Promovisan roman Nenada Čanka “Putnici za Molusiju“ u prevodu na crnogorski jezik: Borba za različitost je borba za ljudskost
Pravo na različitost i pravo na sebe – to je ono o čemu govori moja knjiga “Putnici za Molusiju“ – kazao je srpski intelektualac, političar i književnik Nenad Čanak na promociji romana u okviru trećeg festivala savremene književnosti ,,BOOKIRANJE“ koji je otvoren u ,,Book Caffeu“ u Podgorici. Čanak je svojim djelom otvorio prostor za dijalog o slobodi, otporu i identitetu u vremenu koje sve češće traži poslušnost umjesto misli. Njegova Molusija nije samo metafora – ona je savremeni sistem, uniformisan i tih, u kojem je različitost posljednji čin pobune.
Roman ,,Putnici za Molusiju“, objavljen u izdanju „Fokalizatora“, djelo je koje raskrinkava mehanizme totalitarizma, ispituje granice slobode i poziva na raskid sa uniformisanim mišljenjem. Na promociji, uz prisustvo crnogorskog političara Ranka Krivokapića i glavnog urednika „Fokalizatora“ prof. dr Vladimira Vojinovića, Čanak nije samo govorio o knjizi, već i o borbi: o pravu da budemo različiti i da budemo svoji.
PISANI TRAG
Čanak se prisjetio da ga je jedan prijatelj nedavno upitao kako bi definisao svoj dosadašnji život u dvije riječi.
– Poslije dosta razmišljanja uspio sam da pronađem te dvije riječi, a to su “vječita komedija“. Ne postoji ništa što znate i mislite da znate ako to ne možete reći običnim riječima i ako to ne možete objasniti petogodišnjem djetetu. Ako ne možete, znači da to ne znate, ali se zakrivate iza nekih velikih riječi, djela ili autoriteta – istakao je Čanak.
Podsjetio je da je njegov pokojni otac
Milan Čanak bio asistent profesora
Stevana Jakovljevića na Beogradskom univerzitetu.
– Od oca sam naučio da je obaveza intelektualca da piše i da za sobom ostavlja pisani trag; da je sve ovo što mi živimo u redu, ali jedino što opstaje su ulje na platnu i ukoričene riječi. Toga sam se uvijek držao u životu – istakao je Čanak.
On je naglasio da intelektualac ne može sebi da dozvoli da se svede u struku, da se zatvori u jednodimenzionalnost, recimo, politike.
– Što si ti onda kada iz tebe ispare funkcije? Ljude koji su odlučivali o sudbinama, onog trenutka kada to prestanu da rade, više niko ne pamti. Upravo je to ono zbog čega intelektualac ima obavezu da za sobom ostavlja tragove – kazao je Čanak.
On je pojasnio zašto se knjiga zove “Putnici za Molusiju“.
– Čitajući knjigu “Zastarjelost čovjeka“ Gintera Andersa naišao sam na Molusiju. Nijesam znao što je to i krenuo sam da tragam. Shvatio sam da je Molusija izmišljena totalitarna država koju je Anders opisao u djelu “Molusijske katakombe“. Kada sam tražio da moja knjiga bude prevedena na crnogorski jezik, to nije bila nikakva marketinška šala. Ne! Čitava poenta Molusije je da se ljudi uniformišu u svojoj pokornosti, da idu stopama koje su već bile ispred njih, da njihova odjeća i način mišljenja budu isti, da oni ne budu više ljudi, nego maske – ali sve iste. I tu jeste poenta – borba za različitost je borba za ljudskost – kazao je Čanak.
Prema njegovim riječima, borba za crnogorski jezik nije borba protiv srpskog, hrvatskog ili bilo kog drugog jezika.
– To je borba za naš – moj, vaš broj cipela; za vašu košulju koja je vašeg broja da je možete zakopčati. Kada se čovjek toga odrekne, on se svodi na popunu za uniformu, a ta uniforma se zove nacionalistička projekcija roba/kmeta koji treba da služi i bude samo ono što se od njega očekuje u funkciji “višeg cilja“, a to je najniža moguća podmuklost vladajuće klase. E to je suština svih suština. Pokušao sam da Molusija ne nestane sa Ginterom Andersom i herojima tog vremena, ljudima koji su živjeli bez maski. Različitost je ono što nas čini ljudima – istakao je Čanak.
STIL
Vojinović jekazao da je autorov stil pisanja nešto što plijeni pažnju.
– Piše o jako teškim stvarima i za autore je najteže koristiti se alegorijom. To je klizav teren. Vidjećete kada budete čitali knjigu da pred sobom imate vještog pripovjedača – rekao je Vojinović.
Krivokapić je kazao da je knjiga Nenada Čanka prožeta idejom traženja pravde, istine i snage u svim našim slabostima.
– Knjiga vam ne daje sve odgovore, daje puno autorovih mudrosti sa dozom duhovitosti. Ovo djelo vas tjera da preispitate koliko ste spremni da skinete masku i napustite ulogu koju vam je dao ovaj sistem, a koju ste prihvatili da biste išli svaki dan u krug, i da na kraju to bude vaša snaga da samospoznajom izađete iz krugova i stvorite nešto bolje – kazao je Krivokapić.
Festival savremene književnosti “BOOKIRANJE“ organizuje izdavačka kuća „Fokalizator“, u saradnji sa Društvom crnogorskih izdavača. Tokom prve večeri promovisano je knjiga anegdota “Moj Montenegro“
Branislava Brana Milačića, prozni prvijenac spisateljice i rediteljke
Radmile Vojvodić – zbirka priča “Dekorisanje malog života“. Iste večeri predstavljeno je i crnogorsko izdanje romana “Most na Drini“
Andreja Nikolaidisa. Prvo veče festivala je završeno promocijom knjige “Bitka na Sutjesci“ hrvatskoga istoričara
Šimuna Cimermana.
Čanku je uručena i nagrada Akademije „Milovan Đilas“
Uoči početka promocije
Nenadu Čanku je uručena nagrada Akademije „Milovan Đilas“ za životno djelo za doprinos u jačanju i afirmaciji slobode govora. U obrazloženju žirija, koji su činili mr
Nela Savković-Vukčević, mr
Miloš Vukanović i prof. dr
Vladimir Vojinović, istaknuto je da je “Nenad Čanak tokom turbulentnih devedesetih godina u Srbiji i zemljama regiona svojim nastupima u javnosti, ali i u drugim oblastima političkog i intelektualnog djelovanja, doprinosio povezivanju pokidanih veza između balkanskih naroda i kultura“.
Nakon uručivanja nagrade, Čanak je zahvalio na priznanju.
– Kod nas bi rekli da čim neko dobije nagradu za životno djelo miriše na ilovaču. Ali, nadam se da je ova nagrada za dosadašnje životno djelo, a od sada ćemo vidjeti – kazao je Čanak.
(Pobjeda)