ВУК БРАНКОВИЋ ЖРТВА ПРОПАГАНДЕ

Жика Керамика

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
455
Уз помоћ читања бројних извора, упоређивања чињеница, анализирања и промишљања развио сам једну хипотезу која ће унети ново светло у српску средњовековну историју.
Просто ме чуди како ниједноме од наших историчара ово није пало на памет.

О чему се ради?
Познато је да је Вук Бранковић био човек од великог поверења Кнеза Лазара. Његове трупе су биле после Лазаревих најбројније у косовској бици.
Након ње, Стефан Лазаревић је постао турски вазал док је Вук пружао грчевити отпор турцима све до самог краја.

Све то ви већ знате, видим да сте образовани, али не знате ово.

Наиме, познато је да је Деспот Стефан Лазаревић био веома образована индивидуа која је имала и литерарних склоности. Такође је показивао и ванредну памет и визионарство, нешто попут блаженопочившег премијера Зорана. Први је увидео значај Београда као будуће метрополе, изградио га и утврдио и форсирао народ да се у њега досељава.

Не сумњам да је Деспот Стефан увидео моћ пропаганде и искористи га као моћно оружје против својих супарника Бранковића. На двору је сакупљао интелектуалце и образоване људе и формирао је јак тим, нешто попут Тијанића, Крстића и Шапера.

Највероватније је саставио креативну радионицу у којој је сам учествовао и укључио своје најквалитетније спин-мајсторе Цамблака и Константина Филозофа, као и остале учене појединце. Њихов задатак је био да састављају десетерце који су се касније ширили и певали у народу.

То је било моћно средство пропаганде у тадашње време које је успело да оцрни Господина Вука Бранковића и за сва времена га прикаже као издајника. Тако је остало и до данашњег дана, а на нама је да ту флоскулу разбијемо и објаснимо сваком познанику ову моју хипотезу и ко је уствари био Вук Бранковић.
 
Čini mi se da sam negdje čitao da se legenda o izdajstvu Brankovića odnosi na Đurđa Brankovića, a ne na Vuka i na drugu Kosovsku bitku, tj. onu koja se desila 1448. i u kojoj je učestvovao Sibinjanin Janko alias Janjoš Hunjadi, a u kojoj je mađarska vojska potučena od Turaka. Đurađ Branković koji je bio u prilično nezgodnom položaju, između Ugara i Turaka izgleda da je u ovom sukobu bio neutralac, pa mu Srbi to nikad nisu oprostili, između ostalog ocrnjujući mu ženu kao Prokletu Jerinu i prenoseći tu legendu o izdajstvu Brankovića. S druge strane Sibinjanin Janka opjevali su kao heroja, mada Kasno Janko na Kosovo stiže.


Meni je vjerovatnije da je legenda kontra Brankovića mogla nastati negdje po slomu srpske Despotovine i zauzimanjem iste od strane Turaka. Na tadašnjoj turskoj teritoriji Srbi dobijaju vlaški status, izdvajaju se nove vojvode, a Srbi su dobrih stotinjak, ako ne i više godina bili turski saveznici. U tom periodu svaki pomen na posljednju srpsku vladarsku kuću morao je biti negativan, jer kako bi nove narodne vođe objasnile narodu zašto treba da bude uz njih i uz Turke, a ne uz poražene Brankoviće s druge strane Save i Dunava. Mnogo je oportunije bilo slaviti izumrle Lazareviće, nego još uvijek žive Brankoviće koji su prešavši na ugarsku teritoriju postali pretnja novom tursko-srpskom savezu.
 
Оцрнише човека ни кривог ни дужног. Некима је засметало што је уопште преживео битку па су измислили да је издао.

Од савременика Вука и Стефана Лазаревог, нико нигде није поменуо издају. А сигурно би неко ,макар успут, поменуо да је била.
 
Оцрнише човека ни кривог ни дужног. Некима је засметало што је уопште преживео битку па су измислили да је издао.

Од савременика Вука и Стефана Лазаревог, нико нигде није поменуо издају. А сигурно би неко ,макар успут, поменуо да је била.

Изгледа ми да нисте све прочитали негде пише да је Стеван високи рекао да не зна зашто су бој изгубили, да ли због Божје воље или издаје. Значи да је било речи о издаји.
 
Brankovic za vreme Lazarevica nije vazio kao izdajnik.

Ta izdaja izgleda do 18. veka je bila ne poznata.

Jedan istoricar(necu da ga imenijem jer jos nije objavio rad) je izveo hipotezu da kada se radi o izdaji Vuka Brankovica zapravo radi o mesanju dva dogadjaja u narodnoj epici. Dakel Brankovic "izdajnik" je zapravo Djuradj Brankovic koji nije pomogao Sibinjanin Janku(Janko HUnjadi) kod Kosova 1448 Djuradj tek sto povratio zemlju nije zeleo da rizikuje ponovno pustosenje ili je bio uveren u snagu Otomanskog protivudara. Navodno su se Hunjadiju pridruzili mnogi srpski dobrovoljci koji su kasnije poklani od strane Osmanlija. Kasnije je narodna epika pomesala dve bitke i dav Brankovica ili je namerno prenela "zli" gen izdajnika u proslost. Ovo je samo hipoteza Inoevropska pripovedanja o epskim bitkama MORAJU da imaju izdajnika a narocito ako se radi o epskom porazu.
 
Изгледа ми да нисте све прочитали негде пише да је Стеван високи рекао да не зна зашто су бој изгубили, да ли због Божје воље или издаје. Значи да је било речи о издаји.

Izdaja o kojoj se govfori su hriscanske trupe pod turcima inace nekadasnji plemici srpskog, Vizantijskog carstva i bugarskog kraljevstva. a gde to pise?
 
jedino što je lazarevićeva vojska osvajala carigrad, na turskoj strani.

Kad koje godine? Jedina opsada Carigrada za vreme kada je Stefan bio duzan da pomaze turcima vojno je bila 1402 bas pred Angorsku bitku ali ne verujem da je ucestvovao u toj opsadi imas neke izvore? Smatra se da mozxda Djuradj poslao 1453 Mehmedu kopace da potkopavaju temelje Carigrada ali i to je samo pretpostavka nema cvrstih istorijskih dokaza. NE kazem da je nemoguce samo daj neke izvore da vidimo o cemu se radi.
 
hammer, istorija otomanskog carstva.


nisam bio tamo, ali to je izvor.

Okej jos smao kad bi citirao i broj strane :) bio bih ti zahvalan. Evo trazim sad da nadjem na netu. Auu brate pa ovaj Hamer je pisao pre Rankea mogu misliti o kakvoj se "historiji" radi, jel imas nesto recentnije (tipa iz druge polovine 20 veka barem da neka modernija istorijska misao) sto se poziva na izvore kako bilo narativne ili dokunemtarne?
 
Poslednja izmena:
Auuu ne valja zastarelo. Hamer govori:

u stvari, i jedini, nego čak sedmero braće.
Čim je stupio na prijestolje, Bajezidov prvi cilj bio je sređivanje prilika u Srbiji. On naredi Jigit-begu da se kreće ka Bosni, a Firuz-begu sve do Vidina, zauze rudnike srebra u Kratovi i naseli Uskup (Skopje) turskom kolonijom. Tada zaključi mir sa Stevanom, Lazarovim sinom, koji je došao priznati njegovu 1389. vlast, uz tri uvjeta: da u svakom Bajezidovom ratu sudjeluje kao
77
saveznik; da mu da sestru za ženu, te da mu od iskopavanja srebra šalje godišnje porez.

Prvo Bajazit je sa kosova otisao pravu u Malu aziju da sredjuje prilike, Turci se vracaju u Srbiju na poziv Milice Lazareve zene jer je Ludvig zauzeo Rudnik, Cestin i Borac mozda je prodro cak do Krusevca. Bajazit zakljucuje ugovor sa MIlilicom. Da ce cuvati Srbiju od Ugarske u zamenu za vazalstvo.
Istorija Srpskog Naroda II,str 47-48, Beograd 1994.
 
Sto te zaprepastilo pa bili najbolji drugari. Posle kad je Bajazit riknuo Stefan je postao densna ruka Zigmunda koga je inace umalo ubilo kod NIkopolja. Cudni su ti kraljevi :)

Vuk Branković se jedini nastavio boriti i zato nije izdajnik.
Izdajnikom ga je napravila Milica sa svojim sinovima, koji su bili izdajnici i turske sluge.

Čudni su ti naši istoričari, kao da su izgubili vezu s mozgom.
Dvije najveće turske sluge, Stefan i Marko su u narodnim pjesmama opjevani kao najveći narodni heroji.
Bruka i sramota.
 
ili baš ne.
podsjećaju na kriminalce iz devedesetih.

NIsta nisu bili ni gori ni bolji od drugih drugih vladara po pitanju politike. A taj kriminalac(Stefan je vazio za najskolovanijeg vladara svog doba a uz to je bio jedan od komadanta nove vrste konjice iz koje ce se razviti husari) je jedino mogao das e poredi po intelektu, diplomatskoj vestini i vojnom zapovednistvu sa Frederikom II.
 
NIsta nisu bili ni gori ni bolji od drugih drugih vladara po pitanju politike. A taj kriminalac(Stefan je vazio za najskolovanijeg vladara svog doba a uz to je bio jedan od komadanta nove vrste konjice iz koje ce se razviti husari) je jedino mogao das e poredi po intelektu, diplomatskoj vestini i vojnom zapovednistvu sa Frederikom II.

osobno više volim vladare koji nisu zapamćeni, takvi ostavljaju manje grobova. rađe pod josipom II nego pod napoleonom. ali to je zbog mojih godina.
 
NIsta nisu bili ni gori ni bolji od drugih drugih vladara po pitanju politike. A taj kriminalac(Stefan je vazio za najskolovanijeg vladara svog doba a uz to je bio jedan od komadanta nove vrste konjice iz koje ce se razviti husari) je jedino mogao das e poredi po intelektu, diplomatskoj vestini i vojnom zapovednistvu sa Frederikom II.

A taj "pametni i najškolovaniji" vladar je bio toliko pametan, da svoju sestru Oliveru - dijete od 11 godina da starom konju Bajazitu u harem.
Nabijem ga na qu*ac blesavoga.
Bio je i ostao najveći turski sluga.

Treba mu podići spomenik i na njemu napisati:
Ođe leži najveći turski vazal i sluga Stefan Lazarević, od poštenog oca Lazara i nevjerne majke Milice, koji su zbog vlasti prodavali okupatoru i svoju maloljetnu djecu i sestre.
 
Poslednja izmena:
Vuk Branković se jedini nastavio boriti i zato nije izdajnik.
Izdajnikom ga je napravila Milica sa svojim sinovima, koji su bili izdajnici i turske sluge.

Čudni su ti naši istoričari, kao da su izgubili vezu s mozgom.
Dvije najveće turske sluge, Stefan i Marko su u narodnim pjesmama opjevani kao najveći narodni heroji.
Bruka i sramota.

Sta pricas bre pa najveca pobeda Srba nad Turcima se odigrala pod Stefanom. U srednjem veku je postojalo nesto sto ze zove viteska cast a Stefan je tu rec posredstvom pattrijarha Spiridona dao Bajazitu. I cim je ovaj umro Stefan je postao samostalan iako je nominalno priznao Zigmunda za cara kovao je svoj novac, bio jedan od najuticajnih ljudi u na saborima cara Zigmunda fortifikovao srbiju napravio agrarne i ekonomske reforme i sta sve ne nije imao tituli kralja ali je svojom konjicom naterao Tatare u beg kao i oklopnike Nemacke. Istom vojskom je 1413 kod Vitosa, camrol stefan razbio pretendenta na osmanski presto Musu i time narednih 30 godina zapecatio svaki ozbiljniji napad Osamnlija. Ato se Vuka tice on se 1391 pokorio Bajazitu to imas kod M.Dinic Oblast Brankovica 25.

"Gospodin Vuk Branković poveljom od 21. novembra 1392. godine oslobađa manastir Hilandar plaćanja 'turskog danka' od 200 unči koliko je bilo razrezano na manastirske posede u njegovoj oblasti i tu obavezu preuzima na sebe i 'svoju kuću'. Tim povodom je na dvor gospodina Vuka u Prištini došao hilandarski starac, kir Gervasije. Kao garanti izvršenja pravne radnje ('milosnici') navode se sinovi gospodina Vuka - Grgur, Đurađ i Lazar. Dokument je posebno značajan zbog kazivanja gospodina Vuka da je sklopio mir sa Turcima, da se potčinio 'caru' Bajazitu I i da je popisao svoju oblast radi isplate pomenutog danka."
 
Уз помоћ читања бројних извора, упоређивања чињеница, анализирања и промишљања развио сам једну хипотезу која ће унети ново светло у српску средњовековну историју.
Просто ме чуди како ниједноме од наших историчара ово није пало на памет.

О чему се ради?
Познато је да је Вук Бранковић био човек од великог поверења Кнеза Лазара. Његове трупе су биле после Лазаревих најбројније у косовској бици.
Након ње, Стефан Лазаревић је постао турски вазал док је Вук пружао грчевити отпор турцима све до самог краја.

Све то ви већ знате, видим да сте образовани, али не знате ово.

Наиме, познато је да је Деспот Стефан Лазаревић био веома образована индивидуа која је имала и литерарних склоности. Такође је показивао и ванредну памет и визионарство, нешто попут блаженопочившег премијера Зорана. Први је увидео значај Београда као будуће метрополе, изградио га и утврдио и форсирао народ да се у њега досељава.

Не сумњам да је Деспот Стефан увидео моћ пропаганде и искористи га као моћно оружје против својих супарника Бранковића. На двору је сакупљао интелектуалце и образоване људе и формирао је јак тим, нешто попут Тијанића, Крстића и Шапера.

Највероватније је саставио креативну радионицу у којој је сам учествовао и укључио своје најквалитетније спин-мајсторе Цамблака и Константина Филозофа, као и остале учене појединце. Њихов задатак је био да састављају десетерце који су се касније ширили и певали у народу.

То је било моћно средство пропаганде у тадашње време које је успело да оцрни Господина Вука Бранковића и за сва времена га прикаже као издајника. Тако је остало и до данашњег дана, а на нама је да ту флоскулу разбијемо и објаснимо сваком познанику ову моју хипотезу и ко је уствари био Вук Бранковић.

Sta sve ti uporedi, ko da ti je lik na avataru pisao post.

Ima tu dosta nejasnoca,a prva koja mene zanima je kada se javlja taj mit o izdaji?
Odgovorom na ovo pitanje mogli bi dosta toga da eliminisemo.

Mit o izdaji Vuka na Kosovu moze da nastane iz dosta razloga:

1.Da se stvarno desila tada.
2.Da se desila tada ali od strane nekog drugog.
3.Da je to posledica rivaliteta sa Lazarevicima.
4.Da se odnosi na Djurdja Brankovica i bitku iz 1448,sto je neko vec pomenuo.
5.Da je nastala posle pada Despotovine.
6.Da se odnosi na raniju bitku takodje na Kosovu kada je Lazar zbrisao.(Lazar,car Uros,Nikola Altomanovic protiv Mrnjavcevica).
7.Da je povlacenja Vuka posle bitke postalo izdaja.
8.Krivac mora uvek da postoji.

Mislim da je prvi spis koji govori o izdaji Vuka Brankovica Orbinovo Kraljevstvo Slovena XVII vek.
Logicki gledano Vuk nije ni imao razloga za izdaju,bio je prvi na udaru Turaka,bitka je cak vodjena na njegovoj zemlji,i posle bitke se opirao Turcima.
Ima li neko radove Ilariona Ruvarca po ovom pitanju,on je dokazao da izdaje nije bilo.
 
Sta pricas bre pa najveca pobeda Srba nad Turcima se odigrala pod Stefanom. U srednjem veku je postojalo nesto sto ze zove viteska cast a Stefan je tu rec posredstvom pattrijarha Spiridona dao Bajazitu. I cim je ovaj umro Stefan je postao samostalan iako je nominalno priznao Zigmunda za cara kovao je svoj novac, bio jedan od najuticajnih ljudi u na saborima cara Zigmunda fortifikovao srbiju napravio agrarne i ekonomske reforme i sta sve ne nije imao tituli kralja ali je svojom konjicom naterao Tatare u beg kao i oklopnike Nemacke. Istom vojskom je 1413 kod Vitosa, camrol stefan razbio pretendenta na osmanski presto Musu i time narednih 30 godina zapecatio svaki ozbiljniji napad Osamnlija. Ato se Vuka tice on se 1391 pokorio Bajazitu to imas kod M.Dinic Oblast Brankovica 25.

"Gospodin Vuk Branković poveljom od 21. novembra 1392. godine oslobađa manastir Hilandar plaćanja 'turskog danka' od 200 unči koliko je bilo razrezano na manastirske posede u njegovoj oblasti i tu obavezu preuzima na sebe i 'svoju kuću'. Tim povodom je na dvor gospodina Vuka u Prištini došao hilandarski starac, kir Gervasije. Kao garanti izvršenja pravne radnje ('milosnici') navode se sinovi gospodina Vuka - Grgur, Đurađ i Lazar. Dokument je posebno značajan zbog kazivanja gospodina Vuka da je sklopio mir sa Turcima, da se potčinio 'caru' Bajazitu I i da je popisao svoju oblast radi isplate pomenutog danka."

Da,Vuk je na kraju morao da se nagodi sa Turcima,ali svoje obaveze nije izvrsavao,a pogotovo kada je saznao da se sprema krstaski pohod na Turke.Pa nije poslao svoju vojsku u pomoc Turcima kod Nikopolja,sto mu je Bajazit zapamtio i posle velike pobede nad krstasima razracunao se sa Vukom.

Vuk je vodio nerealnu ali pravednu politiku za to vreme,dok su se Lazarevici odlucili za saradjuju sa Turcima i tako sacuvali vlast u svojoj porodici.
Neznam sto uporedjujete Vuka i Stefana,ocito su oni razlicite licnosti.Kao i Milos i Karadjordje jedan je pragmatican i mudar, a drugi hrabar i odvazan.I jedno i drugo je bilo potrebno Srbiji,doduse bilo bi lepse da su bili na istoj strani i vise saradjivali.
 

Back
Top