vremeplovština

petunija_love

Veoma poznat
Poruka
11.791
drage dame, kraljice, mame, devojke, bake, gospođe, seljanke, gospođice,porodilje, nerotkinje, udovice, frajle, razvedene, ljubavnice, drugarice, sestre, prijateljce, komšinice..
nekim čudom /ne razmatramo kakvo i zašto je to čudo/ imate priliku da sretenete u današnjem danu-sebe u pubertetu, onakvu, kakve se sećate..
šta kažete sebi u tim godinama/ prekori,ohrabrenja,usmeravanja, ljubav, kritika../
?
 
Danas bih mogla reći sebi u pubertetu ovo:
Teško je odrastanje, teško je nalaženje svog mesta u ovom ogromnom svetu, teško je školovanje, teško je nalaženje dobrog partnera, teško je napuštanje roditeljske kuće, teško je stvaranje dobrog braka, teško je rađanje i podizanje dece, teško je nalaženje posla i zarađivanje za život, teško je biti umoran, neispunjen, nezadovoljan...ponekad srećan...
Ipak, sve se to može izdržati... i treba izdržati...zarad naših čukun, čukun deda i baba, zarad naših roditelja, zarad naše dece i naših potomaka, koji su i koji će, kao po nekoj matrici, kroz sve isto prolaziti i preživljavati, jer - tako je ustrojen ovaj lepi život, koji svu nevolju postipa trenucima sreće kao konfetama, ljubavlju zbog koje zaboravljamo i umor i neispunjenost i nezadovoljstvo, ljubavlju zbog koje smo ponekad srećni...
Eto - to bih rekla...
E, da...Rekla bih još da treba da veruje ljudima, jer ljudi su slični i dobri... osim ponekih koji to nisu...
Ovde moram da prekinem, da ne bih napisala roman :heart2:
 
Pravila bih se da se nisam videla ,jer znam da mladu mene bi samo iziritirali saveti od matore mene,pa sto da se obe stresiramo
svako mlado biće iritira svako starije biće, mislila sam možda bi bez obzira na to zauzela neki stav i dala smernice/neko bi bio strog i autoritativan, neko blag..ima mnogo varijacija/-šta da ne promaši mala smokva, a šta da promaši za njeno dobro..
 
Danas bih mogla reći sebi u pubertetu ovo:
Teško je odrastanje, teško je nalaženje svog mesta u ovom ogromnom svetu, teško je školovanje, teško je nalaženje dobrog partnera, teško je napuštanje roditeljske kuće, teško je stvaranje dobrog braka, teško je rađanje i podizanje dece, teško je nalaženje posla i zarađivanje za život, teško je biti umoran, neispunjen, nezadovoljan...ponekad srećan...
Ipak, sve se to može izdržati... i treba izdržati...zarad naših čukun, čukun deda i baba, zarad naših roditelja, zarad naše dece i naših potomaka, koji su i koji će, kao po nekoj matrici, kroz sve isto prolaziti i preživljavati, jer - tako je ustrojen ovaj lepi život, koji svu nevolju postipa trenucima sreće kao konfetama, ljubavlju zbog koje zaboravljamo i umor i neispunjenost i nezadovoljstvo, ljubavlju zbog koje smo ponekad srećni...
Eto - to bih rekla...
E, da...Rekla bih još da treba da veruje ljudima, jer ljudi su slični i dobri... osim ponekih koji to nisu...
Ovde moram da prekinem, da ne bih napisala roman :heart2:
sviđa mi se tvoj pristup temi i to što se vidi da nisi pristupila posprdno, hvala (:
 
elem, mogu i dečaci, muškići, mužjaci, muškarčine, očevi, prijatelji braćo drugoooviiiiiiiiiiii da pišu :DDD
OK, znaci mozemo pisati.

Da sada posaljem buduceg sebe u proslost, to bi znacilo da cu remodelirati sadasnjeg sebe.
Sta da si porucim?
Pa u tim godinama, da buduci ja samom sebi u proslosti kazem koje loto brojeve treba uplatiti, vjerojatno bi se prekasno dignuo za otici uplatiti.
I dobro da bi prespavao... hvala Nebesima da samog sebe ne bi slusao.

Sta da si porucim... sta da porucim sebi budali... kretenu...

Nista, osim - nista ne diraj!

Sta da ja porucim sebi, kretenu klincu, koji sam danas milijun puta veci kreten, nego onaj klinac onda, a umisljam si da sam mudar?
To je poput pedofilije... silovati dijete...

ako nemaš mudiju da se otvoriš sam, potpiši-otvorićemo te već nekako,na sopstvenu ti odgovornost..ako..
ako nemaš šta da poručiš sebi u pubertetu, a dođeš da podyebavaš, onda nisi vickast (: pubertet je ipak ozbiljan deo života, često i prva prekretnica.

De dobro je, napisao sam nesto, sta se jogunis...
 
OK, znaci mozemo pisati.

Da sada posaljem buduceg sebe u proslost, to bi znacilo da cu remodelirati sadasnjeg sebe.
Sta da si porucim?
Pa u tim godinama, da buduci ja samom sebi u proslosti kazem koje loto brojeve treba uplatiti, vjerojatno bi se prekasno dignuo za otici uplatiti.
I dobro da bi prespavao... hvala Nebesima da samog sebe ne bi slusao.

Sta da si porucim... sta da porucim sebi budali... kretenu...

Nista, osim - nista ne diraj!

Sta da ja porucim sebi, kretenu klincu, koji sam danas milijun puta veci kreten, nego onaj klinac onda, a umisljam si da sam mudar?
To je poput pedofilije... silovati dijete...



De dobro je, napisao sam nesto, sta se jogunis...
u tvom slučaju, možda da po želji pritisnemo neko drugo dugme, pa pubertetliju ondašnjeg pošaljemo da ti kaže kako nije lepo da si i nakon svih godina i dalje u njegovom stanju, a fizički si nešto drugačiji /nebitno bolji ili lošiji, gravitacija radi svoj posao/?
nego, jedna stvar me zanima-zaista ne bi prišao i zagrlio sebe klinca, ne bi sebe ohrabrio ili kritikovao uz taj zagrljaj?
 
Tema je predivna! Zaslužuje iskrenost i ozbiljnost, jer odrastanje je bilo težak period za sve nas u kome smo stradali na različite načine... :zag:
svaki tinejdžer je imao sopstvena stradanja u sopstvenim očima kada je odrastao, nebitno da li su bila umišljena ili još gore realna, ali to je izgradilo između ostalog svakog tinejdžera-koji je imao bunt, nemao bunt..
to što se sad prave fini ili šatro vickasti, samo ih više češe ta konekcija koju ne umeju da naprave.
 
u tvom slučaju, možda da po želji pritisnemo neko drugo dugme, pa pubertetliju ondašnjeg pošaljemo da ti kaže kako nije lepo da si i nakon svih godina i dalje u njegovom stanju, a fizički si nešto drugačiji /nebitno bolji ili lošiji, gravitacija radi svoj posao/?
nego, jedna stvar me zanima-zaista ne bi prišao i zagrlio sebe klinca, ne bi sebe ohrabrio ili kritikovao uz taj zagrljaj?
u tvom slučaju, možda da po želji pritisnemo neko drugo dugme, pa pubertetliju ondašnjeg pošaljemo da ti kaže kako nije lepo da si i nakon svih godina i dalje u njegovom stanju, a fizički si nešto drugačiji /nebitno bolji ili lošiji, gravitacija radi svoj posao/?
nego, jedna stvar me zanima-zaista ne bi prišao i zagrlio sebe klinca, ne bi sebe ohrabrio ili kritikovao uz taj zagrljaj?
Ne bi, da samog sebe ne zarazim ovim sto danas jesam.
Moja situacija tada bila je specificna, bio sam daleko od balkanskog ludila.
Jednosavno sam imao uvid u svijet, koji djeca devedesetih na Balkanu nazalost nikada nisu bila u stanju spoznati.
Zamisli da su sreca i spokoj plast u koji se mozes ogrnuti.
Pet godina svog zivota od desete do petnaeste, bio sam ogrnut u taj plast.
Ne zelim po tome cackati.
Da mi danas netko ponudi milijarde do kraja zivota, dao bi ih za jedan jedini dan koji sam tada disao.
 
Ne bi, da samog sebe ne zarazim ovim sto danas jesam.
Moja situacija tada bila je specificna, bio sam daleko od balkanskog ludila.
Jednosavno sam imao uvid u svijet, koji djeca devedesetih na Balkanu nazalost nikada nisu bila u stanju spoznati.
Zamisli da su sreca i spokoj plast u koji se mozes ogrnuti.
Pet godina svog zivota od desete do petnaeste, bio sam ogrnut u taj plast.
Ne zelim po tome cackati.
Da mi danas netko ponudi milijarde do kraja zivota, dao bi ih za jedan jedini dan koji sam tada disao.
to je lepo ako si zaista u soptvenom pubertetu bio ušuškan, mada meni asocijacija na pubertet uvek je asocijacija na bunt i mislim da je to normalan proces, ako nije dastičan i ne vodi u neke probleme razaranja ličnosti, samim tim i bliske okoline.
nisam nikada kapirala u tim godinama one osobe koje se ponašaju, oblače, šta god..imaju standarde bez revolucije koju su tada zamišljali na veliko i revolucije koju su sprovodili na malo..
znaš, pubertet nema mnogo veze sa društvenim uređenjem, ima u toj meri da li ćeš biti hipik npr ili anarhista ili štagod već..
 
u tvom slučaju, možda da po želji pritisnemo neko drugo dugme, pa pubertetliju ondašnjeg pošaljemo da ti kaže kako nije lepo da si i nakon svih godina i dalje u njegovom stanju, a fizički si nešto drugačiji /nebitno bolji ili lošiji, gravitacija radi svoj posao/?
nego, jedna stvar me zanima-zaista ne bi prišao i zagrlio sebe klinca, ne bi sebe ohrabrio ili kritikovao uz taj zagrljaj?
Ovo si mu zaista jako lepo rekla...
Mislim da je jako važno da priđemo sebi - klincu, da ga zagrlimo u mislima, da zatražimo oproštaj ako svoje tadašnje snove nismo ostvarili, da ga zaista zagrlimo i ohrabrimo da što duže živi u nama kao simbol vremena kada smo bili lepi, naivni, mladi i kada smo verovali... To je put rada na sebi, dobrog rada na sebi, kada se mogu očekivati dobri rezultati i duševni mir.
 

Back
Top