnom ne uvek ima i dobrih stvari ali kad superheroji dominiraju bioskopima i zeitgeistom - šta reći, bzvz je sve to.
Uglavnom, da ne kenjam više, Werner Herzog je snimao 70ih, tad je diskutabilno pravio svoje najbolje radove koje moraju da pogledaju svi filmofili i ljubitelji evropske kinematografije, što znači naviknuti su na avangardne ritmove i opskurne metode izlaganja radnje. Elem, Herzog je snimio ovim redosledom hronološki Aguirre: The Wrath of God, The Enigma of Kaspar Hausen i Heart of Glass ('Herz Au Glas', ako me sećanje služi). Da li ste gledali ove filmove? Ako niste, ja ih preporučujem, pogovovo Enigmu Kaspara Hauzena, u kojoj je zarobljena sva poezija, tragika i kontradikcija postojanja.
Herzog pronalazi lepotu i humanost dok gleda pravo u srce tame. Istovremeno, on odvažno uperuje kameru u najizopačenije dubine ljudske duše, kao i u ravnodušnost ostatka prirode i univerzuma prema čoveku. Njegovi junaci su jedinstveni osobenjaci sa grandioznim ambicijama i izuzetnim talentima i pogledima na život. Međutim, nemilosrdni univerzum je uvek tu da im pokaže ko je gazda.
Međutim, Herzog u tome vidi spiritualnu lepotu, čemu mnogo doprinose prekrasni snimci prirode - naime, Herzog veoma često snima u prirodi, i tamo je smeštena glavnina njegovih priča. Ti njegovi snimci istovremeno očaravajuće i impozantne prirode, koja budi osećanja nalik na kombinaciju strahopošotvanja i divljenja, opčinjuju gledaoca svojom veličanstvenošću i odgovaraju aspiracijama Herzogovih junaka. Istovremeno, Herzog podvlači poentu - i ta priroda, ma koliko sublimna bila (tj. proizvodila malopre navedene emocije), potpuno je ravnodušna prema najobičnijem čoveku. Možda Herzog ovde pomalo zaobilazi stepen pokorenja prirode pod naletom ljudskog alata, što je druga strana jednačine.
Ne zna se da li su mu bolji igrani filmovi ili dokumentarci. Fantastično! Znate kako, ja sam '87. godište i ceo život gledam evropsku kinematografiju i azijsku, afričku nisam ispratio. Znam ponešto iz Hollywooda, ali brate, mene to smara uglavnom ne uvek ima i dobrih stvari ali kad superheroji dominiraju bioskopima i zeitgeistom - šta reći, bzvz je sve to.
Uglavnom, da ne kenjam više, Werner Herzog je snimao 70ih, tad je diskutabilno pravio svoje najbolje radove koje moraju da pogledaju svi filmofili i ljubitelji evropske kinematografije, što znači naviknuti su na avangardne ritmove i opskurne metode izlaganja radnje. Elem, Herzog je snimio ovim redosledom hronološki Aguirre: The Wrath of God, The Enigma of Kaspar Hausen i Heart of Glass ('Herz Au Glas', ako me sećanje služi). Da li ste gledali ove filmove? Ako niste, ja ih preporučujem, pogovovo Enigmu Kaspara Hauzena, u kojoj je zarobljena sva poezija, tragika i kontradikcija postojanja.
Herzog pronalazi lepotu i humanost dok gleda pravo u srce tame. Istovremeno, on odvažno uperuje kameru u najizopačenije dubine ljudske duše, kao i u ravnodušnost ostatka prirode i univerzuma prema čoveku. Njegovi junaci su jedinstveni osobenjaci sa grandioznim ambicijama i izuzetnim talentima i pogledima na život. Međutim, nemilosrdni univerzum je uvek tu da im pokaže ko je gazda.
Međutim, Herzog u tome vidi spiritualnu lepotu, čemu mnogo doprinose prekrasni snimci prirode - naime, Herzog veoma često snima u prirodi, i tamo je smeštena glavnina njegovih priča. Ti njegovi snimci istovremeno očaravajuće i impozantne prirode, koja budi osećanja nalik na kombinaciju strahopošotvanja i divljenja, opčinjuju gledaoca svojom veličanstvenošću i odgovaraju aspiracijama Herzogovih junaka. Istovremeno, Herzog podvlači poentu - i ta priroda, ma koliko sublimna bila (tj. proizvodila malopre navedene emocije), potpuno je ravnodušna prema najobičnijem čoveku. Možda Herzog ovde pomalo zaobilazi stepen pokorenja prirode pod naletom ljudskog alata, što je druga strana jednačine.