Vrlo shkakljiva tema

Da li biste pristali na brak iz interesa navedenih u temi?


  • Ukupno glasova
    47
  • Anketa je zatvorena .
Ne bih nikad pristao na brak iz interesa.
Takodje smatram i da je brak bez ljubavi pakao.
Inace necu se ni zeniti jer ne vidim poentu toga kad u vezi mozes da radis sve isto kao i u braku. Zenio bih se jedino kada bi to voljenoj osobi bas znacilo iz nekog razloga.
Mushki:
Da li mi je bolje da provedem ostatak zivota sa devojkom koju cu voleti (najjakije), shto sa sobom vodi i sledece karakteristike, ili bar deo njih:
- ljubav
- odlichan sex
- svadje, jer ona nece uvek cutati kada vi dreknete
- nesigurnost po pitanju chiscenja kuce, (mushkarac ce ipak morati da uchestvuje u poslovima)
- nesigurnost po pitanju materijanih sredstava
- nemogucnost ili vrlo smanjena mogucnost varanja, jer ona i nije bash tako glupa i naivna
- smanjena sloboda
itd...


Ili:
- ljubav ali ne ona najjakija, nego vishe racionalna i interesna
- osrednji ili nikakav sex
- svadja skoro i da nema
- svestan sam da je priglupa, i da je mnogo "nivoa" ispod mene, ali ima dosta karakternih osobina koje mi odgovaraju (npr. jako je vredna)
- sredjena kuca
- para ima
- moze da ide gde mu se dusha prohte, da vara kad zeli, niko ga nishta nece pitati...
- sloboda 99,9 %
- spolja gledano sve je u najboljem redu


-ljubav, prava tj istinska
-sex, nije da mora da bude dobar ali bilo bi lepo
-svadje: sto se mora nije tesko
-nikako ne bih bio sa nekim koga smatram priglupim samo zbog tog sto je vredna
-sredjivanje kuce: pa ako jedno od nas radi verovatno bi se drugi bavio sredjivanjem kuce a u ostalim situacijama oboje.
-pare: neophodne samo za najosnovnije stvari tipa: hrana, odeca, krov nad glavom, a ne verujem da bi uticalo na moju odluku cak i kad ih ne bi bilo ni za to
-varanje, dozvolila mi ona ili ne, nikako je ne bih varao, jednostavno, ne vidim poentu u tome
-jedino ovu slobodu ne kapiram na sta se odnosi
 
Ma zivot pise romane :) Ja se za mog bivseg udala iz ljubavi a on je sve vreme bio ubedjen da sam s njim iz interesa, morala sam da se razvedem da bi ga razuverila:lol: I sad je razuveren, al dzaba mu, zavolela sam drugog :lol: Mislim da ljudi koji imaju para i kojecega imaju i veliko opterecenje, nikad nisu sigurni da li ih partner voli zbog njih samih ili zbog toga sto imaju...bar iz mog iskustva... znam i devojku bogatu tatinu naslednicu, sve joj veze propadose zbog opterecivanja materijalnim, svi do sada muskarci koji su bili sa njom pre ili kasnije se isfrustriraju sto ne mogu da joj pariraju - a ona to manje ili vise otvoreno trazi od njih, tako se postavlja - pa ih ona sutne- ili se ona zaljubi do bola, pa dok traje zaljubljenost traje i on, i dobija sve sto pozeli, ali to nekako brzo prodje i opet se sve slomi na njenom imanju a njihovom nemanju. Nije bre to lako :lol:
 
Ja mislim da se necu nikad ozeniti, jer nisam jos uvek osetio toliko jaku potrebu da sa nekim zivim.
I nesto najgore bi mi bilo da se moram ozeniti zato da ne bi ostario sam, jer taj moj strah od samoce bi przo prestao.
Onda bi shvatio da sam napravio gresku i verovatno bi razmisljao kako izaci iz te price, a to nikako ne bi bilo posteno prema toj sa kojom sam u isti stupio.
Mozda se i jednog dana ozenim, ali to jedino ako neka cura bas navali na mene da je ozenim. Pocne me moliti za to i puno se truditi u seksu.
 
...моја логика је наћи жену која ће ићи раме уз раме са мном...коју ћу моћи да поштујем пре свега, због душе и интелекта и коју ћу, на крају...и да волим...
...замишљам је као емотивни стуб породице...особу која ми даје снагу за све...кохезивни елемент...и као такву централни део породице...значи јаку...а опет само жену...жељну љубави и емоције..и по могућству недоминантну (што не значи да треба да ћути на све моје бисере...:lol:...само говорим о карактеру који ми прија генерално...)

...е сад...то је идеал (и то само лично мој...вероватно већина не жели тако нешто...)...колико је то реално, а колико романтично...не знам...:roll:

...slazem se sa tobom...
...mislim da je za brak najgora situacija kada je zena dominantna, ipak im to nije u krvi...
...e sad da li se ona osvestila ili istripovala da je vise vredna od partnera nije ni bitno...
 
Ja mislim da se necu nikad ozeniti, jer nisam jos uvek osetio toliko jaku potrebu da sa nekim zivim.
I nesto najgore bi mi bilo da se moram ozeniti zato da ne bi ostario sam, jer taj moj strah od samoce bi przo prestao.
Onda bi shvatio da sam napravio gresku i verovatno bi razmisljao kako izaci iz te price, a to nikako ne bi bilo posteno prema toj sa kojom sam u isti stupio.
Mozda se i jednog dana ozenim, ali to jedino ako neka cura bas navali na mene da je ozenim. Pocne me moliti za to i puno se truditi u seksu.
Mudro...
Ti trenuci provedeni sa osobom koju voliš su neprocenjivi, i sve u poređenju sa
time je bezvredno. Žao mi je tih proračunatih. Jbg, lajf'z a bič.
 
Ja ne verujem da ljudi ulaze u brak iz gore navedenih razloga tj .bez ljubavi.Mislim da je takav procenat brakova mali.Bar kad je u pitanju prvi brak .....mozda gore navedene razloge vise trazi neko ko ulazi u drugi , treci brak....Ne znam.Ja se ne bih udala bez ljubavi .
 
verovatno mislis na kolenima te moliti...:lol:

i bas se puno truditi...:lol: da te...:lol: namoli za sve u sexu...


Na kolenima i mora me ceskat po jajima i govoriti "kako imas velika i lepa jaja, da li mi dozvoljavas da se svaki dan budim kraj njih, i tako do kraja zivota".

E to bi me skroz odusevilo, zaljubio bi se u nju kao magarac u zelene naocale.
 
Ja bih se slozila sa Skvo, da ljudi svasta nazivaju ljubavlju. A drugo, nisu ni svi sposobni da vole drugoga. Onda se to sukobvljava sa drustveno nametnutim modelom zivota, gde svi ljudi ipak moraju sklopiti brak i radjati decu, a mnogi jednostavno nisu za to ili u tim nekim kljucnim godinama za sklapanje braka i zasnivanje porodice ne dozive pravu ljubav i ne sretnu pravu osobu. Onda se zene ili udaju zato sto je vreme, zato sto ih porodica pritiska, zato sto otkucava bioloski sat ili zato sto su se svi iz drustva vec pozenili i poudavali, pa nemaju vise sa kim da provode vreme i naravno da ostaju vecito nezadovoljni i nesrecni.
 
Svi parovi koje znam, vencali su se iz istinske ljubavi i zelje za zajednistvom. svi brakovi koji su se raspali, za koje znam, imali su dovoljno hrane, novca i seksa sa strane, ali nisu imali medjusobnu ljubav, tako da nemam sta da kazem na temu.
 
Svi parovi koje znam, vencali su se iz istinske ljubavi i zelje za zajednistvom. svi brakovi koji su se raspali, za koje znam, imali su dovoljno hrane, novca i seksa sa strane, ali nisu imali medjusobnu ljubav, tako da nemam sta da kazem na temu.

Upravo to. Vidim da svi kazu da bi se samo iz ljubavi vencali, ali ljubav zna da nestane vremenom. Ili da ljudi misle da nekog vole, a da je to neka zaludjenost, ili se vremenom promene pa se odjednom probude i ne prepoznaju osobu pored sebe. Tacno je da ljudi koji se razvedu posle dugih brakova kazu da je ta druga osoba najgora, ovakva ili onakva. A nekad su se obozavali.
Nekada su se nasi preci vencavali po dogovoru, i takvi brakovi su znali i da budu zaista dobri (ne govorim sad o pravima zena i sl), sto znaci da pocetna ljubav nije jedini uslov tj. nije uvek uslov.
Sta hocu da kazem? Znaci da nema pravila.
Mozda ja sad malo ispoljavam svoje nesigurnosti u brak kao instituciju, jer skoro svi brakovi oko mene koje vidim, bilo da su mladji ili stariji parovi u pitanju, imaju velikih problema, i tu vise ne stanuje ljubav. A kazu da ju je bilo, i te kako.
A znam dva para koji su se vencali jer su imali slicna interesovanja i odgovarali su jedno drugom u nekim aspektima, pa i dalje fino funkcionisu. Nivo ljubavi koji je kod njih u pocetku bio mnogo manji nego kod zaljubljenih parova, sada je mnogo veci od tih istih parova. A oni se ne vole ni manje ni vise nego pre, nego je ljubav kod ovih ostalih nestala.
Ne osudjujem da se neko venca iz nekih drugih interesa osim ljubavi (i to je interes), ali samo ako su sve karte na stolu i ako obe strane znaju sta rade, da nije laz i obmana u pitanju. Ja licno ne bih tako nesto uradila, ali ja se bojim braka i iz ljubavi, a kamoli sa ovakvim dodatnim komplikacijama...
 
Mislim da u braku uvek postoji neki interes.Cesto cujemo ono:Voleli su se do ludila,pa su se rastali....Nista cudno,ljubav ma koliko jaka bila,nije garancija za srecan i uspesan brak.Ako je jaka ljubav jedino sto spaja recimo dve razlicite osobe,ona ce vrlo lako nestati cim se pojave prvi problemi.Pre bih se udala za nekog slicnog sebi,sa kojim mogu sutra da sednem,popricam i resim problem,nego za nekog koga mozda ludo volim,ali smo kao nebo i zemlja.Naravno,srecni su oni ljudi koji uspeju da zavole pravu osobu.
A sto se recimo materijalne sigurnosti tice,to nikako.Ta vrsta interesa se pre ili kasnije svakom olupa o glavu,na kraju mnogo vise izgubi nego sto dobije.
 

Back
Top