Kad se o deci već radi, da se malo vratimo u nazad, nekih 100 i kusur godina, možda će ovo malo bolje razjasniti zašto su pogledi te dečice uplašeni i tužni:
" Područje na kome je operisala Vražja divizija, koju su činili Hrvati, najteže je stradalo u Prvom svetskom ratu. Prema popisu stanovništva 1910. godine, Podrinje je imalo 242.420 stanovnika, a deset godina kasnije 186.627. Prema austrijskom popisu iz jula 1916, Šabački okrug je imao 76.706 ljudi manje nego 1910. Broj muškaraca smanjen je za 57.968, a žena za 18.738.
JEDNO od divljanja austrougarskih vojnika 1914. godine u Mačvi, zabeleženo je u selu Dublje kod Šapca. Srpski vojnici su u jednoj kući našli šestoro zaklane dece. U sledećoj, naišli su na četvoro dece sa odsečenim glavama stavljenim pored njih, a petom detetu glava je ostavljena da visi... Deca su bila poređana na stolovima. U selima su nailazili na ljude obešene iznad kućnog praga ili povešane o stabla voćaka, i to starce, žene i decu, ili pak poklane u kućama i dvorištima... Kada su priupitali preživelog starca kakvi su to ljudi koji su činili te strašne zločine, odgovorio je: "Ne znam ko su, ali govore srpski."
Pripadnici tih jedinica upadali su u sela i isterivali iz kuća čitave porodice, ne obazirući se na uzrast, da bi ih vezane konopcima gonili ispred sebe, kao živi zaštitni zid, u nastupanju prema položajima srpske vojske. Iz sela Lešnice, u ovim "zaštitnim zidovima" nalazile su se i žene sa decom koja još nisu prohodala.
O ovim zločinima svedočili su dopisnik pariskog "Ilustrasiona" Anri Barbi i čuveni američki novinar Džon Rid. Rid je beležio kako su ljude sabijali u crkve i žive spaljivali, dok su vojnici čekali sa puškama kako bi dokrajčili svakog ko uspe da se probije iz tog ognja. Pisao je o deci koja su ubijana, čerečenim devojčicama, silovanim ženama..."
O ubijenoj deci da ne komentarišemo, ali stoji činjenica da su krvatski bojovnici lišili života enormo veliki broj žena, srpskih majki, srpskih ćerki i sestara.
Kako to okarakterisati ako ne GENOCID ?
I sad možemo zamisliti kako se stvarno srpska deca osećaju u ustaškoj državi ?
Možda ovaj tekst to bolje objašnjava :
.........................................................................................................................................................................................................................
"TAČNO pre deset dana Hrvatska je došla na red da predsedava Savetu Evrope, baš u vreme "erupcije" rasprava o bolnim istorijskim pitanjima oko kojih ne postoji saglasnost između Beograda i Zagreba. Preuzimajući štafetnu palicu rukovođenja evropskim parlamentom, predstavnici naših komšija su kao prioritetne pravce svog delovanja naveli zaštitu nacionalnih manjina.
Samo nekoliko dana docnije, iz Đakova, poznatog kao vekovno sedište katoličke biskupije, iz koje bi morao da se širi hrišćanski duh ljubavi, jednakosti i sloge među ljudima, stigla je "potvrda" kako će zvanični Zagreb brinuti o manjinskim zajednicama. U centru gradića nadomak Osijeka osvanuo je grafit "J.bat ćemo srpsku djecu".
Na red su, znači, došla i deca, i to po ko zna koji put. Gotovo da nema grada u Hrvatskoj u kome nisu ispisani grafiti "Srbe na vrbe", "Srbi van iz Hrvatske"... Zar to ne podseća na prošlost, na prošli vek, na devedesete, sedamdesete, na 1941. godinu i na, već pomalo zaboravljenu, 1914. godinu? Na potisnuta sećanja na zverstva hrvatskih jedinica u Mačvi, zapadnoj Srbiji i širom Šumadije u Prvom, odnosno Velikom ratu."
...............................................................................................................................................................................................................................
Šta reći ?