Wayne Dyer

Wayne Dyer: "Sve što radite zasniva se na izborima koje donosite. Nisu krivi vaši roditelji, vaše prošle veze, vaš posao, ekonomija, vreme, vaše godine. Vi i samo vi ste odgovorni za svaku odluku i izbor koji donesete."

- Apsolutno! Medjutim, niko ne raste u vakumu. Sva ta dešavanja i odnosi vrše uticaj na naše formiranje, način mišljenja i interpretaciju života. Dok ne shvatimo njihov štetan uticaj ne možemo ga se ni osloboditi, već nastavljamo činiti iste greške. Da bi bili u stanju da napravimo svestan i odgovoran izbor u sadašnjosti moramo razumeti propuste koje smo pravili u prošlosti.

--------

Gustave Flaubert: "Kao i kod drugih ljudi, u sebi nailazite na provalije i močvare koje onemogućavaju da se ide dalje; u svakom slučaju, osećate da nećete biti shvaćeni. Teško je bilo šta tačno saopštiti i zato je teško pronaći savršene odnose među ljudima."

- Mi, kao i sve oko nas, se stalno menja i razvija. Zato se i doživljavaju neprestani usponi i padovi u životu i odnosima. Ali to ne treba obeshrabriti i navesti na zaključak da nije moguće postići konekciju.

Savršeni odnosi ne nastaju sami od sebe, već reflektuju ljude koji ih stvaraju. Samo oni koji su posvećeni vlastitom usavršavanju i trude se da poboljšavaju vezu uspevaju u tome. Naravno, zalaganje mora biti obostrano.

Tamo gde vlada kontrola, sebičnost, nezrelost, nepoštenje ili gde nema iskrene komunikacije i ljubavi/saosećanja neće biti ni razumevanja.

-----------------

-Fyodor Dostoyevsky: "Ako želite da vas drugi poštuju, velika je stvar da poštujete sebe. Jedino samopoštovanjem ćete naterati druge da vas poštuju."

- Vredi i pravilo: "Ako hoćeš da te poštuju-poštuj." Istinsko samopoštovanje ne može biti bez poštovanja. Potrebno je oboje da bi se postigao sklad, ravnopravnost i shvatile prave vrednosti neophodne da se očuvaju ljudska prava i dostojanstvo.

Za ljude kod kojih dominiraju divlji, neosvešćeni nagoni je karakteristična nekultura, nerazumnost i agresija, bez obzira kako se prema njima ponaša. Slično je i sa onima koji se rukovode računicom i sebičnim interesom. Ako nemaju korist od nekog mogu biti veoma drski, nadmeni i oholi.

U takvim slučajevima osoba, koja poštuje sebe, skrene pažnju na to. Istakne da to neće tolerisati i odbije da ostane u takvom odnosu. Nije uvek do tebe kako će te drugi tretirati, ali je do tebe kakav tretman ćeš prihvatiti.
 
Hvala za share Mika. :) Mada, po nekim pitanjima imam drugacije misljenje. Naracito u vezi ega. Smatram da je kompleksniji i da njegovo pravo znacenje i svrha nije shvacena. Zato se cesto poistovecuje samo sujetom.

Ego je svest o sebi ili samosvest neophodna za bilo koju percepciju. U zavisnosti od razvoja ili osvescivanja ega zavisi kako se dozivljava i interpretira vlastita individualnost i svet u kojem se zivi.
 
Slazem se. Medjutim, to je jednostrano predstavljanje ega koje se koncentrisalo samo na negativnosti nastale nepravilnim razvojem licnosti. Nazalost takvo shvatanje je postalo popularno i opsteprihvaceno. Slicno je i sa umom i misljenjem.

Nasa svest ne moze funkcionisati bez uma, misli i ega. Oni cine svesni nivo. Zbog toga su neophodni, jer bez njih ne bi mogli nista znati niti imati bilo koju percepciju. Iako je svesni nivo vitalan nije jedini. Pored njega postoji i podsvesno i nadsvesno. Nadsvesno je sustina svesti ili duhovni potencijal.

Kada svesni nivo, tacnije ego, zapostavlja interkciju s nadsvesnim javljaju se disfunkcionalne misli i negativne osobine u karakteru usled neosvescenosti. Za takve ljude je obicno karakteristican zatvoren um koji izbegava promenu ili odbija da uci i da se usavrsava.

Ali, kada ego vrsi interakciju s nadsvesnim tada se duhovno osvescuje i postaje plemenit. Ima zdravu licnost i pravilno procenjuje svoju vrednost. Ne precenjuje se niti podcenjuje. Postuje i druge i sebe i zalaze se za iskren, ravnopravan odnos.

Ego se ne moze eliminisati, a da se ne izgubi svesna funkcionalnost. Ono sto se moze eliminisati su negativnosti vezane uz zapostavljen duhovni razvoj ukoliko je neko spreman da se njima suoci i trazi uzrok njihovog nastanka. Najcesci uzroci su razlicite traume i nepravilno vaspitanje.

Zasto nije moguc eliminisati ego? Da bi postojala interakcija mora postojati razlika. Osoba koja nije svesna sebe (nema ego ili Ja) nije svesna ni svoje okoline. Dokaz su ljudi sa demencijom, kao i male bebe koje jos uvek nisu svesne vlastite individualnosti.

To sto neko ima svoje Ja (ego) ili sto je svestan svoje licnosti ne cini ga losom osobom nego pokazuje da je sposoban da misli i ima percepciju. Kod sizofrenicara je cest gubitak identiteta koji uzrokuje poremecaj u misljenju i interpetiranju i unutrasnjeg i spoljasnjeg sveta.
 
Da bi postojala interakcija mora postojati razlika.

Zasto je interakcija vazna? Njome se stvara promena. Bez promene ne moze biti razvoja ni ucenja.

To namece i druga pitanja. Da li je ovo, fizicko postojanje jedino i da li postoji drugacija sfera postojanja? Znamo da postoji, ali je mi definisemo kao nepostojanje, odnosno nesvesno, nepomicno i mrtvo nista.

Tu je i nelogicnost. Jer, ako nepostojanje postoji, znaci da je postojanje. A, ako ne postoji onda postoji samo postojanje. Pored toga, kada se kaze nepostojanje koja ideja, slika ili predodzba se javlja? Obicno se misli na tamu. Ali, tama nije nista. Ona je takodje nesto.

Zasto je tesko zamisliti i definisati nepostojanje? Zato sto smo mi postojanje sveli samo na materijalno-energetska tela, oblike i pojave posto su oni uocljivi ili vidljivi. Medjutim, u postojanju postoji i svest koja je u potpunosti ignorisana. Zasto? Zato sto sama po sebi nema oblik, vec je zivi, nevidljivi i neunistivi smisao iza fizickog. (Neunistiva je jer nije raspadljiva i prolazna kao tela i oblici.)

Dakle, postojanje je poistoveceno samo ovom, fizickom dimenzijom. Iz toga se izveo pogresan zakljucak da je suprotnost fizickom nepostojanje, a ne nefizicka, duhovna sfera.

S obzirom da u fizickom postoje razlike to znaci da u nefizickom (suprotnom) mora postojati jedinstvo ili Jedno iz kojeg te razlike proisticu. Otuda i ideja Boga ili Jedne svesti/zivota koji je u svemu.

Ako bi Jedno bilo nepomicno i bez tendencije za promenu iz "njega" nista nikada ne bi moglo nastati. Bilo bi nesvesno/besmisleno i "mrtvo". Vecina religija Jedno shvata kao zivi smisao. To znaci da ima stalni pokret ili promenu kojom samo sebe obnavlja i odrzava kao smisao.

Hriscanastvo pored Jednog boga propoveda i sveto Trojstvo koje se ponekad interpretira u vidu osoba. Medjutim, to je pojednostavljeno tumacenje. Trojstvo se odnosi na razlicita stanja svesti ili osecanja, misli i razum. Ta stanja stvaraju pokret i promenu ne samo u duhovnom nego i u fizickom svetu, jer njima nastaje tama, svetlost i etericnost. Bog je njihovo jedinstvo. Zato je sve sto jeste.
 
Ego je svest o sebi ili samosvest neophodna za bilo koju percepciju. U zavisnosti od razvoja ili osvescivanja ega zavisi kako se dozivljava i interpretira vlastita individualnost i svet u kojem se zivi.
Problem je sto je ego filter, koji sprecava da sagledamo realnost… dakle, ego, kao osoba je jedno, a ego stvar sa kojom se identifikujemo drugo,
a ego kao filter, je nesto trece...
 
Kod sizofrenicara je cest gubitak identiteta koji uzrokuje poremecaj u misljenju i interpetiranju i unutrasnjeg i spoljasnjeg sveta.
Sizofrenija je bolest prevelikog ega, koji ne moze da se pomiri sa time da je nebitan, pa pocne da zamislja
da je neka veoma bitna osoba ili bog ili tako nesto, to vremenom za osobu postaje stvarnost
i onda gubi vezu sa stvarnoscu totalno...
recimo, Isus je po meni arhetip sizofrenicara, "Otac i ja smo jedno", "niko ne moze do oca, nego preko mene",
to je sizofrenija...
btw, ima ovde na forumu jedan koji ozbiljno veruje da je Adam :P
 
Poslednja izmena:
Sizofrenija je neuroloski poremecaj s nepravilnim radom mozga koji dovodi do psihoznih epizoda. Veliki ego se ne odnosi na na takve poremecaje, vec se misli na karakterne osobine ili arogantnu osobu koja sebe smatra iznad ostalih, a da pri tome ne gubi svesnu funkcionalnost.

Medjutim, zapostavlja se drugacija nepravilnost kada se podcenjuje vlastita licnost ili ego. Neko sebe smatra nedostojnim i bezvrednim. Misli da su drugi bolji, pametniji i vredniji. Nema samopostovanje, ostaju u nasilnim vezama, dozvoljava da se koristi, jer misli da ne zasluzuje bolje.

Precenjivanje i podcenjivanje vlastite licnosti ima psihicki uzrok. Nastaje zbog stetnog uticaja okoline i prezivljenih trauma. Zato je vazno razumeti i pravilno interpretirati njihov efekt na razvoj licnosti.
 

Back
Top