Basara je fino to "izanalizirao" u danasnjoj kolumni:
A đe smo mi tune. Na žeravici, ka i vazda, gde bismo drugde bili. Napred pomenuto priznanje Donjecaka i Luganska Srbiju sa sve Vučićem na čelu dovelo je u za nas tradicionalnu najneprijatniju od svih situacija: tj. situaciju da se opredeli i izabere kome će se privoleti carstviju. Jer pazite, istočna i zapadna carstvija će to izričito zahtevati od Srbije. Visoki se već požalio da sa zapadne strane stižu pritisci da se Srbija pridruži sankcijama. Istočno carstvije nije pominjao, ali osnovano sumnjam da se i otuda vrše pritisci da Srbija dokaže tradicionalno bratstvo i prijateljstvo dvaju naroda i da prizna republike Donjeck i Lugansk.
Ako bi poslušala srce, većinska Srbija bi to rado i učinila, ali to bi priznavanje dodatno iskomplikovalo ionako komplikovanu situaciju sa Kosovom. U tom slučaju, Zapad bi s mnogo više prava nego dosad mogao da kaže pa čekajte, priznajete protivpravno otcepljene Donjeck i Lugansk, OK, budite onda principijelni, priznajte i Kosovo.
S druge strane, ako posluša razum - što će biti presedan - Srbija će se ljuto zameriti Matuški i pomoću raznoraznih mekih moći (i qwrčeva) vrlo brzo se uveriti da bratstvo sa Rusijom traje onoliko dugo dok se radi onako kako ruski bubanj kaže.
Ako se pozove na svoju famoznu neutralnost i odbije da se pridruži protivruskim sankcijama, koje su joj teška muka duhu, Srbija bi mogla doći u neprijatnu situaciju da i sama bude sankcionisana jer je razložno pretpostavljati da će sankcije, osim Rusiji, biti uvedene i ruskim prijateljima.
Ne prikrivajući zabrinutost, Vučić je SNiS-u poručio da brašna i zejtina ima dovoljno, da malčice kuburimo sa gasom i naftom, ali da mesta panici nema. SNiS je odahnuo, a moja neznatnost je sabajle juče, dok je kupovala cigare, u jednom tabloidu ugledala naslov „Putin pocepao Ukrajinu kao Zapad Srbiju“, i na osnovu toga zaključila da se Srbija - zasad, i za promenu - ponaša politički racionalno.