Vril energija i Crno Sunce
Vjerovalo se da se vril energija može dobiti iz Crnog Sunca, velike lopte «Prima Materije», koja navodno postoji u središtu Zemlje i daje svjetlo Vril-ya rasi, te zrači radijacijom u obliku vril energije. Društvo Vril je vjerovalo da su Arijevci izvorni biološki nasljednici Crnog Sunca. Ova sila vila je poznata od davnina pod raznim imenima: Chi, Ojas, Vril, Astralno svjetlo, Orgon i pod drugim nazivima.
U raspravi o 28. stupnju «Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda» zvanom Vitez Sunca ili Upućeni Princ, Albert Pike kaže: «U prirodi postoji jedna moćna sila, i čovjek bi, kada bi je posjedovao i znao usmjeriti, mogao revolucionizirati i promijeniti čitav svijet». To je sila koju su Nacisti i njihovi okultni krugovi očajnički htjeli osloboditi i usmjeriti na svijet i za koju je društvo Vril vjerovalo da je posjeduje Hitler, kao manifestacija «Velikog Posla» propagiranog od strane Upućenih iz raznih tajnih društava kroz godine.
Društvo Vril oslanjalo se na vrlo stare arhetipe koji su već bili u umovima magičara i alkemičara, zaogrnute idejom ponovnog oživljavanja okultnog i znanstvenog napretka. Ideja mutacije i transformacije u višu formu «čovjeka-boga» zaživjela je kroz opise rase Vril-ya u Buller-Lyttonovoj «Nadolazećoj rasi». Lytton je i sam bio pripadnik Rozenkrojcera (Rosicrucians), a samim time i upoznat s arkansko-ezoteričnim filozofijama (i tijekovima najvećih znanstvenih napredaka današnjeg doba)
Leteći tanjuri pogonjeni Vril energijom i druga tajna oružja
Možda najnevjerojatnije priče o društvu Vril su one o navodnom tajnom nacističkom programu proizvodnje letećih tanjura. Pretpostavlja se da je društvo Vril uspostavilo kontakt s «Tajnim Vođama» rase Vril-ya koji su u tajnosti započeli suradnju s njemačkim znanstvenicima u drugoj polovici dvadesetih godina prošlog stoljeća. Još 1936. godine Hitler je slao timove speleologa u pećine i rudnike širom svijeta u potrazi za rasom Vril-ya. Nacisti su također istraživali i Antarktiku tijekom 1937. i 1938. godine u potrazi za rupom Južnog pola i navodno su imali uspjeha, poput admirala Byrda u otkrivanju ovih otvora.
Neki kažu da su baš na ovome mjestu Nacisti uspostavili kontakt s «Nepoznatim nadljudima» koji su živjeli u «Duginom gradu» U svojoj kontroverznoj prezentaciji «NLO tajne Trećeg Reicha», Vladimir Terziski povezuje vanzemaljce i njemačka tajna društva poput «Templehoffa», «Thule», «Vril» i Crnog Sunca. Terziski spominje svojevrsnu «vanzemaljsku rasu učitelja», koji su u tajnosti počeli surađivati s pojedinim nacističkim znanstvenicima krajem 1920-tih u podzemnim bazama gdje su ih upoznavali sa svojim konceptima filozofskog, kulturalnog i tehnološkog napretka. (takozvana «Dugina zavjera ili zavjera duge»).
Kako Terziski navodi, Nacisti su uz pomoć vanzemaljske inteligencije ovladali antigravitacijskim svemirskim letom, uspostavili svemirske stanice, ovladali putovanjem kroz vrijeme i proizveli svemirski brod koji je mogao putovati warp brzinama. U isto vrijeme vanzemaljci su širili svoje dijabolične ideje kroz društva Vril i Thule. Terzinski sugerira da je istraživanje antigravitacije započelo u Njemačkoj u 20-tim godinama prošlog stoljeća konstruiranjem prve hibridne antigravitacijske kružne letjelice, RFZ-1, koju je konstruiralo društvo Vril.
Fantastična nacistička oružja
U razdoblju od 1942. i 1943. godine, napravljena je cijela serija antigravitacijskih strojeva, a sve je kulminiralo navodnom izgradnjom 350 stopa dugačke letjelice u obliku cigare nazvane Andromeda- svemirska stanica, u hangaru za izgradnju cepelina. Iako je teško povjerovati u ove priče na granici znanstvene fantastike, neke činjenice i dan danas golicaju maštu teoretičara zavjera ali i znanstvenika. Naime, društvo Vril nije radilo samo na projektima izgradnje «letećih tanjura, već je bilo duboko umiješano i u izgradnju drugih egzotičnih oružja o čijem postojanju itekako postoje dokazi, poput raketa V1 i V2, višecjevnog bacača raketa, puške sa noćnom nišanom nazvane «Vampir» i niza eksperimentalnih, ali i funkcionalnih aviona na mlazni pogon.
Nagađalo se da Nacisti rade na izgradnji nuklearne bombe i eksploataciji nuklearne energije, a kad tome pridodamo i činjenicu da je društvo Vril neumorno tragalo za alternativnim izvorima energije uslijed nedostatka naftnih derivata, priča dobiva na težini. U kontekstu ondašnjeg vremena, sva ova tehnološka postignuća mogu se usporediti kao kad bi danas preko noći konvencionalna oružja zamijenili laserskim, topovima plazme i kiborzima, dok su neka od postignuća onoga doba i dan danas neizvediva. SS E-IV (Entwicklungsstelle 4), jedinica za razvoj okultnog reda organizacije SS Crno Sunce, navodno je 1939. godine razvila revolucionarni elektromagnetski gravitacijski motor koji je poboljšao Hans Colerov stroj na slobodnu energiju pretvorivši ga u energetski pretvarač. Kasnije su ga uparili sa Van De Graafovim generatorom i Marconievim vrtložnim dinamom (sferični spremnik od merkura) kako bi proizveli rotirajuće elektromagnetsko polje velike snage koje je reduciralo masu i utjecalo na gravitaciju. Osmislilo ga je Thule Triebwerk i trebao je biti stavljen u posebno dizajniran disk.
Još od 1935. godine društvo Vril i Thule tražili su pogodne lokacije za testiranje ovih strojeva i pronašli ih u sjeverozapadnoj Njemačkoj koja je bila poznata i pod nazivom Hauneburg. Letjelicu koju su tamo testirali prozvali su jednostavno H-gerat, što bi u prijevodu značilo «Sprava iz Hauneburga». Zbog sigurnosti preimenovali su ga u još kraće ime –Haunebu , a potom zajedno sa nekim ranijim prototipovima zvanim Vril u RZF-5, kada su testne lokacije zamijenili sa lokacijom nazvanom Vril Arado Brandenburg područje za testiranje letjelica.
jedan od izvora: razotkrivanje.net